Domagoj Krugman...i nisam poludio niti imam krize identiteta...

 cisto sam pod utiskom Salkoviceve knjige...mislio sam na velika vrata

  doci i napisati eo diplome i postdiplomskog upisanog al sam se zajebo

 pardon preracunao...elem mozda to bude u oktobru al da opet sta ne userem

  i ne baksuziram...elem moram nastaviti ovako biti kurcevit  bez pokrica...mozda da se

  pohvalim kako sam digao 120 kg na bencu...nije ni to lose...al koga boli kurac za tim

 raja hoce nastavak Zilhe a meni inspiracija nikad manja...sam sebe sam zezno...

 hoce bosnjo knjigu da izda...na pola sam puta...al izgurat cu je pa makar...

  i pozvati vas na promociju...da dzaba popijete dabome...a i da ja mogu malo srat uzivo

  svima vama...i da se pretvarate da me fol slusate i da sam zanimljiv...sujeta je cudo nevidjeno

 Penjala se prema intenzivnoj njezi ne obaziruci se na poglede likova u skupim odjelima...

 ispod one maske profesionalizma bili su pogledi koji nemaju veze sa poslom...al imaju sa

  necim drugim...nije im zamjerala, ipak su i oni samo ljudi...zadnjih par dana je vladalo

  opsadno stanje na klinici...imali su vaznog pacijenta...predsjednik nije sala...drzave...

  novinari i svakojaka svita su se motali ispred...nju je sve to nerviralo ali sta ces...

 valja i njima hljeb zaradit mislila je...odjednom je sef dobio na vaznosti...svaki dan

 i po nekoliko puta dnevno je isla izjava njega i konzilija da je stanje u milog nam predsjednika

   stabilno i da ide na bolje...sef je dolazio i subotom i nedeljom...znala je da je u kancelariji

  zato je bez kucanja usla...veliki masivni sto mahagoni boje...gomile strucnih casopisa

 nista se nije promijenilo...sem sto ovaj put sef nije imao onu namjestenu pozu kao kada

  bi nju ocekivao...nije fol listao neki strucni casopis vec je za promjenu stajao...zagledan kroz

  prozor...kada je zatvorila vrata iza sebe trznuo se...beli je razmisljao kako daje izjavu za radio

  ili tv...pogledao ju je i vidjela je smijesak...mada je to vise bila neka perverzna podla grimasa

  ...trebas mi rekla je a glas joj je bio  leden...sluzben...skinuo je naocale i stao trljati oci

  trljao ih je i kad je napokon prestao bile su crvene i jedva je skiljio kroz kapke fiksirajuci je...

 nije cekala da je pita sta joj treba vec je rekla: " slusaj ono mjesto pomocne radnice u kuhinji

  mi treba" imam jednu djevojku pa rijesi to za mene a sutra cu ti donijeti njene dokumente...

 nije bilo potrebe za prevelikim okolisanjem pa stari su oni znanci...srodne duse po perverziji

  svako na svoj nacin...klimnuo je glavom...zasto te nema u zadnje vrijeme? Pogledala ga je

  i onako usput na vratima rekla : "pa trudna sam zar ne znate sefe?" Nije cekala da joj ista

   odgovori ili cestita ili bilo sta,samo je zatvorila vrata iza sebe. On je ostao da gleda za njom

  i sebi u bradu tiho rekao gledajuci u tapacirana vrata...pa nek ti je sretno Zilha...

 Gledala ga je tu noc na dnevniku kako ponavlja da je stanje predsjednika stabilno

  i nepromijenjeno...kako citavi timovi najboljih ljekara rade ne tome i kako nema nikakve

  potrebe za izmjestanjem u neku drugu drzavu jer mi imamo vrhunske strucnjake...promijenila

   kanal...nije vise mogla da ga slusa...

  Sutra je na njegovom stolu bila fascikla sa dokumentima...poslije posla su se nasle

  na starom mjestu...piceriji gdje su dane i sate provele cakulajuci i pricajuci o djeci...

   Ne brini bona sve je zavrseno...u ovih par dana ce te nazvati iz kadrovske i pocinjes raditi...

  Vidjela joj je nevjericu u ocima...i zahvalnost istovremeno...izmjenjivala su se ta dva osjecaja

  ...malac je trcao i vikao sav umazan od kolaca koji je do pola pojeo a ostatkom se mazao

   po licu i odjeci...nije ga ruzila niti se derala na njega kao vecina ovih novih majki, samo

   mu je blago govorila pa nemoj...fini djecaci to ne rade...

  Zasto si tako dobra prema meni odjednom je upita? Zilha je bila zatecena pa ne odgovori

  odmah...a ni sama nije nesto o tome razmisljala pa nije ni znala sta da joj kaze...nakon krace

   stanke rece: pa eto mislim da znam kako ti je...eto zato...

  Ubrzo je morala krenuti pa su dogovorile ponovno vidjenje i na rastanku se zagrlile

  kao stare prijateljice...vozila je a u glavi premotavala njeno pitanje...to jadno ostavljeno bice

  je zelilo da zna zasto je ona tako dobra prema njoj...rekla joj je da razumije kako joj je a

  pravi odgovor joj je sad bljesnuo ispred ociju..ZATO JER SEBI NISAM MOGLA POMOCI...

   ironije zivota nikad dosta jebote...

  Dani su joj prolazili brzo...stomak se vec dobro nazirao...svi na klinici su bili susretljivi

   divni i krasni...cesto je odlazila do kuhinje...tamo ju je cekalo sretno lice...ucinila je neciji zivot

  ljepsim...pomogla jednoj napustenoj sirotici da se brine za sebe i za malenog...svaki dan su

  pile kafu i razgovarale o djeci,porodu,vakcinama,koje su flasice najbolje...zavoljela ju je...znali

   su

  da ju je ona dovela i zaposlila i niko je nije kinjio ili podigao ton na nju...imala je ona autoritet

  a i muki kao najveca mahalusa i jezikaca je zagotivila jer je znala da je Zilhina...

  Ponekad bi njih tri napusile u onom sobicku kao Muki i Zilha nekad...mada je smanjila

  sa cigaretama nije imala snage da ih skroz batali...zadnja tri mjeseca cu pokusati da ne

  pusim tjesila se...

 Zaznala je da nosi curicu i odmah su njih tri to tabirile uz kafu u sobicku...

  eto moja ti , vidi  sudbine i mala taman ima momchica pa nek se druze smijala se Muki...

 Mure je cvjetao od srece kad mu je rekla da nosi curicu i nije ju prestao grliti i milovati

  po kosi...haman joj je u dosadu presao kad mu je rekla ama neka bolan pusti me vise

  onako uz osmijeh i fol prijekornim glasom...

 Nije htjela da ide na bolovanje..bas joj je odgovaralo da radi...vrijeme brze prolazi

  a i sta bi radila po kuci citave dane...brzo bi joj dosadilo...nije naucila tako i dzaba ...znala ih je

  previse koje samo sjede i debljaju guzove ni casu vode da sebi donesu vec traze da ih se

   dvori ko da buduceg sultana nose u stomaku...

  Njoj je ovako savrseno odgovaralo...bila je aktivna i nimalo se ni udebljala nije

  sem stomaka i zglobova na nogama koji su malo otekli nista se drugo na njoj nije

  promijenilo... kuca se lagano punila roza dekicama, benkicama,zveckama...

  cak je i krevetac bio roza boje...Mure je naprosto bio opsjednut i haman svaki dan bi donio

   po nesto za buducu princezu...bilo joj je simpaticno sve to...pustila ga je da bude sretan

  ako hoce nek  vala i citavu kucu oboji u roze nece joj smatati...

 Usla je u zadnja tri mjeseca...ginekolog koji je vodio trudnocu je bio prezadovoljan...sve je islo

  kako treba...i ona je se osjecala vise nego dobro jedino je primjetila da malo vise jede...

 Opet si ogladnila misha li ti tvoga govorila je dok bi jela i smijala se razgovarajuci sa

  vlastitim stomakom...procitala je da djeca jos u stomaku cuju i registruju muziku ali nije 

  nesto bila ubjedjena u to...spremala se za porod...satima citala more casopisa i knjizurina

  na tu temu...odredili su joj i termin...jos malo i konacno ce njena princeza da ugleda svijetlo

 dana... 

  znam da bi trebao pisati jedanaesti nastavak zilhe ali sam isuvise dobro raspolozen za to...

   kao po pravilu pisem je obicno kad sam vec mutan ili pocnem dobar ali se uzivim u sav

   njen jad i cemer pa postanem i sam takav elem veceras necu jer mi je pravo dobro..

   k'o malo dijete se radujem naime imam novu igracku na kojoj tipkam sve ovo, lagano jeger

  sa sakom leda i divim se cudima tehnologije... mozda se sad cesce nakanim da pisem

  ko zna...preskocit cu peglanje kartice maloprije u radnji jer novi lapash ische novog mausa

  i one zvucnike i kutiju sa basom da se bolje na youtube glazba cuje kad se slusa...

 jedva sam se uzdrzao da seciram politicku situaciju i svoje vidjenje rijesavanja problema

  jer to ipak spada u domen nekih drugih bloggera pa da se ne petljam plaho... radije cu dosuti

  jos jedan i uzivati u crnim poliranim sjajnim plohama ovog zla sto mi je pod rukom:)

  volio bih podijeliti ovu pozitivu ali posto sam egoista to malo tesko ide:)) stoga nek svak sebi

  nadje razlog da uziva a ne preko mojih ledja :)))

 eh da i jos nesto ako hocete pokazati da imate srca i ljudskosti socijalu ostavite za sirotinju

  komsiluk,djecu kojima treba osmijeh lijepa rijec ili nesto konkretnije ali NIKAD iz socijale

  ne pokusavajte ruznim zenama "dizat rep"  i djeliti besplatne osmjehe jer se prokurce i

  sve to sto ste iz sazaljenja uradili vam se vrati k'o bumerang  direktno u facu...

 naumpao mi je jedan akrep od kojeg su svi bjezali na poslu a ja

  bio fin prema njoj al to je tema za jednu drugu pricu koju mozda nekad napisem...

  Eto da vam cestitam jos jednom u ime nase kuce kojoj ste poklonili povjerenje

 bla bla bla...iznosio je gomilu nepotrebnih podataka mladjahni prodavac sa nespretno

  vezanom kravatom...Na tren se uhvatila kako ga analizira i brzo skrenula tok misli

  bio je to uslovni reflex nekog proslog zivota...na stolu uredno poslozeni u fascikli

   su stajali ugovori ,papiri rezervni kljucevi od novog clia...registrovala je jos par lica

  okolo koji su dodvornicki komantarisali,hvalili njen izbor auta,auto kuce a sve uz

   one nemjestene koka-kola osmjehe...jedva je cekala da sjedne u njega i provoza se

   ...Mure ju je gledao cijelo vrijeme...uzivao u njenoj sreci...ovo je prava svrha para

   i rada mislio je onako za sebe...

  Stvarno?! Ne salis se?! Gledao ju je netremice dok je govorila da je trudna...ustao je

   pa sjeo...pa opet ustao...pa je grlio...pa nosio po dnevnom boravku...a ona mu govorila

   "pusti me budalo past ces sa mnom zajedno"...pa opet pitao...strpljivo mu je odgovarala

   da, da , da , ne salim se...sigurna sam...bila kod ginekologa...imat cemo bebu...

  onda je ustao...otisao po flasu...otvorio je i onako natego bez case...sjedila je i gledala ga

  ...na momenat se vratila u doba kad ju je kao djevojcicu zaintrigirao...svidio joj se ponovo...

   sreca uljepsava...cak i stara i ogrubjela lica...znala je da ce biti sretan ali da ce se izgubiti

  od navale emocija to vec nije ni pretpostavljala...rekla mu je da se smiri i donijela 2 case...

   naspi i meni...veceras cemo mi da proslavimo rece mu...nasuo je ali usput rekao

  mislim...eto veceras mozes...ali jednu casu...ovaj...ne bi trebala...znas...mislim trudna si...

  eto trebala bi se paziti sad... Ama naspi mi bolan ne bio znam sve ali veceras MI slavimo...

  sipao im je a ruke su mu se tresle...blago ga je gledala dok je Jack cinio svoje...parao grlo

  i zario u stomaku...osjecala je bliskost kakvu nije vec godinama...na momenat joj se ucinilo

  kako njihov brak i nije takva katastrofa kao sto je godinama mislila...osjecala...hej pa ona

  proslavlja sa njim...svojim muzem...

  Odjednom se digao i zurno otisao u sobu...sta li mu je sad naumpalo prodje joj kroz glavu

 otpila je iz case ali joj je zastalo u grlu jer je uslijedila buka od pucnjeva iz pistolja...usla je u

   sobu a Mure je stajao na prozoru i pucao u zrak...treci ,cetvrti peti nije brojala vise

  samo je cula skljocanje zatvaraca kada je i zadnji ispucao...soba je mirisala na barut...

  oci su zasuzile od dima...on se blesavo smjeskao...pocela se histericno smijati...sta ti bi

  bolan? Nista...sretan sam...eto doslo mi...nije se bojala oruzja...uzela je pistolj i odnijela ga

  u ormar...hajmo nastavit sa proslavom rekla je smijuci se...on se odjednom uozbiljio

  sta je bilo? pitala ga je...ma joj izvini ako sam te prepao?...znas da nisi, smijala se ...

  dodji ovamo povela ga je za ruku kao malo dijete...bez rijeci ju je slijedio...nasula je jos...

  dok je otpijala gutljaj kroz glavu joj prodje kako nije imala sex dugo...predugo...sreca ju je

  okupirala...ali tijelo je trazilo svoje...alkohol je samo pospjesio reakciju...u trenu je bila

  napaljena...vlazna...sklonila je case...nije mu vise dala da pije...trebao joj je sex...ludjacki...

  trebao joj je kurac...i trebao joj je sada...bez odgadjanja...

  Sjela mu je u krilo...uzela ruke i stavila ih sebi na grudi...stisni ih grubo...gnjeci ih jebote...

  otrijeznio se u sekundi...i njemu je ovo bilo sok...nikad nije bila ovakva...iznenadio se

  vlastitom reakcijom...vec mu je bio dignut sto kod njega i nije bio bas cest slucaj...obicno bi

  se ona morala dodatno potruditi...grabio  je svojim ogrubjelim rukama po njoj dok je

  skidao odjecu sa nje...gledao joj je u velike sise koje ispadose iz grudnjaka...mirisala je...

  uvijek je mirisala...hocu da me jebes...cujes li viknula je?  Bez puno uvoda naslonila se na

  stranicu kauca i rekla mu sta cekas...rasirila je noge a vec u trenu je on bio izmedju njih...

  kliznuo je u nju bez otpora...bila je isuvise vlazna...zastenjala je...nastavio je da gura...

  ritmicno...brzo...cuo se onaj zvuk sljapkanja...uzivala je...ali stvarno...trebalo joj je upravo ovo...

  osjetila mu je dah na svom licu...vidjela je da ce brzo svrsiti...zato se usresredila na sebe...

  nije zeljela ostati nedovrsena...spustila je ruku na klitoris...i on je ubrzano ulazio...sljapkanje

   kao tema iz pozadine...nije joj puno trebalo...nekoliko kratkih trzaja prstima lijevo desno

  i glasno je svrsila...butine su joj se jos tresle kad je osjetila da se izlijeva u nju...osjecala je

  njegov znoj na sebi...ostala je tako da lezi...i on na njoj... i u njoj...lagano ga je stiskala dok se

   smanjivao u njoj...i smanjivao...sve dok nije skroz izasao...

  Utonula je u san... nije vidjela kad je ustao kasnije...pokrio je...vratio se u sobu...nasuo povecu

  dozu i onako go trznuo casu naiskap... a potom zaplakao od srece...

  znala je...i prije nego su dosla jutra sa mucninom...povracanjima...znala je...

 njen san se ostvario...bila je trudna i najsretnija zena na svijetu...i bila ljubomorna na svoju

  srecu...cak do te mjere da je nije zeljela dijeliti ni sa kim...cak ni sa sestrom sa kojom se

  cula...sa muretom pogotovo...uzivala je u svakom momentu...svakoj sekundi...znala je da

 mora reci prije ili kasnije ali odgadjala je i krala svaki tren...uzivala u mislima o tom bicu koje

  je nicalo u njoj...po cijele dane je bila odsutna...na poslu su to primjetili ali je na njihove

   opaske davala smijesak i neko nemusto opravdanje sto joj i nije bilo tesko jer je naprosto

   sijala...jedino je Muki na poslu provalila...uz neku od njihovih kafa je onako za sebe

   prokomentarisala : " ma slusaj ti znam te godinama ali nikad mi nisi bila tako sva puna neke

   srece, naprosto izbija iz tebe...a odsutna si malo je rec...samo se tupavo smjeskas

   da ti nisi trudna zeno?"...pokusala je da se pravda ali nakon nekog vremena je odustala

  na kraju krajeva Muki je bila njena...dosadna i teska...ponekad udav pravi ali...ipak njena...

   znala je muki dosta njenih afera...pokrivala je ponekad...i nikad za sve ove godine nikakav

   smrad nije potekao od nje...eto tako muki saznade cak i prije no rodjena sestra ili muz...

  zagrlile su se u sobicku gdje su godinama pile kafe i napusavale...zagrlila je Muki i nije

  pustala...smijale su se...rekla joj je da cuti...a ova mada rasna mahalusa ni upitala nije nista

  ni od kad,ni zasto... ni cije je?...nista...samo su joj se oci napunile suzama...

   radosnicama...radovala se zbog nje...iskreno...sto zenama bas i nije svojstveno...

 Imala je potrebu za samocom...nije zeljela da je iko ometa svojim glupostima u razmisljanju

  curicu je vec dovela do upisa na fakultet...a malog do prvih ljubavi i odlazaka na more sa

  rajom...zamisljala je i najsitnije detalje...dok bi satima setala po titovoj nehajno gledajuci

  prolaznike...izloge...sjedeci u bastama...potpuno iskljucena i izolovana od vanjskog svijeta

  ...sretna...iznova vrtila sve detalje i dodavala nove...pa sve ukrug...i tako danima...cak je i njena

   nezajazljiva potreba za sexom nestala...ne splasnula vec bukvalno nestala...ovo stanje srece

   je bilo toliko intenzivno da onaj surogat od sexanja nije imao nikakve sanse...jednostavno je

  nestao...vjesto je eskivirala sve pozive tadasnjeg "momka" na intimna druzenja... njemu je

  svakako bilo odzvonilo...postao je prenaporan...previse paznje, zivkanja, a njoj nije bilo ni do

   koga sem do sebe same...ni znacajni pogledi tehnicara s posla nisu imali nikakav efekat

   na nju...ko zna kad sve ovo prodje mozda ali sada NE...

  U wilsonovom je tokom dugih setnji upoznala jednu mladu majku...premladu...nekih

   nategnutih 18 tak  godina...i prekrasnog djecacica koji je tek haman prohodao...cesto su se

   vidjali...provodili sate u nekim zenskim razgovorima...o  kukovima, hapicama,pampersicama

   sve ju je interesovalo...stalno je imala neka nova pitanja za nju...ova bila strpljiva i odgovarala

  na svako...bilo ih je i more glupih ali sa jednakim zarom ih je postavljala...saznala i zivotnu

   pricu te mlade zene...majke...trudnoci sa 16...nezavrsavanju srednje skole...lokalnom

   gilipteru koji ju je ostavio nakon sto mu je rekla...gnjevu majke i oca...olajavanju od komsiluka

   i njenoj zelji da to dijete uprkos svemu rodi i odgaja...koja je to hrabrost na danasnjem vaktu

   cesto bi joj proslo kroz glavu...tu u blizini je bila neka mala lokalna picerija...isle su tamo

  ponekad...na picu i na kafu...nesto je nacula da im treba pomocna radnica u kuhinji na klinici

   i odmah je pomislila na ovu siroticu...odlucila joj je pomoci...zna ona ko to moze...jos je njen

  uticaj jak...prejak...morat ce ga posjetiti ovih dana u njegovoj kancelariji sa masivnim

   stolom boje mahagonija...

  Mjesec i po je proletio u trenu...malo joj je bilo ali vakat je bio da tu svoju srecu

   podijeli sa Muretom...sestrom...ponekom radnom kolegicom...dosta je odgadjala...

   veceras ce mu reci...standardno opravdanje ako je upita zasto nije prije bit ce da nije bila

    sigurna zasto joj kasni pa da se htjela uvjeriti...veceras je idealna noc...subota je...Mure a i

   ona sutra ne radi tako da ce moci dokasno da razgovaraju...mislila je dok je spremala

   rucak ...

  ovi sto ganjaju popularnost i dodaju me u favorite pa kad im se na uzvrati usluga

  brisu mogu poruciti da ih nabijem na k...c lagano...

 ovo je bilo bas akademski jele?

  Proljetni dan...al ono bas pravi...sunce i cvrkut ptica...zima je bila iza...ona sto je

  na seher sasula 2 metra snijega pa se nikud nije moglo maket...sjecam se ko sad...

 malo je bilo groblje na Alifakovcu taj dan...premalo...za sve ljude koji dodjose da isprate

  staru hadzinicu...rijeka rodbine,komsija,prijatelja...mnoge  je zaduzio Muretov babo rahmet

  mu dusi...a nemali broj i ona licno...svi su taj dan bili tu...red je a i sevap otklanjati dzenazu...

  Nekad davno su se dvije dzenaze potrefile a jedna bila za imucnog i vidjenijeg covjeka

  druga za neku sirotu staricu koja nije imala nikog svog pa je haman neki mladi efendija

  sam klanjao...vele da je stari efendija Trnka tada zamolio prisutne da predje jedan dio

  tamo i da otklanjaju sirotici jer eto nema ko a sevap je golemi...prosla su ta vremena...

  Nekoliko bijelih ahmedija se tiskalo oko tabuta...doba sevapa i efendije Trnke je proslo...

   tu su zbog koverti...uce na smjenu...svaki po dio...valja opravdati prisustvo na dzenazi...

   ni u smrti ljudi nisu jednaki...kao sto nisu ni za zivota...kazu da pred bogom ipak jesmo...

   svi isti...tako vele i ovi lesinari sa ahmedijama...nek im bude onda...

   znaju da ce dobro hajrovat...zato su oduzili...jedan za drugim...glasniji su no inace...valja

  nadjacat zamor tolike mase ljudi...narodu su u neka doba utrnule noge...na dzenazama se

   cuci...samo je bolesnima dozvoljeno stajati...i uciti stojecki... najstariji efendija konacno

  zausti:  draga braco i sestre...vecina vas je poznavala....pa ako je nekad nekome...

    nazao ucinila...ostala duzna...hocemo'l  hadzi subhija hanumi halalit...HALALOSUM

   jednoglasno rece nekoliko stotina dusa...spremio je Mure koverte za svakog...i od jednog do

   drugog svakom pruzio ruku, dao kovertu,saslusao par  sablonskih utjesnih i krenuo nizbrdo...

  Jedina osoba koja ga je voljela na ovom dunjaluku je otisla...bezglasno je plakao...dugo joj

  je trebalo da ispusti dusu...napatila se k'o niko...spremao se on na ovaj trenutak...al dzaba

  sve...na smrt roditelja se nikada ne mozes dovoljno spremiti...

  Vracat ce se on ovamo cesto...da progovori sa majkom...da se izjada...da joj prouci fatihu...

   i prolazit ce mu sve ove slike ispred ociju...i sa suzama silaziti niz Alifakovac svaki put...bas

   svaki put...

  Puna kuca zena iz komsiluka...bula...uci se tevhid...Zilha u dimijama...pokrivena...

   skrusenog izraza lica...docekuje i ispraca zene...svakoj sprema serbe...kafu...nista ne fali...

  na izlazu je za svaku spremljena kesa...u kesi pletenica, komad mesa,kolac...zna se red...

  sve je ona obavila...danima po kuci hizmetila...mada nocima nije spavala a jutra joj

   pocinjala sa mucninom i povracanjem...niko nije bio zakinut...nizasta...jos ovaj put...jos samo

   ovaj put...jos ovaj put ce  uraditi nesto za staru hadzinicu...i nikad vise...gotovo  je...krug njenog

    licemjerstva se zatvorio...ozalila ju je kako dolici...barem  je na ovaj nacin mrtvu ispostovala...

    Jedan dio tog perioda je razmisljala da sve okonca...da stavi tacku na sve...da mu sve isprica

    bude bolno iskrena i da ode...nikada nije sakupila dovoljno hrabrosti za to...svaki put bi se

  njegove tuzne oci isprjecile izmedju te nakane i njega...udovoljavao joj je..parama

  kompenzirao njenu nesrecu...sta god bi pomenula dobivala je...posao je dobro isao

  Mure je bio sposoban...stalno ja nalazio nove i nove...imao je par radnika i 2 hamala...dobio

   je veliki posao...uraditi instalacije grijanja za jedan napucani motel u centru grada...mada se

   u zadnjih par godina povukao zbog godina i vise posvetio nalazenju poslova jos uvijek je

  ulijetao ponekad kad bi se neki rokovi trebali ispostovati ili je obim posla bio veci...dane je provodio na tom objektu...motelcic je bio prelijep...u samom centru...kasno je dolazio kuci...

 meter je potpuno pepustio zilhi...i pogrijesio...ona je to koristila da se jos vise nasladjuje

 da se pravi da nije u kuci dok sirota starica doziva kroz vrata sobicka u kojem je ostavljena

  da skonca...u rodjenoj kuci od svoje snahe koju je maltene odhranila dajuci joj materi

  i sakom i kapom...ironija sudbine bjese potpuna...

 dekubitus je grozno oboljenje...tkivo se doslovce raspada i nastaju zive rane...a sve zbog

  slabe prokrvljenosti istaknutih regija uz same kosti...usljed dugotrajnog lezanja...jedino sto pomaze

 je da se taj neko  svakodnevno prevrce sa jedne strane na drugu,da se masiraju predilekcione regije...stavljaju gumeni jastucici...puder...

 puno to bjese njenoj snahi...da ,onoj kojoj je davala najvece baramluke...upravo toj...
  koja je uselila u njenu kucu...a nju strpala u mali sobicak...bilo joj je mrsko i da udje

  par puta dnevno...znala je po cijeli dan da joj ni casu vode ne unese....pustala ju je da

  doslovce crkava...i sto je nevjerovatno uopste se nije osjecala lose zbog toga...cak sta vise

  jedva je cekala da hadzinca odapne...u medjuvremenu se ludjacki sexala kad god je stigla...

  i s kim je stigla...

   kombi od firme se zaustavio iznad kuce...tek je bila dosla s posla...u sobu kod starice

   nije ni usla naravno...iz njega je izasao mladic orijaskog stasa...bio je novi hamal kod Mureta

  jer mu je falilo ljudi za ovaj novi veliki posao na onom motelu...gledala ga je kako se spusta stepenistem prema kuci...djecacko lice na ogromnoj tjelesini...jedva dvadesetak godina...

  pustila ga je da kuca na vratima...nakon nekoliko minuta je otvorila...u majici na bretele...

  ovaj...poslao me gazda do vas...da uzmem novu masinu..ona nam je pregorila...pa jel mozete

   da mi otkljucate radionicu..mislim...da uzmem...cijelo vrijeme joj je gledao u sisurine...

   onim tupim pogledom..djecacki iskreno..nije mogao da skloni pogleda sa njih...rekla mu je da udje i saceka dok nadje kljuc od radione...

  stajao je zbunjen na hodniku...nije valjda pretpostavljao da gazda ima tako mladu zenu...

  mislio je da je neka stara kao i on sto je..ko fol je trazila kljuc...a znala jako dobro da stoji

   okacen na stalazi  izmedju kuhinje i spajza...dobacila mu je da sjedne,da ne stoji... ponovo je

   dosla do njega..."sta ces popiti"? pa neki sok godpodjo ako moze?  zabavljao ju je njegov

   pogled..razrogacene oci..djecije lice..pustila ga je da gleda...nije joj smetalo..vratila se i rekla

   da ne moze naci kljuc, da mora pogledati po ladicama...spustila sok pred njega...on je

   nastavio da blene u nju... "sta gledas a"? iznenada ga je upitala..pa, paaaa nista gospodjo...

  zamucao je i oborio pogled...ipak je bio djecak u ogromnom tijelu...slab...nesiguran...

   gledas mi u sise jel da? rekla mu je... nisam stvarno prosaptao je...znam ja da jesi ne lazi me

  ...podigao je pogled...izvinite, stvarno nisam htio...hoces da ih vidis? nista nije rekao...vidjela je kako guta pljuvacku...nije mogao progovoriti...hoces li?  samo je kimnuo glavom...

  izvadila je jednu i gledala mu izraz lica... vidjele su mu se beonjace koliko je blenuo...

  izvadila je i drugu...hoces da ih diras upita ga? opet je klimnuo glavom...jadnik je zanijemio...

  uzela mu je veliku ruku i vodila je prema njima...spustila ga na njih...dodir je bio grub...

   tako mlade e vec hrapave od posla...pune zuljeva... gnecio ih je i mjesio  ko da mu je zadnji put ...gledala mu je izmedju nogu...sivi radni

  kombinezon...i velika guta ispod njega...nije se vise mogla suzdrzati... rekla mu je da ustane

  ...kleknula ispred njega i otkopcala mu slic...izvadila mu je veliki i debeli kurac i lagano ga masirala rukama...sake su joj bile male naspram njega...

   jednom rukom mu je uzela nabrekla jaja...drugom mu je drkala...isplazila je jezik i lizala

   mu glavic...poceo je da stenje na sto je prekinula i prstom pokazala da cuti i bude tih...

   zadrzavao je dah u sebi...samo se culo kako hropti i suspreze se da urlikne...uzela mu je cijeli glavic u usta...zeljela je da osjeti kako pulsira...ritmicno mu je stiskala jaja...gurala ga duboko

   u grlo ali jednostavno je bio prevelik....tek ga je pola strpala i vec se gusila...to je ono sto je

   najvise i voljela...nekoliko puta je brzo pomakla glavu naprijed nazad...osjetila je prvi mlaz

  koji ju je udario u nepce...i onda je krenuo da joj puni usta...osjecala je svaki grc na njemu...

   a sa svakim novim je isao jos jedan spricaj...jedva je uspijevala da sve proguta... kad se smirio

 i dalje mu je grubo stezala jaja i nastavila pomjerati glavu...hroptao je...nategnula ga je da

   iscjedi i zadnju kap iz njega...u ustima je ostao onaj opori ukus... bas tada zacu dozivanje

  iz sobicka...nije se obazirala...uzivala je u osjecaju...ukusu mladog muzjaka kojeg je

 upravo dovela do stanja soka i staklastog pogleda...

  da nisi zucno slucajno ikad ikome za  ovo jasno? jasno? kimnuo je glavom...

  gledala ga je dok odlazi,nosi masinu i sjeda u kombi...vala si bas budala rece sebi...

  bas ispred vrata sobice gdje je ona stara vjestica...nasmijala se...usla u sobu...

   sta treba majka upitala?...

 Vec mjesec dana je bila radosna...nakon punih pet godina dolazila joj je sestra...

  mladja...sa bebom...i sa co'ekom...zivjeli su u Svedskoj...upoznali su se na jednom od tipicnih dijasporskih dolazaka u posjetu rodnoj grudi...

 pozvao ju je na more...sjeca se da joj je dala para, par stiklica i rekla idi bona sta te briga

  sta ce komsiluk lajat...samo idi...onda ju je pozvao da ide sa njim tamo...i bi taj odlazak na

  more nafakali...udade se ostade tamo zivjeti i bogme joj dobro ide...jedva je cekala da

  vidi malog Dinu...cak su i na telefon "pricali"...naucio je da joj kaze kekaaa...ona bi se sva

  topila i govorila tetkino zlato...jedva je cekala da ga uzme u narucje...voljela ga je kao svoje

 ...kako li se tek svoje voli boze dragi znalo joj je proci kroz glavu nakon tih "razgovora"...

 Pokusavala je da zatrudni s Muretom ali nesto nije islo...na samom pocetku dok je jos

  sve bilo k'o normalno...sada kada se njihov sexualni zivot sveo na jedan-dva puta mjesecno

  to je bilo sve dalje...a htjela je dijete...ono bi joj dalo smisao svega...imala bi se kome posvetiti

 ne misliti...za koga zivjeti...razgovarali su o tome...nije htio ni da cuje da idu ljekaru...idi ti...

  tipican muski rezon...kako bi zaboga bilo do njega?! sigurno je do zenska...

 uzela je stvari u svoje ruke...odlucila malo ubrzati sve...na jedan bolestan  nacin "pomoci"

  Muretu...

  Kratka posjeta njene sestre i mali Dino od kojeg se nije odvajala su bili nesto

  najljepse za nju...izvodila ga je vani...u pionirsku da vidi majmune...vozila se sa njim u vozicu

   smijala se i bila sretna...okidac materinstva je povucen...rafalno...samo je mislila o tome...

  bioloski sat nije kucao...lupao je...svaki dan sve jace...zavidjela je sestri...na onaj fini nacin..

  ne pakosno...cisto je zamisljala sebe i svog Dinu...voljela bi djecaka...ma voljela bi i curicu

   najbolje oboje...priznala je sestri sve...bas sve...za svoj dvostruki zivot...bjesomucno jebanje...

  bjezanje od sebe...nesrecu u braku...zelju za djetetom...sve...sve...ova je prenerazena slusala

  ...iskolacenih ociju...cutke...nije ju prekidala...a Zilha, ona je kroz jecaje pricala...i pricala...

   otvorila se i iz nje je krenuo kovitlac emocija...gorcine...tuge..poganluka...onda su zajedno

  plakale...zagrlile se i plakale...

 pomoglo joj je to...nije imala kome sve to reci...a kupila je...i gusilo je...nikad nije bila odlucnija

  ...

 Sestra je otisla...mogla je poceti ostvarivati svoj naum...sem onog tehnicara imala je tada i

  "momka" ...bas momka...haman k'o pravi...vidjali su se vec par mjeseci...upoznala ga slucajno

  na klinici...doveo je staru majku na terapiju...srednjih godina...zgodan...i naravno ozenjen...

  izlazili su na kafe...kupovao joj je sitnice...cak su se i za ruke drzali  po nekim

   vukojebinama oko Sarajeva gdje su isli na ruckove...ljubili se kao tinejdzeri na izletima

  po Vlasicu...mnoge extra nocne smjene je provela u motelskim sobama osvicuci

  oznojena sa njim...on naravno nista nije znao...ubjedila ga je da uzima tablete i da slobodno

  svrsava u nju...voljela je taj osjecaj...bez zastite...bez jebenog kondoma...koristila je svaku

  priliku da se isprazni u nju...istu pricu je ispricala i tehnicaru...i on je radio udarnicki...jebali su

  se  po citave dane...sa mahnitom predanoscu ih je primala...punili su je sjemenom a ona se

  osjecala kao gonic robova...maltene ih forsirala...non stop...u dane ovulacije obojica po vise

  puta...jedan na poslu...drugi poslije posla...bila je puna sperme...doslovce...osjecala se

  fantasticno...eh da bila je i jedna tamna mrlja na tom osjecaju...trebala je otrpiti i par minuta

   dahtanja sirotog mureta i njegovo tiho cviljenje kad bi svrsio...morala je i njega da ukljuci

   u cijelu operaciju...ipak joj je muz....ali nije se zamarala sa tim...ona je bila vojnik...u misiji...

  i odlucna da tu misiju zavrsi...bez odlaganja...uspjesno...

 Na poslu je bila luda kuca...barem neko dobro od svega bjese da nije imala vremena

  razmisljati...sjebana je bila svakako...cak ni njeno poslovicno strpljenje za muki

  i njene jadikovke nije bilo tu...bila je previse zabavljena sobom...trebalo joj je nesto...

  znala je i sta ali onaj mladi i korpulentni laborant ocito nije bio danas u smjeni... njihova

 "druzenja" magacinu sa lijekovima i infuzijama su bila njeni najdrazi momenti na ovoj jebenoj

  klinici...doslo joj je da ga nazove...da mu kaze da joj treba...da dodje...uzme je zivotinjski...

  da moze odmah nakon toga da opet ide...ali nije bio takav dogovor...stvari su jasno

   postavljene od samog pocetka...vidimo se na poslu...nema zvanja...nema vidjanja...nista

   mimo posla...i odgovaralo joj je to...ali danas...danas je bas bila mahnita...na rubu zivaca

  ....sva je treperila...otvorila je vrata u intervenciji...otkljucala ormaric i iz male bocice uzela 2

    trodona...nije ni on los...pomoci ce da prodje dan...nije sebi htjela priznati da je kao i pola

    klinike navucena...dobra strana rada u struci bjese da ti je sve na dohvat ruke...losa da

   posezes precesto za svim tim finim tabletama...svega...po volji...za nespavat...za spavat...

   za smiriti se...za podici se...za bol...protiv bola...samo pozeli...uzmi i uzivaj...svojevremeno je

   slusala kada je jedan od starijih sefova odjeljenja savjetovao mladog stazistu koji je beli

   zeljan znanja upijao sve sto bi mu starije kolege a narocito sefovi rekli...nisu je primjetili pa je

  uzivala slusajuci kakve mu bisere mudrosti prenosi sef...urezala joj se u sjecanje recenica :

   "vidi sine, jebo doktora koji ne guzi svoje sestre i ne pisa u lavabo"...mogla je zamisliti izraz

   lica mladog staziste...eh davno je to bilo...taj mladi stazista je danas vec vuk...pokupio znanje

   u struci, prevrn'o sve sestara sto je mog'o...pun sebe...samouvjeren...bezobrazan do krajnjih

  granica...probala ga je...vala i nije bio cemu...a i bio mu je pomal...

    Prvih nekoliko godina braka se drzala dobro...nikad nije prevarila Mureta...nije ni pomisljala

   na to...i on je bio pri snazi...trudio se...zadovoljavao njene potrebe...ali vrijeme nije radilo za

   njega...sexa je bilo sve manje...sve rijedje...nije ga krivila...trudio se ako nista...a ona je bujala

   najbolje godine...puna hormona...nije je vise mogao pratiti...dzaba viagre i sva hemija...stoicki

   se drzala...ne zbog nake ljubavi jer ga nikad nije ni volila...postovala ga je...odgojena je tako...

  i onda je doslo...nenajavljeno...tek tako...samo je pukla...postala sebicna...pocela si

   udovoljavati...sem prijeke potrebe bilo je tu i radoznalosti...daj da probam i neke druge...

   ni sama nije tacno znala kada ali  navukla se...pazljivo ih je birala...obicno ozenjeni...ili u

   ozbiljnim vezama...sa njima je najlakse...diskrecija...znaju sve sto treba...ne komplikuju...

  i najvaznije, mozes ih odjebat kad god hoces...sjecala se prvog u nizu...nekog poziva na pice

   poslije posla...nebulozne price...ludjackog sexa u autu...osjecaja grize savjesti...dolaska kuci..

   mislila je da joj na celu pise...pobjegla je prvo u banju...saprala sa sebe njegov znoj i

   izmjesane tekucine koje su se zalijepile po njoj....nije smjela Mureta u oci da pogleda...

   mislila je vidjet ce sve...cutke vecerala i rekla da je umorna...da je bio naporan dan...

   okrenula se i pravila da spava...do nekih doba zmirila...dok nije zacula hrkanje...pa opet

   dumala...i tako je to krenulo...prvi put je najteze...onda je dosao drugi...treci...cetvrti....

   nije vise ni brojala...glad je uvijek bila jaca...skoro uvijek ih je bilo po nekoliko u isto vrijeme...

  da ne zafali...postala je sebicna kuja...nije se ni pokusala pravdati sam pred sobom...

   jednostavno je zivjela tako...jos uvijek je imala obzira...bila diskretna koliko se moglo...

   jednom joj je Mure haman kroz plac rekao da on zna da je ona u najboljim godinama i da

   joj treba puno vise...i da se trudi koliko moze...sreca pa je bio mrak u sobi jer bi tesko

   izrazom lica "pokrila" onaj suosjecajni ton kojim mu je rekla da ne brine i da je sve

  ok dok su joj se oci caklile a smjesak bio na usnama...pa barem joj kurca nije falilo...

  jadnicak je brinuo za nju...ali znala se ona sama pobrinuti za sebe...

Cula je da je doziva iz sobice...ignorisala je...bile su same...nije morala odmah ustati

  i hinjenom brigom pitati sta treba majka kao kada bi neki gosti bili u kuci ili Mure ...

 crkni vise promrmljala je sebi u bradu...crkni i popusti me...a popusti i onu kesu zlata

   i stedne knjizice sto si sakrila vjestice stara...vec ih je potrosila na krpice...novi auto...svoj

   naravno...nije se obazirala na dozivanje...hladno je otisla do kupatila...trebao joj je tus...

   ona nova kupka od jorgovana je bas opustajuca...skinula je odjecu...dozivanja su prestala

  a i da nisu svejedno...posvetila se sebi...

   Cijela kuca je imala onaj karakteristicni vonj bolesnika...miris starackog znoja

  pomjesan sa urinom...plahti koje su se non stop prale ali nikako nisi mogao iz njih istjerati

   zadah...zadah bolesti...zadah smrti...Zadnju godinu dana je lezala u sobi...zimsko doba

   nekad iza nove godine...tehvid  za staru Hanku...dotjerala se kao inace...veliku ogrlicu od

   cilibara...naslijedila ju je od svoje matere...dimije od svile koja je donesena s hadza...

    izvezene papuce za "po kuci" pod rukom...zatvorila je kapiju za sobom...ni par koraka nakon

    toga nije napravila...poskliznula se na ulici iznad kuce...djeca su uplazala toliko da se sve caklilo...

   staracka kost nije izdrzala...pukla je k'o ledenica...samo je zavikala njeno ime...zvala je snahu..

  nije zvala sina...sjeca se da je istrcala u papucama na snijeg...neke zene su vec bile oko nje...

  bit ce sve u redu majka...tako ju je zvala...takav je adet...neko je vec nazvao hitnu...ona je stigla

   nazvati Mureta...da mu javi da ode s "majkom"...morali su je zadrzati...visestruki lom kuka i karlice...operisali su je istu noc...zatekao ju je kako pusi smrznuta ispred ortopedije...

   prigrnuta nekakvim puloverom...stara hadzinca je vec bila u operacionoj sali...medju utrnulim

   prstima je drzala cigaretu...tresla se od zime...ugurao ju je u auto...nije nista govorio...

   nemoj me cekati...ostat cu u bolnici...nije ga cula kad je dosao noc prije...ujutro uz kafu joj je

   rekao da je mati operisana...da se probudila iz narkoze...da joj je mahnuo kroz staklo...

  da ga nije prepoznala...da mu je ljekar rekao da je to normalno...nije joj rekao da je zaplakao

  da ga je gusilo u prsima...odsutno joj je pricao...i pricao...gledajuci u pod...bio je iscrpljen...

  bdio je do gluhih doba...odoh malo odspavati rekao joj je...obicno ju je vozio na posao...

  ovaj put je samo ostavio kljuceve i dokumenta na stolu...nerado je vozila zimi...al i nije to kakva pamet rece onako za sebe dok je sjedala u auto...dusmanski je zalupila vratima i zaputila

  se u jutarnju spicu...

 osjecala se zarobljeno...ta tjeskoba ju je drzala danima...kao u zamci...po ko zna koliko puta je

  vracala film unazad...analizirala genezu svog propalog braka...20 godina starijeg covjeka

  kojeg je zvala muzem...mrzila svoju majku i staru hadzincu...i njihov dogovor...sve su one

  dogovorile...sve...prodata kao bijelo roblje...u zamjenu za sigurnost...kucu...imanje...pare...

   naknadno pomaganje njenima...majka svakako nije bila medju zivima...sestre su se razisle po bjelom svjetu...samo je ona placala cijenu tog davnog dodgovora...

   cinilo joj se k'o da su se to dogovorile jos dok je bila djevojcica...oduvijek je bila prodata...

   nije joj ni bila namjenjena drugacija sudbina...ovo je bila cijena...visoka...njen zivot je bio

   svaciji a nejmanje njen...jebem ti fukaru opsova naglas....

  zvonio je telefon u sobi za sestre...cula ga je s kraja hodnika...zvonio i zvonio...

  nije zurila da se javi...bio je to lokal...stari jarac je bas bio uporan...jednostavno je znala da je

  on...podigla je slusalicu...bariton sa druge strane hinjeno glumeci autoritet rece : "Zilha

  mozete li doci do moje kancelarije" ?  Naravno da mogu sefe...uvijek ju je persirao...

  i ona je njega...barem javno...inace ga je prezirala...stari perverznjak...balio je za njom

  jos od prvog dana...ni sama ne zna kako je pustila da bude uvucena u njihove igre...

  njegova kancelarija je bila  u drugom krilu zgrade...na pola puta je bio zadnji ulaz kuda su

  dopremali hranu za kliniku...otkljucala je vrata i izasla van...gledala je u veliki potporni zid

   ispred...sav memljiv i pun mahovine...bio je to svojevrstan ritual...uvijek bi svratila tu...gledala

  u jebeni ,odvratni zid...zapalila je cigaretu...uzivala u svakom dimu...pustala ga je da ceka...

  to je bio jos jedan od nacina da ga ponizi...

 Zatvorila je debela tapacirana vrata iza sebe...pretvarao se da cita neki strucni casopis...

  ogromna slika srca preko cijele naslovne strane...podigao je pogled...trajalo je to par godina...

  i uvijek ju je docekivao u istoj pozi...cudila se kako mu nije dosadilo...da makar promjeni

  nesto...bilo sta...jok...uvijek je nesto fol citao...i uvijek je bio kao iznenadjen kad bi ona usla...

  bez obzira sto ju je nepunih 15 minuta prije nazvao...i naravno vec mnogo puta vidjeni pokret

   kojim bi jednom rukom skinuo naocale...odlozio ih na masivni mahagoni boje sto ispred

  sebe..."kako ste danas"? pitao je fiksirajuci joj  dekolte...nije trebala da odgovori...to je bilo

  pitanje radi pitanja...gadio joj se...ali ovo je bio njen teren...imala je potpunu kontrolu...

  uzbudjivalo je to...da upravo taj strasni,strogi sef...uvazeni clan kolegija...vrhunski strucnjak

   prim,prof ,dr,mr i kurac palac je pred njom manji od makova zrna...poslusni djecacic...

preklinjao ju je da imaju sex...nikad nije pristala...mada zna da jeste mogla ga je razvesti

 od one crvenokose debele spodobe...imati sve sto pozeli...ali jedan starac u kuci

  joj je bio dovoljan...i previse...ionako je imala njegovu zastitu...niko joj nije nista mogao...

  famozna "reorganizacija" je razbacala nekoliko sestara po drugim klinikama ali nju...nju niko

  nije ni spomenuo...

  sjela je na rub stola i raskopcala dva dugmeta...pustila ga je da pilji u procjep izmedju grudi...

   ispod mantila je imala samo grudnjak...velike korpe i zica na dnu da izdrzi tezinu svake od

   njih..."raskopcaj sve molim te"...onaj uvjezbani bariton se izgubio...ovo je bio vec drhtav glas

    starog covjeka...drsko mu je odbrusila..."a jel, to bi htio dzubre staro"? klimnuo je glavom...

   bezglasno...raskopcala je gornji dio mantila...skroz...otvorenih usta je buljio u ogromne

    grudi...pustila ga je nekoliko trenutaka da bulji...presjekla je ostro..svuci hlace i izvadi ga

    dzubre jedno...brzo...brzim pokretima je otkopcavao kais,pa slic...gledala je u mlohavu kitu

   i jaja koja su visila...sad ga drkaj naredila je...uzeo ga je sa dva prsta i i poceo ih ritmicno

   micati naprijed nazad ne skidajuci pogled sa nje...daj mi da te diram progovorio je izmedju

  dahtanja...moli me jadu...moli ciknula je...molimm te cvilio je,,,izvadila je sisurinu iz grudnjaka

   i gledala ruku sa starackim pjegama i pecatnjakom kako se spusta na nju...gnecio ju je

   drkajuci istovremeno...vidjela je da mu se digao...brze ,vrisnula je na njega...tesko je disao

  i dahtao...jednom ce mi umrijeti ovako proleti joj kroz glavu...brze stoko derala se na njega...

   vec mu je zila iskocila na vratu...zajapurenog lica ponavljao je hocu...hocu draga Zilha...hocu..

  pruzila je ruku i dohvatila casopis sa srcem...tu na korice...tu ga istresi..tu stoko stara

   perverzna...jeknuo je dok se izljevao u par kratkih mlazova grcevito joj stiskajuci sisu...

  s gadjenjem mu je sklonila ruku sa sebe...svalio se u fotelju dahcuci...draga Zilha...draga...

  ponavljao je izmedju cvileza...

 Nije ga ni pogledala dok je namjestala sisu nazad...zakopcala je mantil i ne osvrcuci se izasla

  na hodnik...

  prosla je jos jedna dezura...jos jedna noc u nizu...lijenim pokretima je skidala odjecu

  i slagala je u svoj ormar...nije joj se zurilo...nije joj se ni ostajalo u bolnici...prosetat cu

  nekuda pomisli...pogledala je svoj odraz i samozadovoljno se nasmijala...bila je zgodna zena... u svojim ranim 40-tim...vitka cak bi se mogla i mrsavicom nazvati sa ogromnim

  grudima...potpuno nesrazmjerno...muskarci su obicno neuspjesno pokusavali

  prikriti da zure u njen dekolte ali navikla se na to s godinama...nikad joj nije falilo muskog drustva, raznoraznih udvaraca,slatkorjecivih kolega,ljubaznih doktora, napadnih tehnicara,

 primitivaca koji su dobacivali na cesti...naucila je zivjeti s tim...manipulisati muskarcima

  s lakocom...pipala ih je dok je zakopcavala kosulju...vrijeme ih je"nacelo" ...godine,trudnoca

  i vlastita tezina vukli su ih dole...mada kad se lijepo upakuju jos su muskarci uzdisali za njom...ovi novi grudnjaci su cudo pomisli...

  Rano su ostali bez oca...tesko se zivjelo..mati se trudila koliko je mogla da njoj dvjema sestrama i bratu obezbjedi koliko toliko pristojan zivot...prodavala na pijaci...crncila po tudjim kucama...poneko iz komsiluka pomagao...uprkos svemu nije to odrastanje pamtila po losem...

  Fina je to mahala bila...vidjeo se cjeli seher ispod nje...dok je bila jos djevojcurak Mure je sto bi se u mahali reklo bio stari momak...zivio je sa majkom...stara bula koja je vec tad bila bolesna...rijetko izlazila sem ponekad na tevhid ili mevlud u komsiluku...Mure bi joj cesto znao kupiti sladoled u granapu...kad je u srednju krenula povesti autom do grada da ne ceka kombi...ni slutila nije...

 Njena majka je cesto odlazila do stare hadzinice da joj pospremi kucu...skuha...i nju cesto vodila sa sobom...bili su dobri prema njima...uvijek bi se vracali punih cekera...najveci bajramluk je dobijala upravo od te stare zene...ni slutila tada nije...

 Zivjeli su u velikoj kuci...ma ni nekoliko kuca dalje od njihovog kucerka...morala je proci

  pored nekoliko puta svaki dan...Mure je uvijek bio nasmijan...vec je bila djevojka...osjecala je

  njegove poglede kad bi prolazila...visok i krakat...grubih crta lica i nezgrapan a ipak tako nekako fin...stalno nasmijan...navikla se na njihove razgovore usput...te imal momaka kakvih

  te sta se radi,gdje izlazis? Na cudan djevojacki,hiroviti nacin bio joj je drag...pa taj isti

  Mure joj je platio exkurziju kada je mati rekla hadzinici da:"eno mala place u kuci vec dva dana"

  sjeca se k'o sad kad je sutra sretna otisla razrednici i rekla da ide i ona...fino su je ispratili

  kao sto je i adet...hadzinca tutnula u dzep tadasnjih njemackih maraka nek se curi nadje...

  mati joj zaplakala...ljubila hadzinci ruku u suzama...ni slutila nije...

  Iskljucila se dok je njena kolegica kukala i iznosila prljavi ves iz svoga

  braka...jos uvijek bi znala ostati frapirana kakve sve gadosti je njen muz

   bio u stanju da joj uradi...godinama su radile zajedno na istom odjelu

  u bolnici...i godinama je Munevera imala potrebu da joj podnese bilten

  dodgadjanja,muzeve kretenluke,familijarne pasjaluke i komsijska 

    olajavanja...nista nije preskakala i sa paznjom svojevrsnog hronicara bi

   svaki detalj iznijela njoj uz jutarnju kafu ili u toku nocnih napusavanja

   u dezurama...Navikla se ona godinama na sve to ali danas nesto nije

   bila pri ceifu da slusa stvari koje je cula ni sama ne zna koliko puta

   uz male varijacije na temu...stoga je pribjegla jednoj od vjestina koje

   su joj donijele godine rada na odjelu gdje su lezali teski srcani bolesnici

   a to je iskljuciti se i ne slusati kuknjavu...mehanicki klimati glavom

    postavljati pitanja i podpitanja a biti negdje drugo...nije se bojala da ce

   Munevera provalit da je odlutala jer je to dovedeno do savrsenstva a i

   ako cemo iskreno ova je imala potrebu da isprica sve to sto joj se skupi

  taman ispred nje bila krpena lutka...i Zilha postade upravo to...kao da je

   jucer bilo kada je tek dosla kao sestra na tu kliniku pomisli...a proslo je skoro 20

    godina...sjecala se starijih sestara i njihovih pod konac ispeglanih odora...sjecala

    se i velike cajne kuhinje gdje su pile kafe...dok nisu ovi moderni zakoni

    dosli...o proganjanju pusaca...isterali su ih odatle...tu je napravljen

   apartman za nove,bogate pacijente...sada su pusili i pili kafu u maloj izbi

   koja nekad bjese spremiste za sanitarije...a ni ta izba vise nije bila sigurna...ukinut ce im i to...cula je od ovih iz odrzavanja...ma sta me briga

   bacit cu cigare rekla je jednom od njih kad im je to prenio...

 Vratila se nakratko...Munevera je taman zavrsavala pricu kako joj je zaova

  donijela neke jeftine kineske case za Bajram a ona je njoj kupila skupu

  tefalovu tavu...a toliko para imaju...al djaba ima kad su cigani...i opet cu ja njoj kupiti nesto skuplje pa nek je makar bude stid...vala moram ovaj mantil

  zamjenit...dao je i on svoje...prekide je...haj spremi mi liste i lijekove

  pa da podjelim i na tvom odjeljenju rece joj...e haj vala...taman cu ja

   ovo od kafe oprat dok se ti vratis...zeljela je da izadje iz tih 5 kvadrata

   da proseta makar po odjeljenju...bila joj je muka od cigara...i smrada duhana koji se zalijepio za zidove...i usao u njih u pod... cak i u steku na vratima...Muki ce taman oprat dzezvu i pobacat opuske...

 a ona ce za to vrijeme biti sama sa svojim mislima...iskljuciti se naravno

  ne slusati jauke i kuknjavu...ne registrovati lica...svakako se cesto "mijenjaju"...ko bi ih sve pamtio...

  vjesto je promicala izmedju kreveta...istreniranim pokretima pridigla

  jednog starog dedu da moze popit svoju dnevnu dozu...obrisala ga

   papirom jer se zalio oko usta...sutra u ova doba ce biti kuci...dobre

    su ove dezure...onda si rahat 2 dana...treba mi odmor, pomisli ne od posla...vec od onog sto je ceka kuci...misleci o tome odsetala je niz dugi

   hodnik do  sobe za intervencije....

 nastavit ce se...

prica seze kojih 25 godina unazad , radnja se odvija u mahali gdje sam se rodio i odrastao . Stari me vodi za ruku ja tek haman
propric'o i idemo kroz sokak ...

Do nase kuce moramo proci ispred jedne male kucice od
cerpica ( danas je tu kucerina od 3-4 sprata ) a ispred te kuce
je ogromna kamencuga pravilnih linija k'o sarkofag zuckasto smedje boje ...

Kad dodje ljeto taj kamen postaje bitan ... meni interesantan
kao i 1000 drugih stvari a nekome postaje prozor u svijet...

E na tom kamenu sjedi dedo , dedo nema ime ... moj otac
ga selami sa dedo hindija ... to je prezime (kasnije sam saznao) dedin sin ima oko 70 godina ( stariji je od mog dede)
znam kako se zove dedin sin ali to nije bitno ...
hele neise dedo je pravo ,praaavo star ...

tu se odigrava ritual izmedju mene i dede ...


Mi stanemo kod kamencuge ... meni interesantan dedo ...
dedo me pogladi po glavi ... dedo se nasmije ... i ja se nasmijem... nastavljamo prema kuci ...


ispod njega su silteta da mu je mekano i da ne ozebe jer
je kamen i ljeti hladan ... on sjedi i fata zrake sunca
vruce je al je on u odjelu utopljen k'o zna po kakvim je
solunskim i inim frontovima zime nakupio ...


osim sto" fata" sunce on ceka ... kako sta ceka ???
sta koji k...ac moze cekati neko star 150 godina... eh drago mi je da smo razjasnili sta pardon koga ceka ... ok da ne bude zabune znaci ceka "onog koji uzima bez ruku" ...


oni koji su odrasli po mahali znaju onaj soj ljudi sto metne
ruke na guzicu pardon ledja i hoda po mahali
gleda sta ko radi i pametuje ... podjebaje gdje smije ...
daje savjete koje niko ne trazi ...

e takvi naidju i pored dede i nazovu selam ... i prodju ...
postovanje spram godina ... ne podjebavaju ... niposto...

jednom se jedan zajeb'o ... nije produzio nakon selama vec
stao... i pitao dedu ... posprdno ... : sta radis dedo ?
a dedo mada je tjelo svo oronulo , zadrzao ostrinu duha
i britkocu jezika ponudi "vrlom pitcu" jaaako dubok
odgovor : "prdim u saku i mirisem ho's i ti ?"

pitac je postidjeno produzio dalje a neznani svjedok
je ovu anegdotu rasirio po mahali ...

moj otac cuo pa ispricao meni kad sam porastao
dovoljno da shvatim "dubinu" dedine misli ... ja posto kupio p'o to i prod'o ...

konfucije

 citajuci "umornog" da se neki stari post moze objaviti opet pa kontam sto ne bih i ja

 jer imam nekih novih posjetilaca kojima je sigurno mrsko se peglat i rovinjat

  a meni je iskreno jedna od drazih prica i moj rani uradak negdje iz decembra 2004...

  eto ovo je bio uvod za one koji su je citali da ne kontaju koji mi je k..c i da slucajno nisam pomahnito ili tome slicno:))

  komentare necete moci ostavljati na njoj jer mi je suvise draga :))

Šušti haljina neka na gospođi pompeznog stava , sjedi ukočeno s glavom  visoko dignutom , ne želi ta goropadna svijest prihvatiti da je svršeno sa životom primadone .Haljina je purpurna , jako se dobro slaže sa krugovima na obrazima , kao maske u teatru izvještačen je taj stav …Čak i cipele na njenim nogama sa nekim davno , davno  izblijedjelim zlaćanim ukrasima samo su podsjetnik nekog boljeg života ..grčevito uz sebe privlači ručnu torbicu , svejednako gledajući kroz prozor … ne pristaje ona tu u taj prosti gradski prevoz . Nikad i nije … Pitam se .. o čemu li razmišlja , zamišlja li neke bajne krajolike , punoću mirisa i ljepotu koju je udisala kad bijaše njen trenutak … Kad su te crte lica i te prelijepe zelene oči mamile uzdahe ….Kad je svijet ležao tu pod njenim nogama a ona kao vladarica života i smrti odlučivala o svemu... još uvijek ...tako su pune dostojanstva  kretnje tih ruku . Gledaju je , krišom , njeni saputnici – jedna žena srednjih godina ali lica napaćenog na kojem su brige ostavile traga , daje musavom djetetu koje neprestano plače komad hrane koja oko sebe širi nepodnosiv vonj i svi prave zgrozeno lice .. Samo dama sa koprenom na licu odsutno miriše latice ruže koju drži u ruci ... Čovjek koji , biće nikad nije vidio zlaćanu pudrijeru na kojoj je Ona popravila ruž ... Maska ili zbilja ? Ne znam ... tako jako bih želio  znati sve o njoj ? Kuda ide , zašto je sama ? Ima li nekoga ko je čeka ili samo neko breme tuge? Možda zato sklapa oči i sanja ? A možda i nema uspomena , možda je život prohujao pokraj nje dok je čekala pravu priliku ...

 Dogodi se taj trenutak u životu kada moraš podvući jednu liniju ispod onoga što je bilo , ma kako bolno se to činilo , i krenuti dalje ... jer nije li grijeh da ti život bude samo zbir propuštenih prilika , onoga što si mogao a nisi skupio hrabrosti , onoga što si htio kazati pa prećutao , svega onog što si osjetio tako duboko , tako intenzivno pa brzo prikrio hinjenom ravnodušnošću ....

Kada se dogodi i ostavi  te osupnutog , da čekaš nešto čemu ni ime ne znaš , dok se u tebi ta mala grudva stida i gorčine nakuplja i postaje sve veća  pitaš se ... šta sad ... hoću li kao dječak iz priče miljenka j. sjesti u papirnatu kutiju , zapravo automobil , šta marim što svi drugi vide da je to jadna papirna kutija u kojoj su nekoć bile manje sa šećerom  . Sješću u taj mali atomobil , baš kao dječak iz priče i odjezditi daleko , daleko .. Ostaviću im poruku , svim tim ljudima koje ostavljam iza sebe , ostaviću im sjećanje da su nekad imali moju ljubav... ali sad je kasno jer ja već jedrim na pučinu novih snova i nadam se da me tamo negdje čeka svijet prepun veselih lica , šareni svijet u kojem nema boli i ljudi koji u sebi kriju samo lijepe riječi...

Jedan svijet u kojem mama nikad ne plače , onda kad misli da je ne čuje niko, jedan svijet u kojem ja nisam sin svoje majke koji je u potpunosti primio njen stav o životu... koji živi  za druge i svaki trenutak njenog bivstvovanja je podređen svima osim njoj ....

Ne znam, zato vas molim ako prepoznate taj trenutak u svome životu , bez razmišljanja ga prihvatite jer se ne ponavlja često ... Tek ponekad dobijete priliku da osjetite punoću života , i ako pustite da Vam klizne iz ruku ostaće Vam samo virtualni trenuci u zamišljenom papirnom automobilu ili san o jednom poljupcu ....

  Zao mi je sto cu razocarati eventualne ljubitelje Nietzsche-a ali ovaj koji je "govorio"

  je imao kodno ime "Machak" i dabogda da je i osnovnu zavrsio jer nije poznato da li je

  uredno stigao pohadjati nastavu u popravnim domovima i slicnim odgojnim ustanovama...

 Elem 80-tih je otisao u Italiju da "radi" nakon edukacije po seheru i nije ga bilo nekoliko godina

   kada se vratio evidentno je bilo da ga je krenulo tamo jer je hodao okicen kao bozicno drvo

   te vecina raje tada po prvi put vidje Diorova odjela,Rolex cuku,ogrlicu i narukvicu Cartier 

    izrade...polaroid kameru i hejbet  slicnih drangulija...naslo se tu raje iz mahale da

   zamaskiranu zavist prodaju kao jaransku sugestiju tipa  vala bas izgledas k'o papak...

   Machak se nasmijao i odgovorio : "tako sam i ja govorio dok sam bio kokuz" ...tu se pomen

    Machka i jedne od mnogo slicnih prica zavrsava...

   Sinoc sam  bio u kafani...jednoj...dugo nisam bio tamo...ostavih 10-tak godina zivota u njoj...

  najbolje godine sto bi se reklo...dobra je to kafana...jedna od rijetkih oaza urbanog...elem

    nista se nije promijenilo...i dalje nema seljackih njuski(ili su jako dobro zamaskirane)

    i dalje niko nikog ne gleda...covjek ima svoj mir...sve nake umjetnicke duse...glumci ,muzicari

   razni ublehasi...godina smo u toj kafani ispracali generacije glumaca...vecina novih lica iz

    tv-serija,reklama,i filmova  je prodefilovala kroz tu kafanu...svi su oni prilicno kreativni glede 

   garderobe...jedino je umjetnickim dusicama dozvoljeno da spoje nespojivo i da u konacnici

   izgledaju sareni k'o kanarinci...da budu prepoznatljivi i da ruse sve adete "normalnog" 

    oblacenja ,izgleda i stila...da gaje stanoviti prezir prema statusnim simbolima jer oni zive 

    u nekom svom svijetu...sta sam samo puta kada bih papa i ja s posla navratili na koju s

   nogu u odjelima i s razlabavljenim kravatama osjetio prezrive poglede na nama jer sta koji

   kurac ova dva pedera u odjelima rade tu...u njihovoj kafani gdje se ne robuje izgledu

   i svemu sto imalo mirise na "sredjeno"...oduvijek mi je bila simpaticna ta cijela kolonija glumaca

    jer sam mislio pa jebote vidi njih...oni su u ovom kurcevom kapitalistickom okruzenju

    ostali svoji...jebe ih se za krpice...kako izgledaju i sve ostalo o cemu MI drugi dumamo...

   bitno je imat naku majicu sa pametnim natpisom,kutiju drine i para za tocenu pivu

    i to je to...sve ostalo je usmjereno ka umjetnosti...

    Jednom u razgovoru s gazdom kafane velim kako ide pos'o? Slabo veli mi...pa kazem haj ba

    ne moras ti brinut ima vazda glumaca ovih...jest al u panjevima rece mi...cim se kakve uloge

   il reklame dofate i malo para zaimaju jebo mene....idu kod onog gore(to je konkurentska radnja) gdje je sve duplo skuplje i puno komplexasa i pedercica(ovo je moja opservacija)

    a kod mene dodju na pivu od 2 km a i to na teku piju...slusao sam ga i poceo da brisem onu

    moju naivnu predstavu o toj sviti...onda sam primjetio da u toj duplo skupljoj pederskoj

    kafani sve cesce vidjam mnoge od njih...vidjanje u toj kafani bjese proporcionalno

    pojavljivanju u tv serijama i reklamama...vise minutaze na tv-u vise sjedenja i veci cehovi...

    i stil se sukladno tome mijenjao pa su odjednom  isti ti koji su u second hand radnjama

    kupovali jer ne robuju markicama zaboga, poceli izgledati kao tipicni konzumenti kafe u

    centralu sa sve skupim mobitelima na stolu,vristecim markicama na suncanim naocalama

    satovima koji su boli oci ispod zavrnute kosulje(al ne vise sareni plastikaneri) elem sve ono

    sto su prezirali i cemu su se izrugivali su prihvatili kao najrodjenije...vise ni piva nije bila

   obicna vec corone i ostali k..ci palci...sav taj kreativni i drugaciji stav, svo to izrugivanje

   markicama su lagano odbacili i navukli na sebe novi nacin razmisljanja i novi sistem

   vrijednosti...u sustini nikad se i nisu razlikovali od tatinih sinova i sponzorusa iz centrala...

   jedina razlika bjese sto su kokuzi...ne gledam vise kroz romanticnu prizmu na njih

    znam da potajno i oni zele markice koje vriste sa svega sto se moze turit na sebe...

  Sinoc je bila guzva...jaran i ja stadosmo u cosak kod klavira...iskreno tu je i hala al ljepse zvuci

  kad kazem kod klavira...pored nas grupica buducih glumaca...glasni su...prezriv pogled prema

  jacku i jegeru ispred nas...i jaranovoj super-ultra skupoj nokiji...ali vise mi to nije simpaticno..

 nimalo...

  nabijem vam taj prezir u dupe...nista vi niste bolji od NAS...

  Mali indijanac dolazi pred sator  glavnog vracha u selu...

  doziva ga : " oooooo najveci" ....   "ooooooooooooo najpametniji"

  "oooooooo  najmudriji"......

   "ooooooooo   ti cije ime sapce prerija" ...

    Vrac izadje i ugleda djecaka...sta te dovodi k meni upita ga?

   djecak mu rece :" znam da ti dajes imena svakom djetetu koje se rodi u selu

     pa me zanimalo kako to ide"

   Sad cu ti objasniti rece mu vrac...

  Svako jutro kad se probudim "bacim kosti" da vidim kakav ce nam biti dan u selu...

   onda provirim iz satora i pogledam van...prvi prizor koji ugledam i koji me

    dojmi iz vanjskog svijeta me inspirise...djjecak pokunjeno slegnu ramenima

     shvatam rece...okrenu se da ode a vrac ga upita: " a zasto te to zanima djecace

      zvani  - dva psa koji se jebu-  "?

  iliti Bobby Fisher najvece ime u svijetu saha rodjen 1943 u USA odrastao u Brooklyn-u

  sa 14 godina postao najmladji velemajstor 1972 prekinuo dotadasnju dominaciju sovjeta

  i porazio najveceg do tada Borisa Spaskog u Reykjavik-u Iceland postavsi svjetski sampion...

 Elem radi svog tersluka odbija da nastupi protiv Karpova 3 godine kasnije jer nisu ispunjeni

  neki njegovi uslovi te mu FIDA oduzima naslov bez borbe i predaje ga Karpovu...nakon toga se

  narednih 20-tak godina povukao iz javnosti vrijeme provodeci sa svojom najvecom ljubavi

   sahovskom tablom...

  Ostale su zabiljezene neke njegove izjave  kasnije koje su koketirale sa antisemitizmom

  (napomenuh vec da je bio strasan ters) elem  sem sahovskog genija jako kontroverzna

  osoba...Vec sa 12 godina kada vecina djece zeli biti vatrogasac,policajac,supermen on je

  izjavljivao da jedino sto zeli je da do kraja zivota igra saha...

  Znao je i da igra "simultanku" sa desetinama protivnika ali ne ljudi sa ulice ili na vasaru

   vec sa desetinama velemajstora...sve bi ih uzimao"lopatom" kao malu djecu...na pitanje

   kako to uspijeva ,objasnio je svoj genij ovako: samo trebate predviditi stotinjak poteza 

    vaseg protivnika unaprijed?! jako jednostavno rekao je...i to je to...

  Bosna je prepuna takvih ljudi koji znaju predvidjeti mnogo poteza unaprijed... 

  neki ih nazivaju seljacima ali oni su jednostavno za sve nas predatori i upravo u tome

  lezi tajna njihovog uspjeha... 

  Ovo je prica o "Muji iz Doboja" koji mozda nije bolji od Bobby-ja ali je tu negdje garant...

  U kupeu voza sjede "Mujo iz Doboja" i zena mu i voze se kuci...U Doboj dakako

   nakon nekog vremena vrata kupea se otvaraju i zgodan mladic ulazi unutra...sjeda preko

  puta Muje i zene mu u njega...voze se oni tako neko vrijeme... u tisini dakako...mladic je

   sem sto je zgodan i lijepo odgojen...pokusava prekinuti neugodnu tisinu...zapocinje

   konverzaciju bezazlenim pitanjem : "koliko je sati gospodine"? U tom momentu Mujo

   bezglasno brze bolje stavlja ruku preko sata?!  Mladic ponovi pitanje ne vjerujuci svojim

   ocima...Mujo ga je uredno ignorisao i cak i glavu okrenuo i gledao kroz prozor...ostavio je

   sat pokriven sakom takodjer...mladic je bio zacudjen i ostatak putovanja je proveo

    razmisljajuci zasto je gospodin tako reagovao...nije vidio nikakvo logicno objasnjenje

   pa samo je pokusao biti ljubazan i zapoceti neku neobaveznu konverzaciju... Napokon

    dodje vrijeme da mladic izadje ne nekoj stanici prije Doboja...poceo je da sprema svoje

    a vidjevsi da mladic izlazi prije njih i "Mujo" malo omeksa...prestade  gledati kroz prozor

    i dize ruku sa sata...napetost popusti...mladic je to osjetio te se prije no izadje odvazi da

    pita zasto je gospodin Mujo onako reagovao? Mujo odobrovoljen mu odgovori : " eh vidis

   mladicu cim si usao u kupe vidjeo sam da si zgodan i lijep...pomislim sigurno ides

   kao i mi do Doboja...da sam ti odgovorio koliko je sati ti bi pitao dokle putujemo ...posto

   idemo do istog mjesta kratili bi vrijeme razgovorom...zblizili bi se...u Doboj stizemo kasno...

   ti sigurno nisi rezervisao sobu a jedini hotel u Doboju je pun...posto smo se vec zblizili

   u vozu ja bih te trebao pozvati svojoj kuci na konak...Mladic je gledao sirom otvorenih ociju?!

    i?sta onda gospodine? ... Mujo konacno progovori: " A ja kuci imam mladu kcerku

     i necu belaja"...eto zato... jako jednostavno za shvatiti zar ne?

  Skromno i pristojno obucena..gotovo lijepe spoljasnosti sa onim izrazito bijelim

   tenom...primjetio sam je ima tome mozda par godina u mahali...dok bih autom prolazio pored

  ili slucajno svracajuci u granap...isto tako  nedavno sasvim slucajno nabasah na nju

   na fakultetu...uredno se nismo pozdravili jer se ni ne poznajemo...mada oboje znamo jedno

   drugo iz vidjenja...kao i pola gradjana Sarajeva sto se poznaje i uredno ne pozdravlja

   ali to je vec nesto sa cime svi mi zivimo...odsustvo bliskosti i topline ali uz neizmjerne kolicine

   zlobe i olajavanja...toga nam barem nikad nije falilo...

   Ama ne sekiraj  se to cu ja tebi malo odsarafit i podmazat bit ce ko mina rece mahalski

   majstor nakon sto dodjoh da mu kazem da vec mjesec ulazim u gepek kroz zadnju klupu

  i da je krajnje vrijeme da nesto promijenim na tom planu...centralna brava je nesto stekala

  i elem na kraju skroz zaglavila poklopac gepeka...ja poletan kao i inace a  ponukan

  pogledima ljudi(vidi ga u po bjela dana krade i rovi po autu)

 kad bih se gdje parkiro pa kroz zadnje sjediste vadio kakve kese

  a samo mi noge virile taj dan odlucih da sebi olaksam i pojednostavim zivot...nego haj ti gdje

  popij kafu trebat ce jedan sat vremena da "otpusti" jer je bravu nasprejo pa onda dodji...

 dobro velim ja ...stanem na ulicu i gledam raju...pozdravljam one starije a neka djeca pozdravljaju  mene mada ih ja ne znam...i traje to tako  kad naidje lokalni mahalac...

  mala raja nekad a sada vec mladic od nekih 20-tak..taman mi je trebalo drustvo

  za kafu u lokalnoj birtiji..malo smo bacili koju suplju kad naidje djevojka blijedog lica...

 pogledala nas je i brzo okrenula glavu u stranu...produzila uz ulicu a mi krenusmo za njom

  taman je i bircuz u tom pravcu...Ovaj sam krenu da prica...znas ti ovu? rece...na znam velim

  onako iz vidjenja...ama njen je stari onaj alkos znas ga bolan...pokusavah se sjetiti

   ama znas veli onaj sto se objesio nekad poslije rata...aha znam velim al nisam znao

    da ima ovoliku kcerku...ima ona i mladju sestru...a mater im se kurva s onim sto

    vozi crvenog kadeta...onim sto na pijaci radi...aha..pa ih on pripazi donese im svega..tesko

  zive, bas se ono pate...prebacih temu na auta...dosta sam cuo...zavrsismo kafu ja pokupih

   bibi...dok sam se vozio razmisljao sam o njoj...bilo mi je zao...kako se sudbina macehinski

   postavila prema njoj...

  Precutio sam scenu od prije nekiliko mjeseci...kada sam dosao na jedan ispit...rano ujutro

   i sjeo u studentski bife...narucio kafu i dolazio sebi jer sam beli noc prije gdje zaglavio jal

   radio svejedno je...usla je i ona...pune ruke nekih skripti knjiga...i ona je cekala ispit...

   poredala je te skripte po stolu u uglu...nismo se pozdravili naravno...ja sam nesto svoje dumo

    dok je ona listala...dosla je i mrska "tetka" iz bifea i pitala je sta ce mada joj to nije obicaj jer

    joj je mrsko debelu guzicu pomaknut pa kad napravi kafu urla iza aparata kafaaaa da sam

    dodjes...elem ovaj put sam prvi put cuo da je dosla i pitala...Ona je digla pogled sa knjiga

   i rekla : "eto ne bih ja nista"...mrskotinja joj je rekla: " pa ne mozes zauzimati mjesto" gledajuci

    u pun sto knjiga...Njeni bijeli obrazi su se zacrvenili...za sekund je pokupila knjige

    i izletila van...ja sam bio zatecen...osjecao se k'o hinja koja je cutke gledala tudju sramotu

    a nista nisam ucinio...zasto nisam glasno rekao mrskoj tetki  NISI JE CULA KAD JE

    NARUCILA KAFU...nema tu razmisljanja sta bi ona na to...da li bi me odbila ili postidila se

     to nije opravdanje za cutanje dok nekoga sramote i bukvalno istjeruju iz bifea jer nema

    jebenu marku...ja koji volim o sebi misliti kao o dobroj osobi...siroke ruke...koji ima i

    "svoje" prosjake na slatkom gdje godinama pijem svoje solo kafe...zakazao sam...a mogao

    sam...e jebiga...

    Danas sam je opet vidjeo iz auta...uredno je okrenula glavu...a meni opet ta scena

   i ljut na sebe sto nista ne ucinih...makar ona opet okretala glavu...nevazno je to...

  Jebe zdrijebe Kraljevicu Marko...

   ne jebe ga sto je picke zeljan...

   vec ga jebe da mu se OSVETI...

  ps. sex je sex makar i sa zdrijebetom rece narodni mislilac...

   Sad su na talambase ovi tzv. extremni sportovi gurnuti

   narodu pod nos pa ovaj vic moze pod tu kategoriju da se svede ...

  Elem misija je da se prepliva dionica u kanjonu kolorado

  a vakat je kad je kolorado nadoso plaho ma podivljo nacisto

  takmicari pardon drzave su standardne Rusi ,Ameri i naravno mi koji vazda konja za trku

   imamo...

  Rus je gromada od plivaca 2 metra visok,2 preko ledja ... apolon pravi...skocio je  u nabujalu rijeku...

  punu virova,podivljalu...plivao je i borio se nekih 50-tak metara i izgubio bitku

   vir ga uhvati i odvuce te ga razbi od stijene...

  Ameri su doveli visestrukog Olimpijskog prvaka (jel Matt Biondi ono bjese?)

   namjesti se Matt skoci u pobjesnjele talase hrabro se drzao nekih 100-njak metara

   uspjeo da prepliva...naleti talas...zviznu ga...poklopi i razbi od stijene...

  I ostao je Mujo naravno...mirno je sve gledao...Mujo je naravno suh k'o stelja

   30 kila s krevetom...sav bijedan i cemeran...onako spolja gledano...udijelio bi mu marku

    kad ga vidis...dugo se spremao da skoci u nabujalu rijeku...ni najmanji trzaj nije se

    ocitavao na njegovom licu...hladan kao spricer gledao je skoro sigurnu smrt...u oci dakako...

    prkosio svima koji imaju ikakvu sumnju u njega...konacno...sa prezirom u ocima

    skocio je u hladne talase podivljale rijeke i... odmah se UDAVIO naravno...

  da ne kazem mrzis obicno dobijes...onomad mi je sestra nosila martinke i crne suknjetine

   sva 4 godisnja doba...sve to iskombinovano sa kilama koznih kajasa i remenova oko

   ruku i vrata...suvisno je napominjati da sam se tome uvijek ismijavao da ne kazem gnusao...

   srecom izasla je iz te faze (boli me briga kako izgledam ja sam drugacija i cool) jako brzo

   i nisam morao da budem poprilicno zabrinut i pitam se da li ce od nje ikada postati mlada

   dama koja ce nekada da se posveti svome izgledu i obuce stiklice i suknju naprimjer...

   ja takodjer javno blatih i pljuvah ljude kojima je jebeni brojac posjeta  sam sebi svrha

  i koji upravo njemu i zbog njega pisu nebuloze od 2 recenice ili nigdje-veze postove...

   ali redovno i svaki u boga dan...

  ja nisam pisao par dana i onda se to pretvorilo u naduravanje i provjeravanje

   mogu'l ne pisa't a da narod "dolazi" i da k tome dodjem do 20 000 posjeta?

  Evo ocito da moze jer danas fino otvorim i vidim cvaja a nisam pisao nista...

  Sve ono sto prezirah i cemu se izrugivah me pogodi u lice...brojac kao prioritet

   svih prioriteta i sam sebi svrha?! fujjj...odem jos dalje u kritici samog sebe i kontam

  znaci cak i ako nista ne pisem ili je ono sto pisem totalno smece brojac je tu...

   da valorizira sve to sto jesam i nisam u ovom virtualnom svijetu?! 

  Sada razumijem nafurane velicine sa milion ucitavanja i nebulozne postove koje pisu

    sa samo jednom svrhom...BROJAC!!!   On cini da izgubis dodir s realnoscu i da on

   postane ishodiste svega...da opijen satro-popularnoscu zaboravis na inicijalnu ideju vodilju

   pisanja blogga...kanalisanje emocija,viska energije,eventualne dosade,interakcije,

    simulacije drustvenog zivota za pojedine "pisce" i jos neke  slicne stvari...znaci

   njegovo velicanstvo BROJAC...

   zato necu napisati neku kurcevu zahvalnicu te hvala vam te drago mi je te sretan sam

   te neznamnijasta zbog cvancike posjeta vec zatraziti savjet od nekog hakera eventualno

   ili nekoga ko navrati "kod mene" da mi kaze ako ima ikakav nacin da na svom bloggu

   iskljucim ili zaustavim brojac posjeta jer ne zelim da mi on postane svrha i da mutiram

   u ono cega se fakat gnusam...

  Kao uvod u ovu pricu da napisem prvo: Jebe mi se za snijeg jel pao nijel pao

   hocel i kada ce i gdje ce ko skijati bordat ili sta vec...

  onda me zivo zaboli hocel bit rata ili nece i za politicku krizu i dodika i rs

  i vijece ministara i muda marjanova...

 zaboli me k... za poskupljenje ulja i mlijecnih proizvoda i svega ostalog

  generalno gledano ne zelim da me ovo "above mentioned" omete da napisem

   pricu o pogubnosti (ne) slusanja "KVAKE" za fakultetski obrazovane dijevojke :))

 Velibor(Bora) Spuzic zvani "KVAKA" rodjen 10.11.1934. u mjestu Orahovce na Kosovu

 od oca Todora i majke Olge kao jedno od 6-oro djece bla bla bla...1969 je u tadasnjem

  listu "CIK" koji je poznat po pionirskim koracima objavljivanja slika gologuzih treba  proglasen

  za "muskarca godine"...Cak ga je i Tereza Kesovija stovala i u superlativima se izrazavala

  o njemu mada su dijametralno suprotnih muzickih pravaca...jedini on je bio ozbiljna konkurencija

   u tamanjenju maligana najvecem boemu ex-yuge Tomi...cotao je jer je k'o dijete pao s

  drveta i iscasio kuk pa mu je ostala kraca noga...preminuo je (pokoj mu dusi) 08.marta.2002

  u Pozarevcu...

 Svi ljubitelji aksamluka i kafane znaju o kome je rijec i barem su nekoliko puta

  horski pjevali koju KVAKINU pjesmu...nema to nikakve veze sa socijalnim statusom

  ili brojem diploma,kolicinom procitanih knjiga ili necim slicnim jer su i prof dr-i poklonici

   kafane i kvakinog opusa...

  Dernek je dosegao onu tacku gdje su svi "dobri" nasmijani i pod gasom

 gdje pocinju zeze i podjebavanja nakon prvobitne ukocenosti i uzdrzanosti...ogroman stan

  cuge potocima...mezetluka...svega za kvalitetan dernek 15-tak ljudi urbane proviniencije

  nakon trakavica i laganica za zenske usi dolazi na red narodna kao logican slijed

   na 99% derneka u Sa...Ona je tu s momkom...momak je urban lik...kultura stroga...ali je

   pod "kruska influenz" i voli covjek naku KVAKINU pjesmu...na njenu nesrecu on je

  u blizini linije i bira samo KVAKIN opus...nikome to ne smeta jer se popilo i on  taman

   "lijeze" na svu tu atmosferu k'o zmaj...Ona je magistrirala u Londonu...zivjela tamo neko

    vrijeme...tamo se valjda derneci uz operske arije i bumbarov let...zato se osjeca pozvanom

    da reaguje...nakon nekoliko kvakinih ona demonstrativno ustaje i obraca se njemu 

    slusaj XY (XY je ime tadasnjeg decka)  : "ili ja ili KVAKA?" glas joj je usplahiren i sav

   piskutav...On nije ni trepnuo...posmatrao je nekoliko sekundi...dilema kratko traje...

    KVAKA odgovori joj...Ona histericno zatrazi kaput...ostatak raje vidjevsi da je sranje u toku

     stadose da je ubijedjuju da ostane da ce promijeniti i muziku ako treba...da ne kvari dernek

     da ovo da ono...On samo presijece i rece domacinu derneka : "molim te donesi dami kaput"

    receno ucinjeno...dama je otisla...dernek i KVAKA su ostali...

    Danas je On sretno ozenjen sa suprugom i dvoje divne djece...supruga ima diplomu

    mozda i jacu nego ova koja je u Sekspirovskom maniru dovela ga tada u dilemu...

   Danas je ona jedna od 100 000 uspijesnih i obrazovanih zena u Sarajevu...sa strasno

    placenim radnim mijestom,stanom,autom...10 godina starija od tog derneka...i  SAMA

   naravno...

  PS.cisto sumnjam da njegova danasnja supruga slusa KVAKU...ali je bila dovoljno

        mudra da mu dozvoli da slusa kvaku i da bude fini MUZ...

  Jutro je i mala curica se probudila ...odlazi kod mame u sobu...

   mama spava dubokim snom...u tom momentu ona zacu zvuk

  otvaranja vrata...na vratima se pojavljuje ogromni crnac...samo mu peskir

   omotan oko "blavora"...veli mu curica: " ciko ,ciko jeste li vi nas novi babysiter?"

   garo zavrti glavom lijevo -desno i odgovori :"nisam babysiter ja sam vas

    novi mothafucker..."

   ps.mogu i ja nekad objavit post a da nije kilometar dugacak:)

      Cijelo ljeto sam proveo  ispijajuci kafe i gledajuci  prolaznike u Vase Miskina...

      kroz prozor  kancelarije u Ambasadi...sem prirodnih ljepota kojih u Sa nikada nije manjkalo

      i na cije gledanje sam trosio 99% vremena dok bih ispijao 17-tak kafa dnevno

    igrom slucaja je tacno preko puta bio smjesten trzni centar ustvari 15-20 butika sa raznim

    asortimanom robe...koliko ja znam bijese to jedan od 2-3 objekta u gradu jer ipak je

    bila 97 g...svako jutro dolazio je prije vremena na posao...uvijek uredan...cist...siromasno

   odjeven...mrsav...malo tamnijeg tena...

  Nakon nekog vremena poceo je da klima glavom u znak pozdrava, pa nakon jos malo

  da dize ruku kad bi primijetio da ga gledam...i tako smo se bezglasno "pozdravljali"

    cijelo jedno ljeto...taman nekad u taj vakat sam "promaknut" na vecu poziciju te sam dobio

   mogucnost da zaposljavam nove radnike,preuzimam nove objekte elem da skratim postadoh

   ja  SEF...

   Mahnuh mu jedno jutro rukom da dodje do mene u kancelariju...pili smo kafu

    i razgovarali...tacnije ja sam analizirao s kim imam posla...imao sam neke planove

    sa njim...u to vrijeme se jos jedan objekat preuzimao te je izletilo par radnih mijesta...

    nakon sto sam uredno uvalio :tetka,jednog daljnjeg rodjaka,i 2 jarana iz osnovne bilo je

    i jedno mijesto "viska"...kada mi je rekao da mu je dnevnica 5 (da PET maraka?!) i da

    nikada nema slobodan dan...7 dana u sedmici...

    i jos kad je to rekao bez gorcine, bez psovki na racun poslodavca, bio sam iznenadjen...

    u njegov profesionalan odnos se uvjerih gledajuci ga mjesecima kako radi...

   Njegovo lice se nije moglo opisati kada mu ponudih posao i dnevnicu od 25

   maraka...u ocima mu procitah ozbiljne nakane da mi poljubi noge ili barem ruku

   ako nista...sprijecih ga govoreci mu strogo kako je ovo ozbiljna firma i odgovorniji

   posao te da ce on tu platu itekako zaraditi...samo je u tisini klimao glavom i posmatrao

   me crnim razrogacenim ocima...

   Radio je kao sat...nikada mu nista nije bilo mrsko...dolazio ranije...radio za druge...

   svako malo mi naglasavao kako mi je duzan do kraja zivota...uvukao mi se pod kozu...

   kupio me...vjerovao sam mu vise nego ljudima koje sam znao godinama...

 U medjuvremenu postadoh sef cijele filijale za Sarajevo...pogodite koga sam postavio

   za sefa tu gdje ga svojevremeno primih da radi? 

   Nekad tada ga upoznah i sa svojim tatom...sav je bio divan i usluzan...nahvalio sam ga

  ocu...rekao da mi vrijedi vise nego 5 radnika...tata je bio kratak...cuvaj ga se...prodat ce te

   kad tad ,rece mi...zakacio sam se sa ocem braneci ga...bio sam mlad...mislio sam da sam

    pametniji i da imam bolji njuh za procjenu ljudi nego tata...bio sam glup znam...mozda sto

   imadoh tek 23...

  dovezao sam ga par puta kuci...tamo sam docekan kao Reza Pahlavi...godi to svakome...

  jos zadovoljan sobom jer si ucinio dobru stvar...taman da ti se culo opreza i nepovjerenja

   uspava...da pomislis kako si pametniji od tate :)))

   Ulozi su se povecali...poceh sa vlastitom firmom...2 jaka ugovora...namaknuh..

    izgubio sam dodir s poslom baveci se "visokom politikom"...poslovnim ponudama,

    ugovorima,nabavkom opreme, papirologijom...za sve ostalo sam svakako imao njega...

   povjerio mu sve...sav posao,nadgledanje ljudi,nadziranje objekata...sve...ja nemadoh 

     vremena...i dalje je bio beskrajno servilan,lojalan,bespogovoran,savrsen... vec je zaradjivao

     puno vise...mislio sam da je tako fer...

    Cudnim sticajem okolnosti  ugovori su se poceli "drmat" dok sam shvatio da moram

    ponovo sam uzeti stvar u svoje ruke bilo je kasno...prvo jedan ugovor...nakon nekog 

    vremena i drugi...izgubio sam se...trazio sam krivce na pogresnom mijestu...sankcionisao

    neduzne ljude...ne moze on biti kriv mislio sam...pa on moje interese gleda kao svoje?

    sve sam mu dao...milion puta mi je rekao da mi sve duguje...sve.. nestanak nekih stvari

   da ne kazem pljacka bijase kap koja je prelila casu...

  Ugovori su raskinuti...firma je ostala bez priliva...ostale su obaveze...dok sam se cupao

   da sve to pokrpim i dok mi se sve rusilo kao kula od karata nisam stigao da razmisljam

   kako je on u istoj kompaniji koja mi otkaza ugovore dospio na jednu od rukovodnih

   pozicija u nabavci?!  Cak me je nazvao da se vidimo  i da me zamoli za oprost , da eto mora

    misliti na sebe ,da mora ovo i ono...da su mu eto toboze to slucajno ponudili...od svog 

    devera i jada  ovaj put sam ja bezglasno klimao glavom kao on nekada kada ga pozvah

   ne tako davno...

   Nicija nafaka nije pobjegla pa ni moja...iscupao sam se ja...sva potrazivanja isplatio

   u medjuvremenu dovlacio auta iz Njemacke...elem nisam bio kokuz...dobih i posao

   kod medjunarodnog "okupatora" nakon par mjeseci...

  Jednom uz kafu  tata mi rece  "jeba tebe M...." nisam nista rekao...bio je u pravu...

   platio sam zivotnu skolu...bolje ranije...manje boli "na mlado"...

Ps. zaznah da je nakon godinu dana "pao" jer su ga pratili i ustanovili da neke posiljke

  od mjesta slanja do konacne destinacije stizu "umanjene" za stanovitu kolicinu visokotarifne

   robe...stranci ipak nisu bili romanticari i naivci kao ja...dobio je nogu...odustali su od

   krivicnog procesuiranja...saznao sam sve detalje...nisam skakao od srece...mada sam imao

   potpuno pravo na to...a da mi je bilo drago e bogme jeste...svakome po zasluzi...

  da ne trunim plaho  vec u tri recenice kazem da mi

 je sinoc srce bilo puno kada ugledah onoliko hasisara i urbanih likova

 na koncertu D.P ... nisam na jednom mjestu ih onoliko vidjeo

  jos od vakta 90-91 kad sam po AG-u izlazio s dugom harom

  i nos'o poderane farmerke i duboke starke...

  Vratio sam se u mladost i hvala onim dedama sto su dosli malo

   da otprase da me zelja mine za onom ritam sekcijom sto dijafragmu

   raznosi... i Gilanov vokal od kojeg se najezim...

  ipak u gradu SEJE KALACHA  i ostalog smeca   ima i neke nade ...

 ps.a narocito ona "klica" i izdanak deckica i curica 16-17 god u motorkama

           mi definitivno daje nadu da nije sve izgubljeno...

 satro da napisem ...mogao bih poceti kako kisa pada

  pa miljacka nadosla...pa ja negdje danas satro hodo i vidjeo ili cuo nesto pametno

   i onda da to ovdje napisem...fol to vas strasno zanima...

  pa podnesem bilten svojih obroka...cufte iz jamija...onda kolk'o sam ispusio

  cigara danas...pa kako me nakav :komsija,prolaznik,kolega s posla, neki vozac ili ko god

   vec iznervirao ...pa moja reakcija...iz koje se vidi neki moj "mudri" stav o zivotu...

   il kako sam nesto na tv :gledao,cuo,primjetio pa da napisem narodu isto k'o da

    niko tv-a nema ali sam ja tu da "prosvijetljujem" ...

   ili u nedostatku vlastitih dogadjanja  pocnem srat e moj drug/arica  je danas rekao to ili to

   uradio ovo ili ono   a sve jer mi se ne da napisati pricu koja ce da mi oduzme

    2-3 sata vremena i p'o kutije cigara... ali da svjet vidi kako ja brinem i zelim da

    ga pocastim svojom nebulozom...

   te da ujutro kliknete i citate pa kad skontate da ste se zajebali vec je kasno

    jer ste vec dodali glas na mom brojacu...

 a mozda i kakav komentar ostavite i jos se pika kako sam post napisao

   eto cisto da vidim kako je to kad pises cisto da se pika da pises i da varas narod da ti

   nesto satro pises ili ponudis citaocima neku pseudodilemu da oni lafo daju sudove

   za koje te boli k...ac... jal da vas sta upitam jer me strasno to zanima a mogu to sa

    3 klika misem saznati...

    i da pisem pisem i pisem jer volim da slusam zvuk tipkanja po tastaturi

    i da onako bez veze pritiscem slova pa da imam nesto kao jhjhgjhggvhgjhjkgbhkjhhjfgdcgffdhgvghfhgvhgfghvghvjhfjhgcvgfdgfvkghgvbjjilhuygjhhutghjbkhjhbkjhgjhbjhgj

     eto zadovoljio sam svoju potrebu da i ja nesto k'o fol napisem jer ja volim da pisem

    i volim da mislim da sam jako pametan i treba mi svaki dan da ponesto napisem da i svi vi

   znate kako ja volim da volim da vi mislite pardon da i ja mislim sam za sebe odnosno i vi za mene ....

   e sad bi mogo srat ovako i nastaviti ovaj mentalno-postirajuci teror

    no ne da mi se a i treba malo odvadit da opet mogu nesto ovako mudro

    i pametno da napisem a citaoce obaspem svijetloscu vlastitog genija :)))

  ps. "patriotizam je posljednje utociste hulja"

  pss. nikakve veze sa zivotom i postom al da makar nesto napisem sto je rekao

          neko pametnjiji od mene i ovom mom izdrkavanju dam satro naku tezinu

        ?!?!   buaaaaaaaaaaaaaaaaa:)))

   je ubio cijelu amazonsku prasumu...

   Jutarnja kafa...i analgin...strasan mahmurluk...tv radi...cisto nako...obicno su nekakvi

   seljacki kanali...i urlici prekodrinskih pjevaljki...ne znam zasto ali se uz njih najlakse

   razbudim...ovaj put bjese kantonalna tvsa...i nakav intervju...voditeljka truni...truni...

  odjednom poznato lice...Ana Mrdovic...divna zena...inzenjer hortikulture...voli svoj posao

  cak sta vise uziva u njemu...obozava biljke...ne moze joj se spocitati sto je svoje znanje

   i ljubav komercijalizovala...odrzava sve botanicke baste i vrtove sa "skupim" i rijetkim

   biljkama...vecina klijenata su stranci...ili organizacije..."strane" vecinom...

  Prvi put je vidjeh i upoznah prije par godina...kada joj najbitniji covjek gdje tada radih

  povjeri delikatan zadatak...da od livade na kojoj je posadjena engleska trava napravi

  botanicku bastu...pristupila je ona tom delikatnom zadatku jako ozbiljno... donijela kamaru

  lijepih i rijetkih biljnih vrsta...povela nekoliko saradnika...koji su uzimali uzorke tla,sondirali ,

  kiselost,procenat ovog i onog...a sve u svrhu da vide kakvi su uslovi u zemlji te da

  novim lijepim biljkama priskrbe savrsene uslove za rast i razvijanje...oko svake biljke su se

   trudili...provodili dugo vremena...dodajuci razne aditive u zemlju,lijekove,fitofarmake,sta

   sve ne...ali oko jedne biljke tacnije stabla visine 1,5-2m i debljine nekoliko centimetara

    su i ona i saradnici provodili neuobicajeno mnogo vremena...logika kaze da je to drvo

  onda mnogo vrijednije i osjetljivije od ostalih...ta osobina ce pokazat ce se kasnije

  odrediti i zapecatiti sudbinu doticnog drveta...dohakat mu narodnim rijecnikom...

  Gdje ces rece mi? Pa da izvines odoh pisat rekoh...u wc,pogleda me upitno ? pa ja gdje cu

  odgovorih zacudjeno?!  Hodi sa mnom da ti nesto pokazem rece mi...ton kojim je to izgovorio

  me natjera da zaboravim gdje i kojim povodom krenuh...podjoh za njim kontajuci sta li je

  smislio ovaj put...  mora se priznati da je fakat bio izuzetno kreativan za svaku vrstu

   zajebancije ...narocito za one morbidne sale...ili "ruske" sale (grube,sirove prim.prev)

 izadjosmo iz zgrade u vrt..."botanicki" dakako...prisao je drvetu...s cigarom u kraju usana

  je otkopcao slic..."nanisanio" i  napis'o se u korijen drveta...?!?! Ja sam gled'o  i cak i od njega

  bio iznenadjen...nije me trebalo dugo nagovarati...uradio sam isto... uz standardnu pricu :

  "sta ga glade koje p.materne svaki dan po sat vremena k'o da je novorodjence" o drvetu je

   rijec... ispricao mi je  da je jos par ljudi ukljucio u "akciju"...

 Trajao je taj "rat" izmedju  nas i  ANE  njenih saradnika,vrtlara,bastovana,hortikulturologa

  i cijele svite botanicara 2-3 hefte...sto bi oni po danu "izlijecili",odnjegovali ,i pazili "MI" bi

  nocu,vikendom,i van radnog vremena lijepo "razbolili" iliti da prevedem napishali...

  Danima smo gledali kako se izredavaju na drvetu svakojaki strucnjaci i ibrete se kako ne

   napreduje niti se "prima" vec cak sta vise vene svakim danom...

 Imali smo i back-up u preperatu za pranje prozora tzv glitzi jer je trebalo anulirati

  vonj urina i zamesti trag  biljkoljupcima...nakon "operacija" bi se uvijek dodalo i malo njega...

  Citava armija je "branila" drvo ali je i nas bila ceta mala ali odabrana:))

  gerilskim metodama ratovanja poznatim kao "udari i nestani" smo dokazali da se i

  nadmocan i tehnicki opremljeniji neprijatelj moze poraziti...

 Osvanuo je a da to nismo ni znali dan "D" ...Ujutro je dosla "jedinica za specijalne namjene"

  na celu sa ANOM i pozicionirala se oko drveta strateski... Glavnokomandujuci je vec za kasno

  popodne i noc spremao akciju u vidu "pojacavanja" doze i napada na drvo...slozili smo se

  da ako treba predjemo i na "radikalnije" metode...(varikina,arf,kiselina iz akumulatora)

  Medjutim neprijatelj se povukao nenadano...iskopali su drvo...izasli smo vani da odamo

  pocast "mrskom neprijatelju"...pruzio je hrabar otpor...zasluzio postovanje...osim ovacija

  nakon sto je drvo odneseno i srece zbog dobijene bitke bilo nam je i na neki nacin zao...

  mada je to mozda i vadiona pred samima sobom da nismo bas  toliki "bolesnici" :)))

  Ps. nadam se da je skupo,rijetko i osjetljivo drvo naslo svoj dom u   basti neke skupe

         visemilionske vile kakvog novopecenog tajkuna...zasluzilo je...

drvo

 Dodje ciko danas na vrata sa racunom od kablovske i ujedno od interneta

  te me to podsjeti da je haman mjesec proslo od kako ja dobih svoj prozor u virtualni svijet...

  Dok nisam imao kablovski kuci  bio sam ubijedjen da cu kada se to akobogda desi

  visiti po net-u i stalno pisati price kojih vec imam hejbet spremnih no desilo se sasma

  suprotno...ne napisah ja nista cestito iz prostog razloga sto rekoh sam sebi da necu uzeti

  i piskarati o dnevno-politickim dogadjajima  tipa: probudio se,krmeljo,piskio,kakio i tako

   cisto zato sto mi je dosadno... a i savrseno sam  siguran  da malo koga zanima kako ja

   provodim dan koji je btw 100% ispunjen,angazovan ili kako god...

  Znaci  to je bio neki deal sam sa sobom da se necu primicati bloggu ako necu

  napisati pricu...i  ostao sam dosljedan...nisam pisao nista radije no kakve gluposti...

  Covjek je fakat proklet i nikad mu ugodit jer sam  cesce znao nakaniti se do net-cluba okruzen

   irancima i pobuljenim zenama kako jedni s drugima prde uz web-cam, pa nakim turistima

    kinezima,japancima koji svi u glas drobe...zagorjelim pubertetlijama koji jal kakvih pucacina

    on line ganjaju jal po chat-u curice muntaju...elem u svoj toj gunguli sam ja bio i motivisan

   i koncentrisan da napisem pricu a jos pride sto bi me tih 2 sata koje odvojim kostalo 6km...

  Uz parking i kafu,sok koji bih popio troskovi "pisanja price" bi dosli cenera ili vise...a sada

   u idili doma svog i kad mi je sve potaman, nema kineza,iranaca djece koja urlicu meni se

   ne da...mozda kada bi svako sjedanje za komp placao cenera i kada bi mi u dnevnom boravku  kamara idiota urlikala

   oko mene da bih imao motiv za pisanje...ko zna?

   Al nije ni to...stvarno sam izbjegavao pisanje "onako" mada se uvijek obradujem

    toj nekoj sto bi se reklo interakciji sa ljudima koji dodju "u moj granap" ili ti na moj blogg

   da ostave komentar,nasale se, pozdrave ili bilo sta...nikada nije bilo puno komentara na

   moje postove...ne cita mene takav profil ljudi koji se uvlace u dupe i jedni drugima i 

  autoru blogga...pa se nesto pozdravljaju,javljaju...pokusavao sam da proniknem u

  motive i psihe tih pusikuraca koji se zdrave,podrzavaju,i pozdravljaju po ovim"popularnim"

  bloggovima  makar autor napisao post pod nazivom ;"mater vam jebem"...

E tu je meni proradila ona sujetna nota...krvav sam ispod koze...imam ja par "popularnih"

  bloggera koji su mi jako dragi i koje cijenim...da ne bude zabune...ali i njima se omaknu 

  nebuloze na koje se opet javi hejbet  "pusaca" eto tek  onako...ok ok znam vec to je minuli rad

   imaju ljudi stotine stalnih citalaca ,pola ih se zna i privatno,jaranski ,kumovski etc...

 E sad vec dolazimo na klasicnu ljubomoru "malog" bloggera koji garant masta da napise

   post :"kako sam prdnUo jutros u hali" a da se svekoliki citaoci pocnu javljati i raspitivati

   te sta sam jeo sinoc,te imam li hemoroide,te kakvog je mirisa prdez bio a sve ostavljajuci 

  komentare a meni hraneci sujetu kako sam neizmjerno zanimljiv i kako me svi vole makar

  i debilne postove pisao....e nije ni to jer sam sam sebi postavio ljestvicu tako da necu pisati

   ako nemam pricu...niti se svaki dan javljati sa kretenlucima cisto da podsjetim citaoce da

  sam tu...znaci odabrao sam neki drugi nacin...ali me pogodila jedna stvar...

  Napisao sam ja cestitku bajramsku...na koju mi se javilo dvoje dragih ljudi...a niko nije 

   nasao za shodno da meni cestita a ima dosta ljudi koji dodju da procitaju sta pisem...

   nije bitno da li slave ili ne cisto da su se javili onako...posto ga ja ne pusim nikome niti

  povladjujem cak i dobrim prijateljima tako nemam nikakvih razloga da i citaocima mog bloga

  ne kazem ko vas jebe, ja pisem zbog sebe i to je moj ventil viska kreativne energije, cuvanja

   vlastitih uspomena od zaborava, tako da citali me ne citali ja cu pisati...a interakcije vise

    nema i mozete kurcu komentarisat jer na mojim postovima komentare vise necu dozvoliti...

    znam da vas savrseno ne zanima sto necete moci ostavljati komentare ali se i meni zivo

    jebe sta vi mislite a i necete komentarisati ni kad je vama ceif:)))

   ps. ono dvoje dragih ljudi sto se javilo na bajramski post  imaju moj mobitel pa cemo

   komentarisati sms-om... 

  ni red ni obicaj  unaprijed  i prije Bajram Namaza ali  ujutro necu moci pa da ovako

  uputim cestitke svima koji slave Bajram narocito pravim vijernicima a i onima koji kao ja

  "makar" nisu cugali za Ramazan:)))

  BAJRAMBARECULA SVIMA

  neka epizoda alan forda ...davno davno procitana...i slika...nekoliko bogatasa

  izlazi iz super skupog restorana...gdje su se super skupo najeli...vani je zima...snjezi...

  svi su u super skupim krznenim bundama...masni oko usta i do laktova...jedan od njih izlazi

  s komadinom buta...i glodje naravno...tu ispred je neki polugoli djecak...izgladnjelog lica...

  buljavih ociju...obraca se super bogatasu s butom..." gospodine, da li bi ste mi dali da

  oglodjem kost koja ostane iza vas"?... super bogatas se smije ...izgleda odobrovoljen...

  mozda ce mu baciti kost nakon sto oglodje but...odjednom crtac mu "pobrisa" osmijeh  i 

  nacrta zlobu...crkni rece mu...i ode dalje...ne bih se smio zakleti al haman ga je i nogom

  sutn'o...

  dolazi covjek "kod stvoritelja" ... obraca mu se ... sve imam...lijep sam... zgodan sam...pucam

  od zdravlja...bogat sam...pametan sam...obrazovan sam(3 doktorata)...imam uspjeha kod

  zena...imam k...c od p'o metra... mogu guzit k'o konj...

 al eto imam jedan problem...koji veli "S"?  evo imam ovu grbu na ledjima rece... e pa kad je

  tako idi sretan...rece "S" i pruzi ruku te mu skide grbu...

 na audijenciju dolazi drugi covjek...veli...nemam nista...ruzan sam...odvratan...raspadam se

 od bolesti...siromasan sam...glup sam...nepismen sam...nikad me nijedno zensko pogledalo

  nije...cuna mi je k'o cevap...nemam ama bas nista..."S"  se zamisli...a imas li grbu ,upita ga ?

   nemam rece...e pa evo ti nek imas...pruzi ruku i zalijepi mu grbu...    

  mada nije zivot tako surov ako imas prijatelje...imam ja jednog...nema ga na dunjaluku...

  jedan period kad me surovost zivota dotakla stao iza mene... kad su me svi ostavili...bukvalno

  i metaforicno...sinoc smo zaokruzili neki recidiv tog perioda...mnogi ljudi su skloni zaboraviti

   nekoga ko im je pomogao...valjda ne zele da se sjecaju da su bili "slabi"...da im je trebala podrska...

  velim mu sinoc :" nikad ti se necu moci oduziti"...njemu nezgodno...gleda pred sebe...jebo to

  veli...dok se smije...znam da ces citati pa da ti napisem jedno veliko HVALA...

 ps.jedna mala sekvenca njega...  moj rodjendan...mi u hacijendi...ja kokuz...imam 50km...al sretan ja...jer dok smo se vozili

   prema tu...ja mu tuzan rekoh :ma jebo rodjendan s petobankom...on sa istim osmijehom kao

    sinoc izvadi novcanik pun para i rece : mozel nam ovo veceras bit?  moze rekoh i ja  smijuci

  se...

alan ford

  dobiJo ja kablovski pa da sa vama podjelim radosne vijesti :)))

  slobodno mi cestitajte jerbo vise nisam obicni seljak... sad sam isto to al s

  mogucnoscu da 24h dnevno prdim on-line...

  eto kako cak i jedan usrani i kisni dan moze lici't na nesto...

 uzdravlje

moderan ja

Kao svaki prosjecni muskarac koji se ni u tridesetima ne rijesava starih stripova

 Ili kakvih playboja i kamare nepotrebnih stvari koje svjedoce o vremenima nekih drugih

  prioriteta tako i ja imam svoj kutak u podrumu gdje u kartonskoj kutiji “zivi” trista cuda…

 Procitah misljenje nakih mudrosera da eto haman mi to cuvamo jer nas veze za

  mladost pa  ako to bacimo postat cemo svjesni da neminovno starimo…znam ja da mi vise nikad nece biti ni 19 ni 20 niti me te gluposti iz kartona mogu “podmladit” al  necu ih se rijesi’t i vozdra…

  Neki dan roveci po podrumu bacih pogled u karton i u njemu ugledah prasnjavi omot longplay-ke…Bob Marley…live…ploce ni na mapi al eto omot je tu…

1994…moj rodjendan… (cvancika)…e ko da je juce biloJdobio ja slobodan dan u jedinici…dao mi komandant…danasnji poluprivatni,polulegalni,polupoduzetnik…

Nemanjina…2 kanistera po 5 l pive…nista za pojest…atmosfera k’o zmaj…doslo raje…satro mi i poklone ponijeli…veliki kabash,kutija drine,remarkova knjiga…elem svega…sta je k’o imo donio… dolazi i ON... zadnji…s trebom…sad mu je to supruga…kesla se glasno… primice me velikim rucerdama …grli…muskarci se ne ljube…barem MI…cestita… donio je i poklon… plocu…napusenog BOB MARLEY-a…live…eo kaze kad kontas da ces pomahnitat a ima struje pusti njega …ma sve brige odu k’o rukom odnesene…posto sam se tada “lijecio” Pink Floydom pomislih …mozda ne bi bilo lose da promjenim terapiju…i nisam se zajeb’o ako vas to zanima…

I tako ja  sretan k’o malo dijete…poklona hejbet…cugamo pive na gladan stomak…ima i tambura… bome se i zapjevalo…ori se nemanjina…ON je najglasniji…takva mu narav… zelim da sacuvam sekvence tog rodjendana dok sam ziv…da uzmem neku od tih slika… da me “digne”…kad me pritisnu crne misli..i tuge koje ce naidju…

2 Godine kasnije…rat se zavrsio… moja djevojka zivi sa starom bakicom… bakica svira klavir…divna zena…nazalost odsvirala je svoje…karcinom debelog crijeva…prozdire je iznutra… ne moze se ocistiti i oprati posteljine od krvavih tragova…hrabro trpi nesnosne bolove…nista se ne zali…da mi se naspavati  jedino je sto ponavlja…

Sta ti treba?  Nabusito me pita…pricam o bakici…borim se sa sobom da ga ne posaljem u

 picku materinu…stari mu je fora  u bolnici…molim ga da vidi sa njim da je prime… cisto da ima krevet i dnevnu dozu morfijuma…da zadnje dane “prozivi” bez bola…slusam traktat o tome kako mu se nisam javio 2 mjeseca da pijemo kafu… molim se da ga opet ne posaljem u materinu…nevjerovatno koliko covjek moze da otrpi i proguta…kada moli za drugog…nikada za sebe…slika jadne stare zene  je  jaca od moje sujete…ako je to cijena koju treba da platim da bih njoj olaksao zadnje dane zivota  halal ti bilo , prolazi mi kroz glavu… moram biti smiren…najradije bih mu jeb’o sve na kamaru…

Posvadj’o sam se sa starim …nismo dobri ovih dana…to je bio odgovor…vise ga nisam slusao…spustio sam slusalicu…pozelio sam da ga nikada nisam ni upoznao…zazalio sam za svakom kafom koju smo popili…da mogu vratiti vrijeme  otjerao bih ga  sa rodjendana…i zafrljacio onu plocu sto mi je donio…ali ne mogu…ali sam zato zguzvao

 omot…i napusenog BOB-a bacio u smece…e to MOGU… ako nista drugo…

Nedavno na semaforu  se gledamo kroz stakla automobila…mahnu mi…sigurno misli da sam  zaboravio…nisam bivsi moj druze...i necu...dok sam ziv... 

Ljubomora nije pratilac ljubavi…to je samo dobar izgovor  za sve one “stvari” koje ce ljubomorna osoba da priusti drugoj strani pravdajuci se i  samoj sebi  a usput nabijajuci

 joj grizu savjesti jer kako nekome zaboga moze smetati to, to ,i to kad se to,to i to radi iz ljubavi?!

Necu upotrijebiti termin manipulacija jer mi se cini prejak mada nije ni daleko od toga

 ali jedan perfidan nacin uspostavljanja kontrole nad necijim postupcima je vec adekvatniji termin. Dok su dvoje u vezi to pocinje “naivnim” eto javi se kad stignes kuci da se ne brinem…naucno je dokazano da su i muskarci i zene skloni otici negdje drugo

 ili s nekim drugim ako vam je draze a ne kuci nakon rastanka s “voljenom” osobom…

U eri mobilne komunikacije je lako satrirati evo me kuci a ono nigdje vezeJ tako da na scenu stupa jos jedno naivno eto prozovi s kucnog da ne trosis mobJ i jos sijaset nekih sitnih “naivnih” zahtjeva a sve toboze iz silne brigeJ

E zajednicki zivot (stabilna veza,vanbracna zajednica ili brak) vec do same srzi ogole gore navedene “naivne” zahtjeve i uvodi se “teska artiljerija”:nadgledanje,pracenje, javljanje na tudji telefon,pregledanje mobitela dok ono drugo spava ili je u hali, otvaranje poste (elektronske ili prave),”mirisanje” gardarobe, trazenje nekakvih znakova koji ce da potvrde sumnje koje su uvjek prisutne…

Jednom pokrenuta grudva se pretvara u lavinu i tada sve dobiva formu pravog malog

 obavijestajnog rata u vlastitom domu koji cesto nema nikakve veze sa zdravim razumom

 i ima neku svoju unutrasnju logiku razumljivu samo akterima…

 Zahtjevi se u medjuvremenu maksimaliziraju te jedino jos odlazak do granapa (u komsiluku naravno) ne izaziva sumnju a sve ostalo cak i kafa s (drugom,aricom) postaje predmet opseznih islijedjivanja …

U konacnici jedno uvijek popusta ili “puca” a sve u zelji da udovolji drugoj strani a to je po pravilu ona strana koja i nema sto bi narod rek’o “oraha u dzepu”…

Niko ne voli da ga nadgledaju i  sumnjice a narocito neko “prav zdrav” tako da

 obavjestajni rad cesto izazove kontraefekat a to je da se pretvori u nadmetanje ko ce koga napravit budalom obicno iz revolta,huje ili cisto zabave pa da onda onako za sebe zadrzi satisfakciju  tipa : e evo ti sad pa nadgledaj materi…

Niko nikoga ne moze “sacuvati” i do te mjere nadzirati da taj neko ne uradi nesto ako to hoce…Zasto vecina ljudi bira taj put umjesto da pokusa zadovoljiti potrebe i htijenja druge strane je u domenu ljudske gluposti  ili  linije manjeg otpora jer je lakse spijunirati no se potruditi  za nekoga…

Ovo je prica o do apsurda dovedenom nadgledanju i kontroli  NEUSPJESNOJ  slutite vec…

Glavne uloge :  Sarajevski stomatolog, privatni poduzetnik(muz) i  rasna brineta u kasnim tridesetim(supruga od poduzetnika)…

Mjesto desavanja: privatna stomatoloska ordinacija(lokacija poznata autoru texta)

Vrijeme desavanja: sta vas brigaJ

Dolazila je ona meni vise od godinu dana. Dobra k’o dobar dan. Ne znas u sta bi pogled’o prije jal u lice jal u noge jal u dekolte prosto ti muka dodje koliko je rasna a tebe nigdje pricao je a zjenice se sirile jer je ponovo prozivljavao cijelu storiju…

 Napucana ,namirisana,savrsena frizura,skupo obucena sa uvijek nekim kurvanjskim cipelama ultra visokih potpetica  ali ledena k’o antarktik… Sem korektnog odnosa  ljekar pacijent i kurtoaznog dobar dan,taj i taj zub ,osjecaj ovog ili onog ,lijevo ili desno i na kraju koliko sam duzna te dovidjenja nikad nista …ma ni jedne suvisne rijeci a kamoli osmijeha ne d’o bog…nista…

A meni krivo sto me tako tretira isto vjesalicu za kaput u holu ordinacije…znam ja da nista nece bit i ne nadam se ako ces iskreno al da se makar nasmije il sta ma jok…

Sreca mi onog mantila pa ne moze vidjet kako mi se digne kad useta u ordinaciju i sjedne na stolicu…pa se jedva koncentrisem dok joj radim zube…pa ostanem dignut i kad ona ode i jebem sam sebi sve i tu nasu musku slabost koja nas cesto zna odati…al sreca mantila veli dok se smije…

A taj njen majmun valjda i sam napola mahnit znajuci kako bi mu svaki muskarac na planeti zguzio zenu joj ni dahnut nije dao…nije njemu mrsko ni sat i vise bilo cekati u holu ispred ordinacije …poprilicno mrzak i sav vazan bi sjeo debelom guzicom u fotelju ,fol se zanimao kamarom zenskih casopisa koji su bili na stolu i iza sebe ostavljao vonj agresivnog i pretpostavljam skupog parfema koji po citav dan ne bi mogao istjerat ni izracit…

Mutno bijelo staklo na vratima ordinacije je bilo jedino sto je dijelilo mene od ljubomornog kretena tako da sam osjecao njegovu prisutnost svaki put te sam na kraju poceo da pravdam tu njenu napadnu hladnocu jer je i ona vjerovatno osjecala isto…

Vremenom sam i ja postao naglaseno sluzben prema njoj iako elementarna logika nalaze da ljudima koji ti ostavljaju pare trebas uz uslugu ponuditi i osmjeh…povrijedjeni muski ego je bio jaci…mogao sam sebi dozvoliti da budem hladan jer ona svakako nije mogla zaviriti ispod mantila i vidjeti kakav je efekat izazivala skoro svaki put…

Dok jedan dan nakon njenog uobicajenog dobar dan i mog jos hladnijeg dobar dan i vama nije sjela, otvorila usta zaleci se na neki nevidljivi karies…prisao sam joj, rekao otvorite usta... dok sam pokusavao da vidim desilo se nesto od cega sam sav pretrnuo…

 Osjetio sam dodir na preponama…pomislio sam da sanjam…bukvalno sam se izgubio…

  Pogledao sam prema dole i vidjeo njenu ruku na sebi…preblijedio sam…nju to nije puno smetalo vec je nastavila da me lagano dira i masira preko mantila…kada je gurnula ruku ispod mantila i stavila je direktno na hlace ukocio sam se…oblio me hladan znoj…nisam znao sta da radim…sve te scenarije sa njom sam vec odigrao u svojoj glavi ali sada kada se to stvarno desavalo nisam znao sta cu…kroz glavu mi je samo prolazila slika njenog majmuna kako sjedi u holu  kako me samo mutno staklo dijeli od njega…siguran sam da bi me bez razmisljanja bacio kroz prozor ordinacije…sinulo mi je spasonosno rijesenje…ukljucit cu turbinu… onako naprazno…da pokrijem sumove i zvukove svog hroptanja…bzzzzzzzz…bzzzzzzz…pritiskao sam turbinu i primicao se tik uz nju…s obje ruke je vec bila na hlacama tacnije na njemu…otkopcala je slic i izvadila ga van…pogledala me u oci i pomjerila glavu prema njemu…osjetio sam joj dah…bzzzzzz…bzzzzz  zujala je turbina…vec me je oralno zadovoljavala…profesionalno nema sta…nije mi dala da uzivam…bzzzzz bzzzzz  molio sam se da potraje…nisam smjeo ni da je pogledam…mozda bi potrajalo jos  minutu da ne otvorih oci…poludignuta suknja ,nakvarcane duge noge i stikle  su me dokusurile

 ….bzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzz  turbina je radila  bez prestanka dok me raznosio osjecaj da cijela trbusna duplja izlazi iz mene…bio sam gotov…a morao sam zadrzavati disanje…biti tih…mislio sam da ce srce da mi pukne…

Sredila me kao malog pubertetliju…nisam mogao sebi da dodjem…njezno ga je obrisala maramicom i vratila ,zakopcala slic i  otpila gutljaj vode iz case sa stolice… bezglasno…

Nijemo smo se gledali i prvi puta primjetih  poluosmjeh na njenom licu…meni je turbina i dalje bila u ruci i prosto nisam znao sta s njom ,sa sobom…presjekla je i hladnim glasom rekla : doktore kada da dodjem opet za ovaj karies?

Sljedece sedmice odgovorih…Ustala je i hladno odgovorila  hvala ,dovidjenja. Osluhnuh joj ritam koraka dok je odlazila sa gospodinom “ljubomornim” …Sjeo sam i nasuo poveci Jack da se dozovem…

 Sljedecih nekoliko dolazaka je bilo kao i prije…ledeno i poslovno…nikada vise ni osmjeha…nekon toga je pardon SU prestali dolaziti…

Shvatio sam…bio sam samo sredstvo…njena licna satisfakcija…u nadmudrivanju s pametnjakovicem koji ju nadzire …

Nije to imalo nikakve veze sa mnom…nista licno sto bi se reklo…mozda ga i voli ko to zna…sve joj je priustio…sem povjerenja…

Nadgledanje,pracenje, bolesna ljubomora  od najboljih partnera  nacine progonjenu zvijer

 A one su kao sto znate nepredvidive J

Ps. Muskarci dajte zenama povjerenje

Pss. I molite boga da ste sve njihove potrebe zadovoljiliJ

Psss.ili zivite u iluziji ako vam je draze J

Rad u “organizaciji” implicira  i svakodnevno susretanje i slusanje  price i stavova svakojakih ljudi na ciju analizu I pravljenje psiholoskog profila  sada necu trositi rijeci…

Neki dan sam bio iziritiran  izlaganjem samozvanih strucnjaka koji pocese na sav glas

  hvaliti italijansku kuhinju I “plodove mora” …a  to “silno”znanje crpe iz 2 odlaska na more godisnje I jedenja zaledjenog otpada koji kupe u Mercatoru…

Nesretno i siromasno djetinjstvo puno raznih kompleksa  nalaze da  svakuda I u svakoj

  prilici treba biti “u trendu” tako da sam poprilicno skeptik prema ljudima koji po svaku cjenu insistiraju na “egzoticnom” i tudjem…

 svoj revolt sam poceo izlaganjem o  bogatstvu bosanske kuhinje koja je rezultat spoja nekoliko razlicitih kuhinja  raznih osvajaca koji protutnjase Bosnom zadnjih nekoliko stotina godina s posebnim naglaskom na Tursku sto implicite znaci    (razne dolme,sis I hadzijski cevap,bosanski lonac,razne pite, i svakojaki delikatesi)  za pravljenje ovih jela je potrebno I po nekoliko vrsta mesa I toliko sastojaka koje siroti italijan nije vidjeo u zivotu…

 Ne trebam ni spominjati okruzenje i klimu kojom smo blagoslovljeni ,gdje svaka biljka uspijeva i sve moguce vrste klope “na cetiri” i “na dvije noge”…

 Kolijevka te famozne “italijanske kuhinje” su predjeli na jugu za koje je  hercegovina

 u kojoj uspijevaju jedino poskoci  raj na zemlji… Znaci sunce koje nemilosrdno przi ,makija (zbunje visine p’o metra ) i  masline koje nekim cudom opstaju i…nema nista iza ovog …taraba , prazan prostor,bijeda ,i glad…

Istorijat te cuvene pice je da je to prvobitno bio komad tijesta na koji bi siroti italijan razlijepio kakav paradajz (hm.. da zaboravih spomenuti da sem maslina imaju i tog paradajza) i mozda malo luka ako se nadje te bi tako prezivjeo dan da ne krepa od gladi…E sad to sto su oni rodjeni lopovi koji ce ti kad udjes u prodavnicu cipela utrpati jos najmanje 3 para koja nit si htjeo kupit nit ti trebaju to je vec umijece…Znaci oni su od tog komada tijesta i malo paradajza napravili brand…U medjuvremenu su na taj komad tjesta posli stavljat sve i sva pa imamo 1000000000000 vrsta pice…  sta god je kakvom pijanom kuharu naumpalo da metne a mi “popusili” foru da je to in… Ne bih se zakleo ali mesh cini da ima i pica sa testisima od skakavca  no i ako nema vec ce se neki domisljati italijan sjetiti da bi nasi kompleksasi koji se srame rec da su se najeli kljukuse i “kupusne kalje” mogli pohvaliti novim egzoticnim jelom koje su probali…

PASTA… jao kako samo to egzoticno zvuci … Mnooooogo egzoticnije nego PILAV narezani komadi tijesta od jufke koji su nase nane pravile prije 500 godina…primarna namjena tih izrezanih komada jufke bjese da se mecu u supu a ponekad i da se uz  mladi sir  pojedu kao glavno jelo u siromasnim porodicama… No ponovo na scenu stupaju domisljati italijani koji uz pilav malo po vrhu (medju prstima) pospu svakojakih sastojaka

 I onda se taj pilav zove po tom s cim su ga “posuli”…tu su kreativni haman ko i s picama tako da imamo pilav s ovim i onim …jako brzo ocekujte pilav sa skakavcevim testisima ako nije vec u ponudi?!  I naravno nova prilika za kompleksase i skorojevice da se gadjaju raznim  pilavima koje oni preferiraju…Naglasak se uz sve ovo stavlja na pazi sad : “djevicansko maslinovo ulje”…ekiJ isto k’o da ako to djevicansko jedes da ces zivit 300 godina u najmanju ruku?! Gdje li je taj eliksir mladosti na zenama s primorja koje u 30-40 tim godinama sa svojim ispucalim kapilarima I venama na nogama uz kozu “svjezu” ko egipatski pergament izgledaju kao da im je po 60 godina a cak i kafu prave s maslinovim uljem…Svaka nasa hamsa sa sela izgleda 5 puta zdravije a nije vidjela “djevicanske masline” u zivotu…toliko o tome…

E sad sto su sva ta jela za jedan bosanski lonac ,hadzijski cevap i buredzike  (ruzno je za jelo to rec al moram) k…c od ovce to nikom nista …Skorojevici trebaju to smece kao zrak koji disu jer je “IN” reci da preferiras  italijansku kuhinju…

 PLODOVI MORA…cuj plodovi?! A prava istina je da siroti ribar nakon sto bi ga “popusio” odnosno nije ulovio nista ili ako vam je draze JEDINO sto vrijedi iz mora a to je riba i nafato nakih kreatura koje imaju konzistenciju sline uz male varijacije bi onda hud donio “TO” nesto i ubjedio zenu da je to “plod mora” i da je pravo ukusno i haman bolje nego riba?! Cak su I tim plivajucim slinama posli tepat i zvat ih plodovi mora …pa tim plodovima (meduze,hobotnice,sipe ,lignje i slicno ) i dan danas plase djecu a ruku na srce ni meni nije ugodno gledat u te kreature makar i  na slici… a skoljke ( to je isto slina al izmedju oklopa ) su lafo afrodizjak pa ih pola muzjaka jede s gadjenjem al trpi jer konta  da ce bolje guzit sta li?! O tugo pregolema…

Kazem na kraju jednom od tih sto te plodove preferiraju  jel ti  nana u ustipraci cim bi na jutru ustani znala trknut do potoka da dedi hobotnicu za salate ulovi? A i prezimena su vam samo na prvi pogled iz kaljine i crne rijeke svi ste vi ustvari stare italijanske familije jele? Svi znaju da je pracha stari italijanski grad…

Pomoc mi je pristigla od frajera od kojeg se nisam nadao( coek je IB-ovac)…na sve ovo sto sam ja rekao i on valjda izrevoltiran tim jet set izdrkavanjima dodade : “jes vala moj ti.. dedo mi u mene je nekad imo restoran u STRGACHINI I kuhara italijana iz Djenove  maksuz doveo tako da ni jedan teferich I igranka nije mogla proci bez lignji na zaru,neceg na gradele  salate od hobotnice” …

Eto da mi c’ojk fino ne rece ne bih ni znao da su u STRGACHINI  stotinama godina

 obitavali strasni stovatelji plodova moraJ

I jos nek se neko nacudi kad cuje da ljudi jedu : jelenke,bubasvabe,skakavce,miseve ,pacove, zmije ,krtice i slicne delikatese…Pa i to su “plodovi” livada,zbunja,grmlja,kanalizacionih odvoda i slicno… A “PLODOVIMA” se u zube ne gleda jel tako?

Ps. Po cijenu da ne budem in iznijet cu smjelu tvrdnju : VOLIM SE NAPUCAT KLJUKUSE radije no kakve paste ili kakvog “ploda” …

P.s.s  Mediteranci koji se mozda nadju uvrijedjeni  nek se ne obaziru jer sta zna kontinentalac sta je  zdrava i ukusna hrana J

Nekad kad je bog po zemlji hod’o (jo k’o da mi je petobanka) se sjecam da    smo pisali sastav u nekom 2-3 osnovne o nasim majkama…

E onda bi svi mi krenuli sa superlativima te moja mama je najljepsa, te najbolja te …sretnici bi imali priliku da svoj sastav procitaju pred razredom  

Sto je I bilo najbitnije jer u djecijim naivnim glavama postojalo vjerovanje da ako procitas I nahvalis svoju mamu ona bolja od mama svih onih koji nisu procitali sastav…

Ne znam zasto ali ja I dan danas vjerujem da je bilo cija mama najljepsa na svijetu sto znaci da  najmanje milijarda I po majki djeli prvo mjesto  najljepse zene na svijetu …jebo logiku  to je fakt I nema nikakvih daljnih rasprava na tu temu ok?

 E posto se fakat nisam usudio da diram u “njeno velicanstvo” zenu,majku

 To ne znaci da ce ocevi  ostati postedjeni …ima njih  divnih ,pazljivih, dobrih ,LIJEPIH ali ima bogme I takvih da bi im sevap bilo vazektomiju uraditi J)

Haj da zaustavim malog mengelea koji spomenu ovo gore I da spomenem kako je moj tata bio kod svog brata  nekim poslom posto smo mi takvog soja da rijetko kad jedni drugima idemo nakoJ

Kcerka od amidze je frizerka I djaba sto svi znaju gdje joj je salon  svima je dusa kad ona dodje krepana I umorna s posla da joj bahnu kuci jer eto haman ca ih bolje osisat pred kucom na drvenoj prirucnoj stolici nego u salonu…

A posto ne mozes familiju odbit zbog jezika I ispiranja usta tako se nasao I treci brat tu sa malcem od 3 godine… niko u familiji nije celav sem njega  ako ne racunamo ono malo kose sa strana iznad usiju ko u S.Tihica…

 E haj “osisala” je njega tj tih par dlaka I  sad kad su vec makaze u rukama da I malog osisa… I fino ona pazljivo s djetetom pa kako ces da tebe osisam?  Veli mali pa znas: osisaj me ko “abu” (aba-otac,tata babo prim prev)…

 Moj stari se odvalio smijat, sto ovom burazu I nije bilo bas pravoJ

 Rodica ga naravno nije osisala ko “abu” jer je dijete stvarno lijepo  te bi bilo grijeh toliko ga nagrditJ

 Stari cim je dosao kuci pocastio  me pricom , ja rasirio po familiji  svi se

 Nasmijali…Amidza naravno napeo nos…sta ja tu mogu, ne mogu svi biti lijepi I “kosati”J

Bijahu to zadnji cestiti paketi koji stigose od tate I rodbine iz Beca preko Adre. Cak 5 punih kartonskih kutija  svakojakih djakonija I hrane za koju zaboravih I  da  postoji.  Sljedece posiljke su temeljito pretresane na Ilidzi

 Ali cetnici su bili merhametli pa bi nekada u paketu ostavili nesto sem rize ,brasna I  kakve konzerve…

 Sa tugom sam citao pisma koja bih dobijao od familije u kojima nabrajaju

  Leviske,pume, razne stvari koje su poslali u paketima koje nikada ne ugledah… da , vjerovatno je neki milojko s Ilidze tada sa nekom stojankom isao na kafu u MOJIM leviskama mamu mu jebem… 

Da se vratim na ove pakete zbog kojih danima imadoh stanovitih digestivnih tegoba jer jadna I izgladnjela crijeva nisu bila pripremljena na takav sok.

 Bjese mjesec Ramazana 93 I sjecam se da je bilo prilicno toplo… u jednom paketu u masi suhomesnatih preradjevina ,sudjuka, se potkrao I jedan oveci komad svinjskog susenog vrata u crijevu…

Para se nije imalo a u paketima nije bilo ni cigara ni kafe …Nemam ja problem niti sam ikada imao sa svinjetinom da ne bude zabune mada svinjsko meso ne jedem jer je premasno ali vrat pa jos suseni pa u crijevu  to je vec druga prica…Ali paket je svakako bio pun mesa tako da eto sudbina tog delikatesa bjese da bude razmijenjen za zivu lovu koja ce u konacnici da priskrbi drinu umotanu u novinski papir…

Stavio sam “gicu” u kesu I krenuo na pijacu pracen  briznim majcinim pogledom  uz obavezno “cuvaj se”… Promrmljah nesto odlazeci ubrzanim koracima niz hejbet stepenica u haustoru dok su mi misli vec bile  fokusirane na slici kako najeden lezim I pijuckam kafu a medju prstima se dimi drinka…Gonjen tom slikom dostojnom Kaligulinih bahanalija nadjoh se na Dalmatinskoj…

 Ne znam koji me djavo tamo odvede jer skontah da mi je pijaca ciglane bila bliza ali sad sta je  tu je… Valjalo mi je na markale …Markale su tada a I sada pripadale opstini Stari Grad…

 Bila je to barem tako kazu a I ja cu se sloziti najteza ratna godina u Sarajevu. Hrane ni na mapi, struje ni u snovima ali zato krvi do koljena…Svijet se ni po mudima nije poces’o za nama te godine tako da je svaka nada vec bila krepala…

  Pazljivi hronicari ce se sjetiti da je u taj vakat vec uveliko bio proces koji ce se kasnije po novinama zvati “islamizacija” Armije  ili u prevodu penzionisanje I smjena oficira nebosnjaka , pisanja peticija  onih “ikebana” clanova predsjednistva (Ljujic-Mijatovic, Pejanovic,Lazovic…)

 Jebo visoku politiku kao takvu medjutim imalo je je to I stanovite reperkusije na obican narod koji se u ta vremena poprilicno vjerski “osvjescavao” sto po direktivi s vrha  mada  ja zelim da vjerujem da  su ljudi od  silne muke I beznadja  poceli spas pronalaziti u vjeri…

Nacelnik opstine Stari Grad tada bjese jedan ciko s bradom koji je ozbiljno shvatio svoju misiju da tamosnje stanovnistvo uvede sto bi se reklo “u suru”  sto ruku na srce I nije bio tezak posao jer je napola lud I izgladnjeo puk jako povodljiva  I modeliranju sklona kategorija…

Kazu da se bio toliko zanio u ambicijama da je htio da zatvori pivaru dok je Ramazan ali da su ga lokalni cugeri  nakon umal  uspjelog linca pred vlastitom kucom  ipak odvratili od  tih samoubilackih nakana J)     

Tako se ja sticajem okolnosti nadjoh na pijaci u Starom Gradu sa komadinom svinjskog vrata I kasnije cu shvatiti nerealnim ambicijama da ga prodam…Odredio sam ja njemu I “popularnu cijenu” od 300 maraka sto je obzirom na tadasnja trzisna kretanja bilo prilicno povoljno…Iduci od stola do stola na kojima su uglavnom bile pobuljene zene nakon sto bih rekao sta nudim I zabezeknutih I ljutitih faca  ispricao bih pricu kako eto I ja TO ne jedem kako sam dobio u paketu kako bi eto rado da ga prodam ili zamjenim

 Kako ce mozda neko od anam “onih” da ga kupi… Ljutiti pogledi bi malo otupili I psovke I gundjanja bi prestala ali nikoga ne ubjedih da uzme “gicu”…

 Posto mi je nepce utrnulo od ponavljanja iste price  za svakim stolom a bilo ih je jedno tridesetak krenuh polako kuci sa kesom govoreci sebi e nas’o si glupane gdje ces krmetinu za Ramazan proda’t…

 Na izlazu me stize  lik nekih 40-tak god mrsav,neobrijan u prljavoj trenerci… Sta to prodajes pasa?  Preko volje mu ponovih cjelu storiju  I jos  ponesen trackom nade jer mi je izgledao kao zainteresiran  spustih cjenu na 250 maraka…Dobit ces tol’ko a ja sto uzmem preko je moje , jel valja? Procjedi kroz zube… valja , odgovorih…

Nije imao svoju tezgu vec je bio od onih nakupaca sto se vrte po pijaci I  nasitno varaju kupujuci jeftino pa varajuci koga prodavajuci istu stvar skuplje…

 Izgubio se u masi…cekao sam 10-tak minuta I vidjeo  komesanje I belaj na drugom kraju pijace …nezainteresovano sam posmatrao tucu...pored mene prodje neki covjek…usput ga upitah sta se desava… ma nista veli on nego nekog vlaha namlatise jebo mater doso provocira’t  na Ramazanu krmetinu prodaje po pijaci?!

 Lagano sam preblijedio I stavio onaj komad pod majicu te  savrseno mirnim korakom otsetao s pijace…

 Nedaleko od pijace kod sadasnjeg kafica “Vatra” sretoh  druga iz srednje Oliver koji je bio jedini hrvat kojeg sam poznavao u cijelom graduJ haj dobro necu cjepidlacit znao sam ih jos nekolikoJ samo providjenje ga je poslalo…rekoh mu ukratko  evo ti OVO” daj sta god imas halal ti biloJ

 On se poce smijat prerovi djepove nadje 100 maraka ,dade mi jos I kutiju Walter Wolfa I upaljac …rekoh mu “ fala I zivio” I ufatih se noge…

 Usput sam kupio drine I kafe te dosao mami “s obrazom” te se prepustio onoj slici s pocetka price…

Ps. Onaj nesretni komad mesa je cak bio umotan u  masni papir na kojem su bile oslikane stotina malih glava od gice?! Ali si se morao bas pazljivo zagledatiJ

   Znate vec za moju mnogobrojnu rodbinu u dijaspori  e ovaj rodjak iz naslova podpada u istureno "krilo" Njemackog ogranka...

 S materine strane je link  a babini pokrivaju Austriju i Svicu... Vecina familije vani je vise ili manje uspjesna ali on je SUPER uspjesan

 Ima coek firmu ,doktor, vozi porshea  al sto zna potrosit to je tek posebna prica ...Prosto me bude stid kad se na okupljanjima pojavi hejbet familije i nake raje on zakupi kafanu i onda svi kao po komandi krenu da nasilu

 zderu i piju isto na normu...kad se sve zavrsi on fino plati sve ,malo otrpi balavljenja i grljenja napijene i nazderane rodbine koja jedva ceka da on ponovo dodje...

I sam sam par puta tokom boravka u Njemackoj bivao sramocen jer haman da mi covjek nije dao zvake kupit na trafici a kada imas i svoje pare i stida u neka doba ti fakat bude prosto neugodno...

Posto je takav kakav jeste dobar ko hljeb i najgalantnija osoba koju vidjeh

 ja mu od srca zelim da ima jos 100 puta ovoliko na sveopstu radost svih ljudi oko njega ukljucujuci i familiju,naku "satro raju" i  armiju raznoraznih grebatora...

 Ali ima on i jedan porok ako se totako moze nazvati, a to ja da i pored diplome i statusa i kamare para voli  da se druzi sa "poznatima"...Opsjednutost ide dotle da je kuca puna albuma i slika ON i taj i taj...ovaj i onaj...  ma da se umoris dok sve pregledas...

 Moja mati se prije par godina potrefi u Njemackoj upravo kad je jedne noci trebao doci ovaj vrli pjevac... Spremila je rodica "sofru" za njega ma svega nemilice...crnog kavijara ,plodova mora  kuraca palaca jer je on jedno zahtjevno celjade...

 Rodjak je uzeo 3 flase nakog vina  svaka flasa je kostala gluho bilo  ne znam joj ni ime izgovorit  berba iz godine te i te...

  Doso brko...sjeo poceo krkat...kaze meni mati :sine dragi ja prepotentnije i arogantnije osobe u svom zivotu cula nisam...a mati je do tad btw bila njegov najveci fan ,sve koncerte obisla sve pjesme mu znala...

 Jos kad se povede tema o Bosni i narodu ovdje gdje mu je upravo najveca baza i slusaoca i fanova veli on : ma tamo su primitivci ne znaju

 cijeniti ovakvog umjetnika?!  Vise me cijene vani po zemljama regiona i dijaspore nego u Bosni ...Mati vise nije ni u kakvu diskusiju ulazila

 jer joj je lijepo bila muka od kretena...

 Vrhunac veceri bjese kada je "velicina" krenula kuci nakon sto je sve pokrkala i popila...Na izlazu bi se cak i predsjednik amerike zahvalio na gostoprimstvu i na svemu medjutim ovaj je valjda sto misli da je to cast

 kad ti on dodje kuci i pojede i popije milju rekao mojoj rodici  :e haj mi onu

 flasu s vinom ( trecu koja je ostala do pola popijena ) spakuj da ponesem je jer je steta da ostane znajuci da rodjak ne pije... Mati nije vjerovala svojim usima?!

  Fino je sacekao da se flasa " zacepi" uzeo je pod ruku i na taxi jer ujutro rano leti za Pariz...

 Ps. Super on pjeva i lijepo ga je slusat al ja mu na koncert  ne iso...

 Cao kako si ? Zastala je I kurtoazno odgovorila  cao…Gdje si posla? Nastavio je sa pitanjima…odoh do tetke ,rekla je gledajuci u stranu…stani malo da porazgovaramo rece joj …drugi put rece mu ,zurim sada…Trudio se da mu  glas djeluje lezerno ,da ne zadrhti…eto cisto on pita onako…nema pametnija posla…svakako fata zjale na ulici …ispred obdanista u kojem je bila improvizovana “baza” vojne policije…

Gledao je za njom dok je odlazila ulicom…bila je nesto najljepse sto je vidjeo do tada…Nije osjecao nezadovoljstvo ni sjeb zbog odbijanja…bio je to uspjeh ,razmjenili su par rijeci…moglo bi se to I razgovorom nazvati…pozdravila ga je…cak mu rekla I gdje ide…nije sala…u glavi mu je odzvanjalo “drugi put ,zurim sada” ….samo to ga je djelilo od razgovora sa NJOM …

Vec je mogao zamisliti kako sjede , razgovaraju, kako je stidljivo pokusava zagrliti…kako joj dira dugu kestenjastu kosu…pa…ni poljubac ne bi bio daleko… a onda …nije smjeo ni da pomisli…

Istina je bila da ju je gledao vec par mjeseci…zivjela je nedaleko  u ulici …znao je I koji ulaz…cesto bi toboze slucajno prosetao  ispred…svaki put se nadajuci da ce ona bas tada izaci ispred zgrade…ispod oka bi “neofirno” gledao u prozore ne bi li je ugledao na nekom…to se nije desilo…a ruku na srce slabo se sta moglo vidjeti kroz “UNHCR” folije koje su zamjenile ulogu prozorskog stakla…

I tako danima…prolazila je ulicom ma ni 2 metra od njega  masuci dugom kosom…bez rijeci…uvijek iznova je bio iznenadjen kako stalno ima nesto drugo na sebi…skoro da je pamtio sve njene suknjice ,I majice I kosulje…Ushicenje I zaljubljenost  nalazu da se kaze I da je iza nje ostajao “mirisni trag” ali zdrav razum ce reci da je u ljeto 93 “kabash” I nekoliko flasa vode bilo sasma dovoljno…

To je bilo ljeto kada bi nakon svake akcije I povratka u bazu ostajalo par “kreveta viska”…nije razmisljao o tome…bio je ziv… I zaljubljen…a ono njeno “drugi put” je svakim danom sve vise raslo…nakon nekog vremena je naraslo k’o Trebevic…

Konacno ju je sreo…posao je u lokalni kafic…jedini koji je radio u blizini “Club 68” se zvao…sav je zatreperio kad ju je ugledao…ovaj put je bio odlucniji…stao je ispred nje I rekao : “e ides sad sa mnom na kafu” …sami bog zna koliko mu  je hrabrosti trebalo…puno vise nego kada su ga ranjenog dovezli u bolnicu I rekli da stisne zube jer eto nema analgetika pa se rana mora obraditi “nazivo”…ili kada je prvi put izvukao osigurac I bacio bombu u mrkli mrak odakle je cuo glasove koji dolaze prema njemu…ili…U 19-toj se prestao bojati svega…skoro svega…onda se pojavila ONA…

Djaba bilo maskirne uniforme (na koju se tako ponosio),djaba bilo “tetejca” za pasom, djaba bilo akreditacije VP, djaba bilo odlazaka kuci na par sati sa skorpionom ili heklerom(nakon sto bi zamolio oruzara Begu da mu da…cisto zbog komsija u haustoru)…Vratila ga je u pubertet kada je stidljivo gledao u curice I svaki pokusaj dijaloga rezultirao knedlom u grlu…

Narednih pola sata proveo je razgovarajuci na stepenicama nakon sto je bezuspjesno pokusavao nagovoriti da udju u “68” I popiju kafu…naivno misleci da ako to uspije kasnije ce se to racunati kao prvi “date” I sve ce  da ide upravo kako je  isplanirao u svojoj glavi…U tih pola sata se trudio da bude sto kulturniji ,finiji, da pokaze kako je pametan I vrijedan truda…Pa sama mu je rekla  “drugi put” !!! Nije znao da zene tu frazu koriste kada hoce da nekoga kulturno odjebu…Naivno je mislio,cekao I nadao se tom “drugom putu”…

Za pola sata se moze mali milon stvari u zivotu obaviti… ali ubjediti I zainteresovati NJU nije uspjeo…pa prvi puta je gledao iz neposredne blizine…njenu dugu I cistu kosu…krupne smedje oci… kao porculan bijele zube…upijao svaki detalj dok je pricao…I pricao…da odagna strah…ocajnicki znajuci da mu vrijeme curi …

E sad stvarno moram ici ,rekla je… nije rekla  vidimo se ili pijemo kafu “drugi put”…samo je otisla…nije joj stigao reci da voli Hesse-a I Bukovskog,da  mu je omiljena grupa Dire Straits, da zna sve pjesme od “Azre” napamet… mozda bi joj nekad ispricao da je jednom kad su razoruzali I zarobili pola garnizona HVO-a  usao u njihovu biblioteku  da gleda knjige…od prestravljenog covjeka koji se scucurio u cosku cuo rijeci :uzmi sta god hoces to svakako niko ne cita…dok su ostali iznosili kartone cigara iz magacina  on je  ubacio nekoliko knjiga u svoj ruksak…Sveo tog ciku u hol gdje su ostali I rekao da ga zna… niko ga nije “dirao” nakon toga…

Mogao joj je danima pricati o stvarima koje je dozivio u svojih samo 19… Nije mu dala sansu…

Godinama iza je analizirao I vracao tu situaciju…tek tada je shvatio izraz njenih krupnih smedjih ociju…I strah I gadjenje u njima…I pitanje kako se kutarisat kretena koji je  presrece… kako ga sto kulturnije skinut s dnevnog reda  jer ko zna kako ce to ON da protumaci…ko zna sta mu moze naumpasti…

U traganju za vlastitim identitetom  medju kockarima, jalijasima I  krimosima u jedinici gdje je bio morao je prihvatiti  njihovu ikonografiju… kao prst debeo zlatni lanac  I  malo kasnije zlatna narukvica (koju je dobio za steku cigara) u kombinaciji sa “tetejcem” I  crnom  kosom vezanom u rep su ga potopili… kostali su ga neuzvracene ljubavi…nije joj mogao zamjeriti zbog toga…

Kako je mogla znati?!... da je to sve samo maska …samo fol…da bi u suprotnom mozda dobio epitet pickice… ipak …da je mozda vise “slusala” a manje “gledala”  ko zna?...

Skupo obucena teta sa nekih 20-tak kila viska je birala po policama Mercatora…dvoje djece je urlikalo oko nje  trazeci nesto…smirenim glasom im je objasnjavala da “to” nesto vec imaju kuci…lice prekriveno debelim slojem sminke mi se ucini poznatim…isuvise poznatim…ma ne nije to “ONA” …onakva ljepotica se ne moze transformisati u nilskog konja…opet neke moje paranoje…dok sam placao na kasi krajickom oka sam uhvatio njen pogled…I njoj se vjerovatno “pricinilo” neko lice iz proslosti…

Ps.  Od tad mrzim Ajax ,cvijece I holandjane …odtad mrzim zlato ne mogu ga smislit jarane J)))

 e da i ja docekam da me neko negdje zovne na vikend a da ne

 moram nista plati t ...i da ne trazi nikakvu protivuslugu...i da to uradi cisto

 onako...da se oblocemo i zajebavamo...i kiselimo kurje oci u moru...

janjetina u odlasku i dolasku se podrazumijeva...jebo brucelozu :))

 a imam i nove japanke...

I sta ces radi’t  tamo u Njemackoj?  Pa eto stari  pokusat cu slika’t, crta’t I tako… 

 Ama dobro to nego od ceg ces zivi’t?

Ovako  ide  dijalog izmedju oca I sina u filmu “Gori Vatra”…Savrseno precizan rez  odnosa prema umjetnosti na nasim prostorima…

U zemlji pijaca I usranih klozeta nema plaho mjesta za umjetnost tako da je skoro obavezan pridjev (neshvacen) uz imenicu umjetnik…

Svojevremeno sam jednom zanesenjaku objasnjavao kako nije Sarajevo papanski grad zbog rata I izbjeglica vec je to bio I prije rata …Lijepo sam mu objasnio da je prijeratni rekord “Zetre” od nekih 20 000 ljudi potpuno nepravedno pripisan Bijelom Dugmetu a prava istina je da je na Sinanu Sakicu bilo toliko I jos je 5000 ostalo vani… Nakon sto je I dalje branio tezu da to eto I nije bas tako crno  podsjetih ga  da je na olimpijskom stadionu organizovana korida (takodjer prije rata) …Gdje li su tada bili ovi iz Olimpijskog komiteta ?!

Vec se bio slomio ali zavrsni udarac sam mu zadao kada sam mu ponudio opkladu u 100 maraka  da  izadjemo na Titovu ulicu I metodom slucajnog uzorka fino pitamo

 20, 30, 50,  ama I 2000 milih nam sugradjana   da li znaju ko je Sinan Sakic I da upisemo plus za svaki pozitivan odgovor a da sljedece pitanje bude znaju li ko je Herbert von Karajan pa da I tu upisemo plus…  onda  na kraju saberemo lijepo uporedimo pluseve I minuse  te  da “pobjednik” uzima sve …I svoju tezu kao ispravnu I odbranjenu a bogme I stoju u djep… Mada  urbani romanticar ipak nije bio glupan da  ulazi u utakmicu koju je izgubio unaprijed…

Znaci umjetnost  zero point a na kraju krajeva sta I ja koji k…ac  lamentiram nad  seherom kad me je sramota I samom sebi priznati kada sam zadnji put bio u pozoristu al uspjedoh zaglavit u “bosni” ( ultra seljackoj kafani  na Ilidzi)  u masi lobanja,papanki pa

 Pjevaljka I kolorit samo takav…Cak sam I pjesmu sebi narucio… jbg ponijela me atmosfera J))

I sad ja sam sebe pitam s koje pozicije ja nastupam I imam nekom nesto prigovori’t?!

 Po cemu sam ja bolji od nepismenih njuski  s 3 zuba u glavi koji zalaze po takvim mjestima  sem mozda sto ne smrdim ispod pazuha I znam ko je Herbert von Karajan?!

Ispade da smo svi u 5 deka razlike… Al u kurcu…J)) Nismo ni slicni  barem zelim da vjerujem u to a ako se ko usudi da sta prigovori nek se go do pasa skine I saceka me ispred kafane naravno J)

Cak sam do savrsenstva doveo I argumentovano  opravdavanje sebe kada se nadje neko da mi natrlja nos sto urijetko al pravo urijetko zaglavim u kakvoj kafani sa zikamu… tipa sta ces na tim papanskim mjestima I sl…

 Prvo krene mala lekcijica iz genetike na kojoj bi I Le Mark pozavidjeo uz obaveznu digresiju kako mi je rahmetli dedo svir’o  SAZ  I navece razlijevo bokalic  rakije i mezu  uz obaveznu narodnu da: iver ne pada daleko od klade.  (ja sam iver dakako) J))

Pa pocnem srat kako ne treba bjezati od svog identiteta uz nezaobilazno spominjanje sevdalinke I narodne muzike doduse sad su ublehasi smislili naziv za sve bjelosvjetske sevdalinke a to je World Music…pa objasnim kako nadomak Sarajeva nisu Jelisejska Polja I Senbrun vec Buljakov Potok I deponija smeca… vec tada sagovornik u sebi govori :”e kud s budalom u raspravu upadoh” …ja se naravno smjeskam (samozadovoljno) jer  odbranih svoje demokratsko pravo  na malo seljakluka…

 E  ukoliko je  dedo od tog nekog ko mi pokusa pridikovati  svirao paganinijeve partiture I navece se opustao razlijevajuci  cabernet sauvignon  onda cu da uvazim njegove sugestije …u suprotnom  odjebaus…  

Eto odoh sad… zurim da preslusam novi album od Seje Kalacha a vi  I dalje  slusajte hor Jevreja iz opere Nabucco…

Rat je dobra stvar, svoje neprijatelje treba traziti i stvarati ako ih nema…

Te ratovi “prociscavaju” nacije, te navale raznoraznih kreativnih stvari ,pa umjetnosti ,proze ,lirike,muzike  haman najveca umjetnicka djela nastaju u muci i od muke…I  cjeli niz “mudrolija” i afirmativnih textova o ratovima i poslijeratnim periodima je napisao nakav ruski filozof, ratnik ,analiticar cije ime zaboravih kao i vecinu stvari cim nekad davno skidoh ispit iz odbrane i zastite … Udrobio je on (taj rus mislim) cak i natalitet i baby boom-ove ratne i poslijeratne… ma boze ti sacuvaj kako morbidan lik…

 Sumnjam da je navedeni gospodin filozof bio izlozen teroru “povratka” sretanja i ponovnog vidjanja armije seljacica,polusvijeta i raznih profila izbjeglica koji “vidjese” malo bjelog svjeta ,civilizacije te se nakon rata  stadose vracati u Sarajevo…

 Neki se vratise jer su ih sutnuli, neki satro zbog nostalgije(i njih su sutnuli al ih stid priznat) a neki se i dan danas “vracaju” jednom godisnje jer su uspjeli dobiti papire fiktivnim brakovima sa kurvama,narkomankama i slicnim profilima stanovnika ceznjive nam i drage EU…

E ovaj sto se vratio  iza rata je je bio kao polusutnut  ni tam ni vam …malo bi dodji pa malo odi…neuspjesno varaj njemce za papire …pa se opet vracaj vamo…i tako 2-3 poslijeratne godine…izmedju tih misija raja u mahali bjese pocascena promjenama koje je on dozivio u civilizaciji …

Jos kao dijete  bezobrazan, odvratan i sav nakav zut odlaskom vani i pubertetom vani nije se preobrazio iz paceta u labuda…vratio se jos odvratniji,kurcevitiji  sav zut k’o proljev…Dok je bio tamo jos se malo nekakvih tegova uhvatio pa je dojam odvratnosti svog lika dodatno pojacao…

Sem standardnih dijasporskih drkanja i mjesanja bosanskog i njemackog lafo zaborave rijeci a tamo se samo jedni s drugima druze jer ih domace stanovnistvo ni masicama ne zeli dohvatiti...

 Bilo je tu i najnovijih modnih krikova koje mi ovdje ne mozemo shvatiti tipa  odvratnih havajskih kosulja, bijelih trenerki, zlatnih lancica koji se “izbace”preko majice ,superskupih i superodvratnih (carlo calucci) djempera (to su vam oni odvratni pleteni djemperi sa 17 boja pa onaj koji ih nosi ostavlja dojam kanarinca)… pa dobacivanja trebama SHACI ,pa pocinjanja recenice :znas kod NAS u Njemackoj, pa laganja o abnormalnim karanjima njemica, pa…

U Sarajevskim mahalama ti ni Nobelova nagrada ne donosi epitet mangupa i respekt u raji(nazalost) J) ali zato imaju 2 (samo dva) nazalost J)nacina  a to su  a) shtocanje i marisana     b) karanje (sto masovnije) treba (po mogucnosti dobrih)…

Nije imao muda za shtocanja te je izabrao ovaj drugi nacin…Karo je on sve redom po Njemackoj ama citave pokrajine su jebane ,deflorirane,zadovoljene dok raji nije dokurcilo slusat laganje i izmisljanje…sve cesce bi kada bi se povela prica o toj temi bio prekidan uz nezaobilazno :”haj ba ne seri vise sviju ti”…

 Morao je hitno nesto uraditi jer ode obraz a i mahalski status mu je bio na niskim granama…Sa jednog od putovanja se vrati sa video kasetom (tad jos nisu bili izmisljeni cd-ovi,memorijske kartice i slicne novotarije) …

E na toj kaseti bjese on i neka moglo bi se reci zgodna djevojka…svaki zanr je bio zastupljen ,klasicni,oral,anal ,ejakulacije po svemu i svacemu sve sem sado-mazo J) 

Sva raja je danima pozivana na projekcije ,davali su se komentari, cugalo se i premotavalo po x puta …ponovo je dignute glave hodao po mahali…corpus delicti su svi vidjeli…fucker je to…

 Posto su svi znali sve scene napamet sa te kasete u nekom od sljedecih dolazaka je donio novu…malo izmjenjena, osvjezena scenografija, mizanscen ali “glumica” ista…gledala je raja i ovu ali sa manje strasti jer je bilo haman de ja vu…al ko ce raji ugodit? J)

Na sva zvona je objavio da nema on sta vise ic po Njemackoj  da Bosne nema nigdje te da on definitivno ostaje ovdje  da se bogme zeni…A mladu ce dakako da dovede  iz Njem..Sva raja iz mahale su pozvana na svadbu i njihovom iznenadjenju i veselju ne bi kraja kad usporedbom mlade i “glumice” sa kasete  ustanovise da je to jedna te ista osobaJ

 Svadba dodje i prodje a mislim da mlada i dan danas nije nacisto cemu zahvaliti za silne osmjehe i haman konspirativne poglede muskih na svadbi koje ona tada prvi put ugleda…

Dugo je nisam sreo dok neki dan prilikom kupovine  kosulje ne ugledah poznat lik …pazljivo je birala neku haljinicu...lila boje…na bretele…

  bloggeri i ostala svito... Neprimjetno i tiho kao dok holiday

  nisam usao u legendu ali sam "probio" magicnih 10 milja ucitavanja...

 meni kao "malom" i obicnom bloggeru je to puno...ovi sto imaju 100

 milja me svakako nece razumijeti :)))) 

  Ne mogu da izrazim rijecima koliko sam sretan... svi ste vi divni i krasni ...

  sve vas volim... uh umorih se od podilazenja i  uvlacenja :)))  

 Dosta vam je od mene :)))    i  da ne zaboravim hvala sto  kupujete u mom

 granapu...

  i da vam bog da lijepo zdravlje i nafaku...

Sjedim neki dan kod mame i tate na kafi...Tata vazda satro u nakom poslu …ulazi I izlazi                                           tamo vamo…ubaci po koju…tako da se kafa I dijalog odvija izmedju mene I mame…                                             

sta ima kako si ? dobro kako si ti…jesi jeo? umorio se? Mehanicki masem glavom lijevo desno…kako tvoje koljeno,jel sta bolje od onih krema (iz njemacke,austrije…) ma nako veli mati… Treba’l ti sta ? Nista sine…

Spomenu mi kako su tetki u nemanjinoj pokusali obi’t stan u p’o bjela dana…sreca pa bio rodjak u stanu…kad ga je ugledao lopov je zbriso…dobro je prosao (rodjak mislim)..    

Veceras mi je ona naka serija sto je pratim …a I tata se neku noc iznarvirao kad je ona utakmica bila…    a ona televizija kod tebe je bas fina…pa eto kad mognemo veli tata neki dan kupit cemo sebi slicnu…aha a sta je ovoj pitam… ma nista samo sto se ugasi iz cista mira i nece svaki program da “ufati” al dobra je …zvat cu majstora da vidi sta joj je…ne rekoh nista…pa nije tv givikt da traje vjecno pomislih u sebi…

 exirah kafu…nije mi sjela…samo tupi osjecaj udarca u plexus…dok odlazim uz  cao majkic I zagrljaj I cmok u obraz nevidljivi bokser nastavlja seriju…al me gadja samo u plexus…jer tamo najvise boli…oni koji su meni dali sretno djetinjstvo I bezuslovnu ljubav se ustezu da mi nesto zatraze…

Nisam ja nezahvalno djete…sa neizmjernom srecom se brinem da im sta slucajno ne zafali…al imam ja I svojih briga,devera,dilema..ponekad zaboravim i na vlastite potrebe…pomislim da bi mozda lakse bilo da me ponekad napomenu, podsjete…prestrasi me pomisao da dok se bavis sobom I svojim dupetom tvojim najdrazima mozda nesto fali…

 Nisam religiozna osoba…cak sta vise , mada istinski cjenim ono malo duhovnih  ljudi koji su nazalost kap u moru bandita kojima je religija maska za lopovluk…skoro sam bio pocascen razgovorom sa jednim hafizom impresivnog I sirokog obrazovanja…povela se tema nafake…njene individualizacije…I odredjenja samim cinom dolaska na ovaj svijet…na moje opservacije kako je I previse losih I zlih ljudi poprilicno nafakali u materijalnom smislu dobih odgovor kako je tim ljudima I data da bi cinili dobro sebi I ljudima ali da je svako odgovoran za sebe kako ce je iskoristiti…

 Ipak meni najdojmljivije bjese sljedece : kaze meni hafiz ima samo jedna stvar u ljudskom zivotu I postupcima  kojom se nafaka moze izmjeniti  u smislu da se veca moze smanjiti a manja povecati…poceo sam nagadjati sta bi to moglo biti…covjek me strpljivo saslusao I rekao : “nista od toga sto si nabrojao ,cak sta vise uopste nije vazno da li si dobar vjernik ili da li si ikako vjernik,ni da li si lopov,kriminalac, bludan ili moralan nista od toga” ,,, pa dobro sta onda velim ja?   Odnos I briga prema roditeljima dobih odgovor…samo to?  Upravo tako rece mi…

Ovo tumacenje mi nije bilo prijeko potrebno jer ja tako zivim godinama  jer smatram da je jedino tako I ispravno …e ako su I boziji zakoni na mojoj strani jos bolje J))…

 Kroz glavu mi prodje kad je stari dosao jednom iz svice …I skijasko odjelo crvene boje  sa potpisom Ingemara Stenmarka (tada je on bio kralj magle u skijanju) …kako sam se samo sepurio… I danas imam slike u tom odijelu…

  Ili  80-I neke na butmiru kada smo ga mama I ja cekali  ugledah  “bauerke” klizaljke I kacigu I stap…nikada nisam zaplakao od srece ali mislim da sam tada bio najblizi…uz telefonskom razgovoru sam mu rekao da “ganjam” hokej…” bauerke” su imali samo prvotimci “bosne”(da u Sarajevu je nekada davno postojao I hokejaski klub) I jos par momaka na zetri…Kako si znao koje tata? ( pod ovim” koje” neizgovoreno je bilo najbolje,one o kojima sanjam,za  koje bih sve dao…)

 Uz osmjeh je rekao da je u prodavnici nakon razgovora sa prodavacem saznao da su  one zvanicne klizaljke kanadske reprezentacije…ehh tada su kanadjani bili prvaci svijeta (ako valjaju svjetskim prvacima valjda ce i tebi valjat rece mi uz osmjeh)

 Jucer se dostavni kombi zaustavio ispred kuce…izasla su 2 momka…ogromna kartonska kutija…u njoj su herci,skartovi,flatovi,dijagonale,”milijon” kanala, prirucnik za upotrebu od p’o kile sve u jednom) … Nisam im nista rekao prije…bilo je to iznenadjenje… ovi unesose dobise, cenera I ufatise se noge… otpakivanje u dnevnom boravku…odnekud mati s findzanom kafe…srknem nabrzinu…zurim…na izlasku uz smijeh govorim : “nije bila veca za kupit”…znam odgovor I bez da ga cujem… nisi trebao, sto si se trosio?

Zato sam se I ispario…

Dobio sam hejbet poruka kako je eto tu I tu bas fino kako se ljudi zabavljaju , kako je svima extra…ja evo  za prvi maj sjedim za kompom I pisem pricu…ne zavidim nikome ko je negdje otisao…cak vam svima zelim fantastican provod…

 Moj “docek” prvog maja  je otisao u onu kartonsku kutiju I  sretna lica mojih roditelja

 I da iskren budem nikad ne bijah sretniji za “docek”…

 PS. A ni ova dnevna varijanta  uz rostilj I bocu bijelog nije za odbacit… a tek dok drugu flasu otvorim…

Predrasude ili predubjedjenja kako vam drago su nasa svakodnevnica , Mislim da nije daleko od istine da vecina ljudi bira predubjedjenja kao omiljeni Oblik percepcije okoline i komunikaciju sa istom...

Upravo upadoh u “zamku “ generalizacije te dadoh nekom “pametnjakovicu” koji ce ovo da analizira stap u ruke kojim ce me mlatnuti po glavi no to je rizik koji cu rado preuzeti…

Predrasude su jako zahvalna kategorija , glupanima jer im zakrzljali aparat svakako nije Sposoban donositi zakljucke niti analizirati, a pametnima kao usteda na vremenu koje bi proveli razmisljajuci o stvarnim cinjenicama jer imaju pametnija posla od toga…

Razmisljanje I dumanje je privilegija za Tibeta a ne za nas zarobljenike surovog kapitalizma u stalnom deficitu sa vremenom…

Jedna od predrasuda u koju dosta ljudi vjeruje je da eto pametni ljudi ne govore mnogo cak sta vise da obicno cute dok oni koji mnogo pricaju nisu kakve pameti ?! Pa eto “zalomi se” da je I poneki sto voli pricati pametan al urjetko… nigdje veze?!

Posto je covjek po definiciji socijalno bice a primarni aspekt socijalizacije je komunikacija slijedi da je komuniciranje “condicio sine qua non” iliti uslov bez kojeg se ne moze …

Stavit cu prioritet na verbalnu komunikaciju jer ove druge vrste kao govor tjela I sl se kod nas obicno tumace u raznoraznim sexualnim kontekstima tipa mjerkanja , Kontakta ocima narocito po “oblinama” ,isaretom kad vam se kakva seljacina natovari u kafani pa bi sa vama nesto “popric’o” iza coska (ovo se odnosi na citateljke) …

Doduse imaju I takve kulture gdje je ta neverbalna cesto bitnija I odredjena do najsitnijeg detalja Ali mi ipak ne zivimo u “zamlji izlazeceg sunca”…

Treba napraviti jasnu distinkciju od one narodne da je:”cutanje zlato” jer je ona rezervisana za laprdala koja rijecima mlate gdje I kako stignu pa se cesto dovedu u problem…

Da se vratim na ove “cutologe” koji se totalno nepravedno proglasavaju mudracima I pametnima…

odsustvo komunikacije s okolinom je vid asocijalnosti a to je ozbiljan poremecaj I zahtjeva strucnu pomoc…jadan I bjedan vokabular od stotinjak rijeci te pet prostoprosirenih recenica je takodjer prepreka da se nesto kaze a ja u tome ne vidim nikakvu pamet ili ne d’o bog mudrost…da ne govorim da ikakva ozbiljna diskusija zahtjeva mnogo citanja,informacija I jaku “bazu” sto je mediokritetima kojima smo okruzeni dostupno k’o sveti gral…

 Zivi sam svjedok da je velika vecina priglupih papcica, mrsavo obrazovanih I nenacitanih, Koji vagaju rijeci k’o da vam daju 100 eura (necu spominjati napucane mlade dame koje se samo smjeskaju) odabrala upravo to cutanje I mudro klimanje glavom kao nacin da ne pokazu svu raskos svoje gluposti...

 Mozda mi je takva karma pa sam u zivotu nalijetao samo na takve „mudrace“ ali nesto kontam da je cutanje prirodno ljudi bi se vejerovatno radjali bez govornog aparata samo s rupom koja sluzi za ishranu...

Tako da ako nemate stav o necemu, nemate blage veze o subjektu ili niste sposobni to pretociti u smislene recenice ni ne pomisljajte da ste nekoga zavarali da ste „mudri“ barem ne mene...

I za kraj jedna anegdota koju mi isprica ima tome nekog vremena Troka ...Znate onaj sto kuha na televiziji? Sjedili smo u Avliji i lagano cugali best friend i ja i ne mogu se sjetiti ko jos ali to nije ni bitno...

Nekad prije par godina je bio na nekakvom seminaru ,kruzoku cemu li vec o predrasudama koji se odrzavao u Pragu. E sad u moru nekakvih naucnih izdrkavanja i gledista raznih instituta koji se time „bavu“ izadje i neki ucesnik amerikanac koji isprica sljedeci vic...

Mjesto desavanja je New York i neka trgovacka cetvrt gdje dvojica prodavaca vec godinama zajedno piju prvu jutarnju druze se i tako...

Ono radnja do radnje ma klasika... Eh jedan od njih je kinez a drugi je amerikanac jevrej...

I druze se tako oni godinama kad jedno jutro ovaj amerikanac okrenu glavu od kineza...Ma ni da ga pozdravi a kamoli sta drugo...nakon par jutara veli njemu kinez : pa u cemu je problem zasto si ljut na mene? Ovaj mu odgovori nemam ja sta s tobom vise pricati kad su TVOJI ubili mog ujaka. Kinez upita pa kako ,gdje ti je ujak ubijen? Veli ovaj njemu pa na Pearl Harburu. Ali nismo to mi to su bili Japanese...Ama Chinese,Japanese that is all same for me...odgovori mu Jevrej.

Nakon nekog vremena pomirise se oni ipak je komsiluk ,svaki dan se gledaju i nastavise piti zajednicke kafe... sve se vrati u normalu...Dok jedno jutro Kinez ne okrenu glavu od Jevreja...i isti scenario kao gore dok jedan dan Jevrej ne upita : pa dobro u cemu je problem? Ovaj mu rece : nemam ja sta se vise sa tobom druziti kad su TVOJI ubili moju tetku. Pa kako veli Jevrej... E pa fino, moja tetka je poginula na Titaniku...Ali za tragediju Titanika je kriv Iceberg ...ama IceBERG, goldBERG,wupBERG that is all the same for me... I tako predrasude drage kao kruh nas nasusni...nazalost...

  Masna hrana je nezdrava... ljuta takodjer...zacinjena isto...

  meso ne valja ( pa traktat o slobodnim radikalima i ostalim hemijskim nadrkavanjima) , przeno takodjer nemojte ni okusiti (pa ide naprdjivanje

 o termickoj pripremi i kancerogenosti ulja, visku kalorija ,stetnosti svakojakoj) ...

 Sir takodjer nije zdrav  sem ako iz njega nije i dusa izvucena pa se dobije

 naka light varijanta koja ni ukusa ni arome nema...

 Slatkisi su ekvivalent  spojevima cijankalija...samo Cijanid brze ubija...

 Od slatkisa jedino mozda da naribana kora secerne repice i to neoprane

  da se moze dopustiti...

 Kafa takodjer nije ni dobra ni zdrava , alkohol ni u kom obliku niti valja niti

  je preporucljiv za konzumiranje... Eh milion nekih strahova i zabrana

  pa mi naumpade jedan stih velikog crnogorskog pjesnika koji  nekad

  davno napisa : " boj se Ovna ,boj se Govna  citav zivot u strahu mi prodje"

  Al nije ni to poenta... Sta zelim reci...Za SVE navedene zabrane,mudrolije

  i strahove je kriva FUKARA...

  Moja majka jednom ode do komsinice koja je bila prilicno slabog

  imovnog stanja te izvede njenu djecicu u setnju...Bio je ljetnji dan

  i velika vrucina... u  blizini njihove zgrade bjese  kiosk sa sladoledima

  kolacima i sokovima ... Mama povede djecicu da im kupi svega gore

   navedenog ...ali... kada dodjose do kioska i mama im rece da kazu

    sta koje hoce doceka je nevjerovatan odgovor... Znate teta Mimo

   nemojte tu nista da nam kupujete... Mati ih je zacudjeno pogledala ...

 Zasto??  Nasa mama kaze da je tu sve OTROVNO?!? ... Mati je shvatila

   nije im nista pokusavala kupiti vec im je dala cenera pa nek se oni

   pocaste negdje gdje nije OTROVNO ....

  Nije poenta ove price zasto je njima njihova mama rekla da je tu sve

  otrovno jer je samo po sebi jasno da je tako izbjegla frustriranje

   i osjecaj tegobe sto im ne moze kupovati kad nesto zatraze...Svakako

  je natjerana neimastinom i bjedom pa je niposto ne mozes ni osuditi...

   Poenta je sljedeca da sve na ovom dunjaluku sto imalo valja, sto je

  ukusno, lijepo, interesantno ,sto nas cini sretnim, i sve sto mozemo da

   priustimo za novac i za cim ceznutljivo gledamo u raznim izlozima,

  reklamama i katalozima  po pravilu i skupo... E tu na scenu stupa

   isfrustrirana fukara koja nemajuci drugog nacina pokusava da ako nista

    svima koji si takve stvari mogu a time i automatski hoce i priuste

   iste te stvari da ogadi...Pa da sve skupe i napredne stvari koristis

   uz stanovitu kolicinu ,straha ,grize savjesti i cega sve ne ...

   Na toj osnovi se od klima uredjaja sjebe zdravlje i sinusi a puno je

    "zdravije" u autu ,kuci,kancelariji se cvariti na + milion pa na kraju

    otvoriti prozore i napraviti propuh?!? To sto se ta situacija ubila za dobit

   Facijalis to je fukara zaboravila napomenuti... bitno je da klima ne valja jel tako?

    Pa onda da su recimo skupe i markirane stvari budalastina i bacanje

   para i da su zaboga iste kao i one na pijaci?!?   Razmisljam o tome

   gledajuci svoj Rasicin djemper od prije rata koji je i danas isti

   govoreci sam sebi kako sam budala i kako bi i neki s pijace isto tako

   izdrzao 1752 pranja i sacuvao boje i velicinu ... bas sam i ja budala :)))

  Hm da ne zaboravim skupi i markirani parfemi (sve preko 100 km)

  su kancerogeni... Znaci trk na pijacu po denim i ralon(za muske)

  kinesko bugarsko smece od parfema( za zene) ako necete da krepate

  u strasnim mukama :)))

   Od mobitela se dobije rak... i od televizora...i od gledanja u monitor...

   i od plazme... i od lcd-a... i od ipod... i od  dvd-a...od laptopa da ne

   govorim... od mikrovalne se cjela kuca ozraci ( ognjiste i verige su zakon)

   cak i od nosenja usb sticka se moze impotentan postati...

  Opasnost i stete su prpoprcionalno vece sto je koji high tech aparat

   skuplje placen...

  I tako svi vi koji ista pod bogom mozete sebi kupiti ,a da je skuplje od

  marke znajte da cete u strasnim mukama skoncati :))) Fukara ne spava

  i sve sto se tek treba izumiti i napraviti ce takodjer biti skodljivo, otrovno

  i nevaljasto...

  Svaki progres i bilo sta sto je napravljeno da covjeku olaksa ,uljepsa

  svakodnevnicu   i sve u cemu svi mi uzivamo NE VALJA!!!!!

  Znaci sve sto ste postigli u zivotu ,skole,dobra radna mjesta , velike plate

  sve vam je to kurac ...samo ste ubrzali svoj kraj jer sebi mozete vise

   OTROVNIH  stvari priustiti :))))

  Jebo meso, cugu, alkohol , cigare, krpice ,parfeme, nocni zivot,

  tehniku svakojaku  veze vi nemate...

  Da se kokuz pitao ista u cijeloj istoriji ljudskog roda jos uvjek

  bi hodali gologuzi s kakvim listom na genitalijama  i mumlali umjesto

  govorili jer sve ali ama bas sve od progresa na ovom dunjaluku je

   izmisljeno , inicirano,finansirano i napravljeno jer se nekom hadzi

  digo k.... i bilo mu je dosadno pa je htjeo svome supku ugoditi ili

  povecati svoj ionako veliki imetak....

   I sam sam cesto puta znao biti kokuz pa se u nekim stvarima

   moradoh zadovoljiti jeftinijim i bezveznijim varijantama  necega, ali

   nikada ali bas nikada nisam  sebi rekao da je ono skuplje i bolje

   "OTROVNO" ... Al ko sam ja da ikome sudim...

  Ovih dana se neka pozitivna energija osjeti u zraku ...

  Sto ce reci samo dobre vjesti cujem...od meni dragih ljudi...

 Best friend je dobio dugo ocekivani "posao iz snova"  sto me je iznimno

 obradovalo...jos jedna draga bloggerka je takodjer uletila u jednu

 opaku firmu ...

  U moru sranja i ruznih vijesti ovakve dodju kao melem...vrate nadu

  da je svijet ipak lijepo mjesto za zivot...

  I ko kaze da se ne mozes radovati tudjim uspjesima ? A jos kad su

 to dragi ljudi  eeeeeeeeej ...

  Vas uspjeh je i moj i znate ko vam drzi fige ...

ps. a ako ste mislili izbjeci "zalijevanje" grdno ste se  zajebali :)))

   Mahmuran sam krvnicki...glava mi se raspada ...na sitne djelove...

  u potiljku mi udara strasni ogromni bubanj...budjenje i prva kafa

 uz analgin...ne pamtim kad sam uz kafu za budjenje i cedevitu

 morao trznut i analgin...a kako je sve pocelo?...

 Jucerasnji radni dan sam poceo sa "respektabilnom"sumom novca

 nekih 60-70 km...dorucak na poslu,kafice i sokic olaksase me za

 nekih 15km cca...Popodnevna setnja sa best friend i svracanje kod

 "zelje" (zajebah se pa prodjosmo onom ulicom te ne odolih miomirisima)

 za jos 8,5 km( 15 u citav plus kajmak)... Naravno on (best friend) nije

 jeo nista jer je frisko operisao krajnike i sanja o tome da se najede

 te sam zatrazio njegov oprost i uz stanovitu grizu savjesti se ubio

 cevapima...

  Preskocit cu kupovinu cipela koje mi se takodjer svidjese nakon

  setnje sa hrpom cevapa u zelucu jer njih kupih zadnjim trzajima

  Bam-card (hvala UPI banci na velikodusnom limitu)...

 Na kraju balade (dnevne) solidarisah se sa njim te na "slatkom"

 popih i ja kamilicu jer je to jedino sto on hud sa sjebanim grlom

 moze popit...jos 5 km...(marka za konobaricu) ...

  Za nocnu varijantu bjese kasni dogovor u "operi" jerbo je tamo

 svakog ponedeljka glazba uzivo te se trudim biti nazocan kad god mogu...

 Krenuh prema kavani nakon konfirmacije od strane druga da dogovor

 stoji...Lampica koja stade blinkati na instrument tabli znacila je da

 cu ubrzo voziti na benzinskim parama te svratih na pumpu...jos 20 km...

 2 kutije cigareta... jednu za kafane i jednu za ne d'o bog  6,20 km...

 elem odokativnom provjerom ustanovih da imam okruglo  20 km...

 OK taman ce biti za skracenu verziju izlaska...a ne smijem se ni

 naljevati jer novi zakon 00,3% je odavno stupio na snagu...

  Dobih poruku : stizem ubrzo al nisam ti nesto s lovom...ok nista zato

 fino cu do bankomata provuc karticu ( nije Bam nju sam vec ogulio za cipele)...

  Nakon 175-og pokusaja i displeja na kojem pise :"nismo u mogucnosti

  pruziti vam tu vrstu usluge" odustao sam...

  Pa sta velim sam sebi i cvaja je nesto...necu si upropastit ceif  izlaska

  i slusanja glazbe radi "trivijalnih razloga" kao sto su novci ...

  Smislih solomonsko rijesenje ulazeci u kafanu...Nakon zauzimanja

  mjesta izmedju glazbenika i sanka konobar stize...Upoznat sa mojim

 navikama glede pica vec je zaustio: jel standardno ,bjelo vino i kis...

 presjekoh ga... ma jok donesi mi malu sarajku...Na njegovu zacudjenu

  facu promrmljah nesto kao da mi se pije piva...okrenu se i ode...konobar mislim...

  Zadnjih par godina izbjegavam pivu vjerovatno zbog natruha snobovstine

 :))) sala mala...jer em od nje kvasa stomak a ne zalim izgledati 10 god

  starije em te piva "ispere" i moras onda otici kod trove na pljesku a i to

  izbjegavam kol'ko mogu...elem zatvoreni krug koji vodi da u konacnici

 izgledas k'o buhtla...A  i jebes stomak gdje se plocice barem ne naziru :))

  Medjutim nuzda zakon mjenja :))  Izlazak protece vise nego dobro

  malo suplje, malo muzike,malo raspravljanja, malo sutanja  ma

  idealno...nas par ostade jedino u kafani...vakat da se ide... ja dobar...

 Nikakvih naznaka danasnje horor reakcije moga nepripremljenog

  organizma na ispijanje pive :))) 

  Drugi analgin je donio neko olaksanje mada mi jos potmulo

  bubnja u potiljku...

  Jebem ti bankomate koji nisu u mogucnosti pruziti  uslugu...

  Fazla(Zlatan Fazlic) je u jednoj svojoj pjesmi nabrojao sva mogucha

  i nemoguca zanimanja jos od vakta kad su ovdje bili stari rimljani

 pa ako je k o stovatelj njegovog opusa (ja licno nisam) moze se detaljnije udubit... Papir i olovkica sve lijepo napisati pa jedno po jedno analizirati...

  A od mene ide instant objasnjenje da su KIRIDZIJE bili ljudi koji

  su sabiralči drva i opskrbljivali tadasnja domacinstva uz stanovitu

   novcanu naknadu... Tesko zanimanje koje bjese rezervisano

  za bezemljase (ljude bez  vlastitog grunta prim. prev.) i za fukaru...

 Za rudarski hljeb metaforicno kazu da ima 7 kora...njihov imase onda

 barem 5...

  Meshe je marljivo sabirao drva za  bogatiju klijentelu i nije

 plaho dumao o nepravdi zivota niti je bio isfrustriran sto nije makar

 kakav sreski nacelnik...imao je on svoj porok mada kakav mu je zivot

  sudbina odredila bjese to zanemarivo... Naime volio je popit...Nazochit

 sjelima,igrankama teferichima i ostalim dogadjanjima primjerenim za taj

 vakat...oko prvog svjetskog rata...

  Lokacije za "sabiranje" drva imadose zvucna imena poput :drijecna,

  perca, rakova noga...to vam je otprilike reon sadasnjeg bukovika,

  crnog vrha i vucije luke... planinari,hajkeri i ostala svita znaju za te

  pejzaze nadomak sarajeva...

  Odatle bi preko poljina "izbio" na kosevsko brdo i u grad  tik pored

  ustaskog garnizona ...ups...on ce se izgarditi tek u drugom svjetskom

  ali eto da znate i to...

   U povratku iz jednog od svojih putesestvija prepunih alkoholnih

   halucinacija i odora smrdljive brlje dodje Meshe kuci...logicno i nista

  cudno...ali ovaj put bjese drugacije...ovaj put nije dosao sam...

  ovaj put je doveo i drustvo...zensko...

  Ne bjehu tada "instituti" zajednickog test zivljenja i besplatnog jahanja

  pa poslije kud koji jer eto zaboga ne odgovaraju jedno drugom...

  Kurac sine... bjese pravilo kao u mahalskim sah partijama: "taknuto

  maknuto" sto ce reci da kad dohvatis figuru upotrijebit ces je taman te to

  kostalo partije...

  E dovodjenje zenska u kucu bjese upravo to... TAKNUTO - MAKNUTO...

 Mati mu u njega koja se sabahile dize da babi mu zgotovi kahvu

  i stagod da pregrize prva primjeti da nesto nije kako je inace...materina

  intuicija...haman naucno priznata metoda :))

  Nisam bio prisutan ali bih se zakleo da se tiho na prstima prisunjala

   do vrata i malo virnula...malo se izibretila(zacudila,iznenadila prim.prev)

  te brzo odletila da probudi coeka i saopsti mu da je "mlada" u kuci...

  Babo je onako bunovan trzno mehke kruske da se sabere

  te pravo na vrata da zovne sina na muhabet(razgovor,prica prim prev)

  uz kahvu (slatku dakako)...

  Mati bjese vec do prve kone istrcala da joj javi kako joj "mlada"

   osvanu u kuci...Elem radosna vjest svima...skoro svima...

 Meshe je tek tada ugleda pri danjem svjetlu...morade i on trznut

  cokalj...da se sabere... za ono sto ugleda bjese potrebna flasha...

  ali kasno bjese...taknuto-maknuto...

 Sem gungule i strke po kuci dodjose na red i "tehnicka" pitanja...

 Zene tada imase Valu, Zar...( pokrivalo za glavu i lice prim prev)

  malo extremnije nego danasnje "pokrivanje"...  Nesto slicno zenama

  koje danas hodaju pored muzeva sa veeelikim bradama i potkracenim

  hlacama...otprilike tako...

 Sirota nicim izazvana "mlada" zatrazi naputke od onog kojeg ce ostatak zivota pitati izmedju intervala dirincenja u kuci i oko kuce...

 Coeku moj : " pred kim cu se otkrit a pred kim pokrit ?"  Jer se po kuci

  moglo biti "otkriveno" pred zenama a ako Coek dozvoli i pred jos nekim clanovima domacinstva...

  Sva muka i beznadje nakupljeno u Meshetu ciji jadni zivot  i nije mogao

  imati logicniji slijed izbise iz njega... : " pred svima se otkri samo se

  preda mnom pokri" ... surovo...kao i cjeli njegov zivot uostalom... 

    Prosjecan muski um nalazi neizmjerno zadovoljstvo posmatranjem

    golih zena i njihovih spolnih organa. Gola zenska tijela nisu ni meni 

    mrska za posmatranje mada sam sve iluzije i tabue glede P...e

    (vaginae lat.prim prev) razbio jos kao srednjoskolac.  Vec u 2-3 srednje

    sam u sklopu praxe obilazio razno razne klinike (slutite da sam zavrsio srednju medicinsku) tako da sam se svega ali bas svega nagledao...

  Imao sam izrazito dugu kosu a stroga klinicka pravila su nalagala

  da se u tom slucaju ista veze u rep (konjski) tako da su ceste scene bile

   da sam iza svojih ledja cesto znao cuti : sestroooooo... Za jednog

  balkanca i muskog sovinistu u razvoju bjese to plaho frustrirajuce

  no moc navike je cudo te sam se prestao nervirati ...cak bih se okrenuo i

 ljubazno pitao sta vam treba? E onda bi tom nekome sto me zvao

  bilo neugodno te bi se stao pravdati kako eto nije vidjeo da sam

  "sestra s mudima" ... 

  U tim "kruzenjima" po klinikama prije ili kasnije je dosao red

  na ginekologiju i akuserstvo...Za muski dio "sestara" koji smo tek

  otkrivali svijet sexualnosti to bjese kao  besplatan izbacaj u orbitu

  odraslih...

  Puuuuuuno prije ovih danasnjih metroseksualaca i ostalih

  pedercica prisustvovah porodu i nakon svih scena skontah da

  tu muskarcu stvarno nije mjesto sem ako je ginekolog...

  Mi (mislim muskarci sa ovih prostora) brizno njegujemo tradiciju

  danonocnog oblokavanja sa haverima u kakvoj birtiji cim zenu

  odvedemo da nam podari nasljednika dakako:))) 

 I moj stari je tako mene "docekao" pa evo vidi sta mi fali? Momak

  k'o jabuka :)))

  I ja kada budem nekada trebao dobiti sina pardon (postati tata)

  obecavam da cu slijediti tu finu tradiciju...

  Puno prijatnije za musko oko i sve ostalo bjese raditi u ginekoloskim

   prijemnim ambulantama gdje razno razne zene dolazise k'o na pokretnoj

   traci ...rutinski pregledi,manje hirurske intervencije i abortusi

   su se smjenjivali i vec tada spalih iluzije o poslovicno pominjanim

  visokim higijenskim navikama u zena nam...bilo ih je sem lijepih ,

  njegovanih,zgodnih i cistih bogme i poganih,smrdljivih, nedepiliranih

   sa poderanim ili (jos gore) "zutim" gacama ...sve u svemu da ti

  se zivot zgadi...

  I dan danas pamtim jednu napucanu plavusu koja udje obucena tip

  top, krpice , frizura , zapahnu nas oblakom parfema ... ali grand finale

   bjese razocaravajuce ... "dole" je bila ponosna vlasnica "subare"

  na kojoj bi i nikola kalabich (znate ko je on?) posramljeno oborio

  glavu...

  Sapko je bio s Pala... pardon od Pala... ustvari imao je do pala

  nekoliko sati pjeske iz rodnog mu sela...Asli je njegov babo smatrao

  da im u familiji fali zdravsvenih radnika pa ga je poslao u "medEecinsku"

  Naravno slutite da smo ja i Sapko bili u istoj grupi za praxu...

 E pa jednog divnog suncanog dana u ordinaciju je usetala

  zena, djevojka  blago receno k'o  aviJon :)))  Inace je buljenje u

  pacijente eticki nedopustivo tako da sam sabrao i ono malo

  cool-erluka u sebi  sto je ostalo nerazbijeno furioznim ulaskom

  ovog zenskog savrsenstva...Krisom sam pogledavao a srce se popelo

   u grlo ...dok je govorila sa sestrom , njegovanim rukama i duuuuugim

   nalakiranim noktima davala zdravstvenu knjizicu...micala napucenim

   usnama dok je govorila kroz  veo parfema koji je okruzivao...Slusao

   ritmicno lupkanje potpetica dok je odlazila da iza paravana skine

   crne svilene hulahopke i suknjicu...bio ponosan na svoju samokontrolu

    i cekao da vidim kakva je "dole" ... legla je na sto...ne znam sta je uradila

  sa sebe ali je prostoriju ispunio miris "zene" , miris hormona, feromona

  cega sve ne...Gledao sam dok je ginekolog navlacio rukavice...uzivao

  sam...coolirao sam...morao sam...

  Dodao sam instrument za pregled cika doktoru...to mi je bila prilika

  da sa udaljenosti od 30cm gledam...osjetim miris u nozdrvama...

  Vratih se na pocetni polozaj...izgubio sam pojam o vremenu...

  uhhhhhhh...hhhhhhhh...hmmmmm...fffhhhh...grleno i duboko disanje

  sa moje desne strane se pojacavalo...u smislu decibela...trznuh se...

   Sapko je stajao kao hipnotisan...gledao je...ma sta gledao zurio, buljio

   ...iskolacenih ociju...nije skidao pogleda...sav ukocen...disanje i

     hroptanje postadose jos glasniji...do neugodnosti... odavao je sliku

     kao da ce svakog sljedeceg trenutka skociti na nju...izdala ga je snaga

    samokontrola bjese cista apstrakcija...Jedino prethodno  iskustvo(koje ga nije pripremilo na OVO) bjese

    kada bi krave pustao ne ispasu ,ili koze...siroti Sapko ovo je ipak bilo

   drugacije...

  Sreca pa je jedna sredovjecna sestra bila tu... ko zna kako bi se sve

   zavrsilo?!?  Izvela je sirotana van ordinacije pod izgovorom da joj nesto

   treba... ja sam ostao...osjecaj uzivanja se smanjio...bilo mi ga je zao...

  zasto nije mogao barem stisati to uzdisanje,hroptanje???  Pa da fino

  to odgledamo... Ipak je to bilo jace od njega... Sestra mu je dala delikatan

   zadatak ...premjestila ga je u kartoteku...narednih mjesec je skidao

  prasinu sa stotina anamneza,kartona, i  gomile bespotrebnih papira...

  Sve je bilo toliko tuzno da su i poslovicni zlobni i zajedljivi komentari

  izostali...dosta mu je bilo njegove muke...

  Demistifikacija i bespotrebna glorifikacija zena i svega sto ide u paketu

  bjese okoncana...

 92 je kucala na vrata...doslo je nesto puno surovije... demistifikacija

  nasih zivota...

   Ps. majku im jebem nisu me tome trebali nauciti...

   Preskacem traktate o mahali i slicna naprdjivanja  i  "udaram" u

  samu srz ove price :))  Naime  adet (obicaj prim prev)  i  nepisano pravilo

  je da svaka "domacinska" kuca u mahali ima psa... 

   Zasto su taj obicaj najgorljivije podrzavali,upraznjavali  upravo

  i najvise oni koji  ne vole ni sebe a kamoli zivotinje ne znam...

 Uvrijezeno shvatanje tih divnih zivotinja je da one sluze kao

  kanta za otpatke odnosno da ono sto "domacin" nije poj'o

  (kalja, ukisli grah ,sarma  poneki komadic usmrdjenog mesa)

  umjesto da baci u smece  on to lijepo da jadnom kuki koji

  svakako nema drugi izbor...znaci cetvoronozna ,ziva ,reciklirajuca

  "imovina" koja pri tom laje, cuva kucu... obraduje mu se vise nego

  rodjena zena i djeca...beskrajna odanost i lojalnost se podrazumijevaju...

  Sto se tice veterinara i lijecnicke skrbi  ideja vodilja je bila da kad se

  razboli i  u konacnici krepa da mu je eto to bila "nafaka"?!?

 Odvesti sirotu zivotinju veterinaru i  potrositi 20-30 km te mu mozda

  "produziti" nafaku bjese naucna fantastika :(((

  Ne treba ni spominjati "anti stres" funkciju kada domacinu zena

   noc prije ne dadne "mindze" on fino sabahile cim izadje iz kuce

   ima na koga da se izdere, sutne nogom i izigrava autoritet...

  Sto ce reci visestruka upotrebna vrijednost...da ti se zeludac prevrne...

  Gledam emisije na animal planet i ne znam koja bi kazna bila ekvivalent

  (tamo ljude optuzuju,sude,kaznjavaju i za manje ...puno manje)

  Eh sad jedno strukovno  izdrk...pardon obavjestenje da je u krivicnom

   BiH I FBiH  zaprijecena max kazna od 6 mjeseci za super okrutno

   postupanje prema zivotinjama ili novcana kazna?!?  Znate kad cemo

  moci reci da zivimo u civilizaciji? Da imamo normalnu drzavu?

  Kad prvi put ikad ikome bude izrecena kazna (makar novcana)

  i sirota zivotinja oduzeta... A to znaci nikad!! Mislim da ni nasi unuci to nece upamtiti:((((

   Haj da ne idem od teme vec me huja fata kad pomislim gdje

   zivim-o...

   Par kuca od moje bjese kuca gdje je svoj dom nasao jedan

  prelijepi rasni lovacki pas zvucnog imena "MUNJA" ...

  Poznavaoci pasa znaju kako je lijep "Bosanski Posavicar"  fini mali

  kuko sa bjelim vrhom njuskice,vrhovima sapa i repa...uvjek veseo i

   spreman za igru...

  Mjesecima i godinama se mahala orila od munjinog cvileza, jer em je bio

   na kratkom lancu, em je onaj cvilez karakteristican za stanje gladi...

  Mada je on konstitucijom sitan i izduzen k'o iz kaladonta istisnut

  sva rebra su mu se vidjela sto samo potkrjepljuje moju tvrdnju...

  Cvilio je u svako doba dana ... cvilio je i nocu...cvilio je 7 dana u hefti...

  Svi su se bili haman navikli... Nekad je neko iz komsiluka valjda

  jer mu je dokurcilo mjesecima slusati cviljenje (sumnjam da je iz

  saosjecanja) upitao  suprugu vlasnika (rahmet mu dusi) "MUNJE"

  : " Pa bogati zasto on toliko cvili i zavija?"  Dobio je odgovor koji

  je  u vrhu cinizma ikad izrecenog ... : "Ama pusti pasce(pas,kuko, prim prev)

    "POHASIJO SE" ....

  Posto navedeni termin necete naci u Klajicevom rijecniku duzan sam

   vam objasnjenje... (Termin "Pohasijati se" se koristi u mahalama

   i oznacava  da se neko ili nesto od silne dobrote  pokvario ,osilio,

  pomamio... da je postao nezahvalan...)  Nemam vremena ni zivaca

   da trazim korijen rijeci (pretpostavljam da je turcizam u pitanju)

  ali znacenje je otprilike tako...

   Znaci kada cujete komsijskog psa da zavija i cvili  ni ne pomisljajte

   na okrutno postupanje znajte da se "POHASIJO" ...

   Ps. umalo ne rekoh  da kada cujete vrisku iz kuce,stana nekog

    lokalnog "junaka" ili kabadahije od strane njegove zene ili djevojke

     ne obracajte paznju ...samo se pohasijala ...sram je bilo...

  Smrdljivi podrum jedne zgrade preko puta

  doma policije je bilo nase mjesto okupljanja u kasnu jesen 92

  ili bjese vec zima?!   Oaza mira gdje smo provodili sate i sate

  prdeci o glupostima ,saleci se,vodeci rasprave koje nikud ne vode,

  tugujuci za prijateljima koji izgidose, djeleci cigaretu na 5-oro,

  i svirajuci...

  Muski dio populacije koji je bio u vojsci i policiji se pridruzivao

   kada se moglo a "ostali" ukljucujuci i zenskinje su bili non stop tamo

  tako da je uvjek bilo veselo i zivo... Podrum je bio bas dobro

  zastekan tako da smo bili rahat od granata sto je samo dodatno pojacavalo

 nas osjecaj sigurnosti  kao i pripadajuce opustanje usljed istog...

  Zacele su se tu i mnoge ljubavne romanse (jedna od njih bjese i moja)

  jer se mnogo lakse voljelo u ta grozna vremena...

  Shoba je bio lik kojeg tada upoznah i cija me je nazocnost

  neizmjerno veselila...covjeka sa "jacom" zajebancijom ja do tad

  a ni dugo iza ne upoznah...nevjerovatna kolicina ironije i sarkazma

  zapakovana u urbani smek  koja je koketirala sa morbidnim ...

  Kasnije ce se nama dvojici putevi "ukrstit" na Treskavici tokom

   borbenih dejstava 95 gdje sam takodjer pocascen nepresusnim

  izvorom kreativne zajebancije ali to je vec tema za neku drugu "ratnu"

 pricu...

   Eh da dolazio je i decko (njegov jaran )  gitarista i frontman

   grupe koja budi nostalgiju za predratnim rock n roll-om... grupa se zvala

   Major i neke od njihovih pjesama su i danas na repertoaru "ukletog holandeza i caddyja" kad se saberemo par puta godisnje u Sa...

   Njega je zadesio najgori moguci scenario za jednog gitaristu

    ostao je bez sake ...Explodirala mu je bomba domace izrade

   u ruci ...na Zlatistu...tokom jedne akcije...

  U nekim novinama (ne pitajte me kojim) procitah da je

  u Americi i da su tamosnji svemoguci strucnjaci uspjeli da mu

  naprave protezu sa kojom cak moze da svira gitaru ...

  Taj dan sam bio sretan ... pravo...

  Da se vratim na Shobu... struje nije bilo mjesecima... jedino osvjetljenje

   bjese smrdljivo kandilo... koje samom logikom stvari (posto nije

  perpetum mobile) treba i pogonsko gorivo... precutni dogovor je bio

  da kako ko ima tako i donese malo ulja a sve u svrhu "kolektivnog dobra"

  kako se ulazilo u zimu i obruc se stezao bila je sve veca nestasica...ulja

   se nije imalo ni za jelo a kamoli za kandilo...

  Tokom jednog okupljanja i svirke nas par se upitno pogledalo...

   kandilo je davalo zadnje znake zivota... vec je pocelo pucketati sto je

   znacilo da fitilj dolazi u dodir s vodom ...da nas momenti djele od

   potpunog mraka...niko nije donio ulja...kako bi ko dolazio docekivali

  su ga molecivi pogledi uz pitanje : " da nisi ti donio malo ulja?"

   Nakon nekoliko slijeganja ramenima pojavio se Shoba... Imao

    je cudan sjaj u ocima... : imas li ti malo ulja?  Nemam rece...

  Pokopao nam je i zadnje nade ... cuo je pucketanje kandila...

  aaaaa evo ga haman samo sto nije prnulo aa?   Nije nam bilo do sale

  ...situacija je bila vise nego ozbiljna... uz jedan dugi cvrrrrrrrcccvrrr

   kandilo je ispustilo dusu...nastupila je tisina...niko a bilo nas je hejbet

   nije progovarao...Shoba je upalio upaljac i poceo se histericno smjati

   ... petljao je nesto po dzepu...culo se sustanje papira...bezglasno smo

     gledali dok je razmotavao  umasceni novinski papir...i veliki bjeli

   grumen u njemu...Negdje se dokopao svinjske masti...odnekud iz dzepa

    je izvadio kasicicu...zvao je nekoga da mu pomogne...neko je morao da

    drzi upaljac ispod kasicice... delikatna operacija...svaka slicnost sa

    necim drugim je nenamjerna... culo se cvrcanje...zivot se ponovno

    vracao u smrdljivi podrum...kandilo je "proradilo"... Njegovo lice

   obasjano upaljacem i "djavolji osmjeh" izbuljene oci u pravcu kasicice

    i komentar koji i dan danas pamtim : " e ovo je smrtna doza za 5 ili je

    rekao 6 hodza" ... popadali smo od smjeha...osmjeh se lancano sirio...

   gitara je ponovno zasvirala...bili smo sretni...

   Nismo ni registrovali nesnosan smrad koji se sirio prostorijom

    mrak nije vise stanovao tu...

  Nisam po glavi izgorio da trosim vrijeme pisuci o njemu

  jer sve to koga zanima fino se moze naci jal u knjigama A.Bosnica

  jal kakvoj srodnoj literaturi a bogme i na net-u ...(doduse samo za

  poliglote) ...

  Znaci nit je jedrenjak, holandski jos manje  jedino zajednicko

  HIM je fenomen nestanka...

 Rijec je o osobnom automobilu , francuskom  dalje ne smijem

  jer ko zna dokle sezu osvetoljubivi prsti  uglednog stranog diplomate

  i vlasnika gorenavedenog automobila...

   Nakon 17-te kafe dan je vec ulazio u smiraj i nikakva desavanja nisu

   remetila nas nekoliko zaduzenih za osjecaj "sigurnosti"   bitnih ,manje

  bitnih i nebitnih  diplomata u "organizaciji"...

  Bilo je neko kasno popodne te smo svi zeljno cekali kraj radnog

 vremena i odlazak u kakvu in kafanu na jos jednu injekciju

  iluzije vlastite bitnosti ...

   Umal ne napisah da je zazvonila "sigurna" linija , eto koliko

   se bosnjo nafura kad se  uvuce u odjelo i  kravatu ,naoruza raznim

  motorolama ,zicama koje vire iz uha i rukava ...kad mu das

  terenca od sto milja da se vozika po gradu i jos par prosjecnih

 plata pride...  eeee... daj fukari vlast pa ces vidjet sta je fukara :)))

  Znaci nikakva "sigurna" linija vec jebeni sluzbeni telefon... da sad

 preskocim dijalog na engl ( kindze ribo mane fju qju dqju ) otprilike

  tako nekako ...da vam prevedem zove nas uglednik, bitan co ek ,

  diplomata , fora , sto bi se reklo mudo...cvilecim glasom objasnjava...

  haman place...moli ...kumi...preklinje...nestao mu je automobil...

  mi kontamo u najmanju ruku najnoviji mercedes...jebiga i mi bi

  plakali...kad konacno izusti...mislim da je njegova mjesecna zarada

   otprilike 4-5 takvih... znaci zaradi ga za heftu...pa cak i ja vozim

  bolje pomislih... ali  "private property" sine moj ... mozes oko izbiti

   ali marku iz dzepa ne diraj...

   Dobih u zadatak da odem po "gospodina" i pruzim mu svu

  mogucu potrebnu proceduralnu pomoc, toplu rijec ,rame za plakanje

  da ga "pronosam" da podrigne ako je tek jeo  i tako dalje...

   Dobra strana mog angazmana bjese mogucnost izdrkavanja

  po gradu u naj (novijem,skupljem,lijepsem,) terencu kojeg su

  japanci i napravili upravo zbog toga...

   Upalih ga i misija je mogla poceti...nazalost ni ja nisam

  imun na sindrom " kocijasa"  a to je da se bosnjaci koji  voze  sluzbena

   auta koja ne mogu zaraditi ni za 10 god pukog vegetiranja  kurce po

   gradu k o da  su boga za jaja ufatili... ipak sam i ja krvav ispod koze jbg...

   Dodjoh na adresu ...hm... kucerinu ...vilu...brat bratu 400-500 kvadrata

   bez okucnice..."organizacija" placa naravno...on i zena... i ustvari

   sta se vas jebe sta ce im toliki kvadrati?  Ne moze obavljati vazne

  poslove za sve nas ako nema  200-300 per capita :)))

   Suznih ociju su me docekali...govorim mu da udje u vozilo a da suprugu

   ostavi kuci...smisljam neko suvislo objasnjenje... ipak ih ne bih

   mogao podnijeti da mi u duetu cvile...Nas dvojica vozimo prema

   nadleznoj policijskoj upravi...ceka nas hejbet birokratskih sranja...

  pravljenje zapisnika,davanje izjave, izdavanje potjernice i kod nas

  i kod anam onih :))) alarmiranje dgs-a ... vec mi je muka... 2-3 sata

   drkanja...ja sem  tjesenja ,lupkanja da podrigne  i prevodim...

   Nismo ni usli u stanicu a vec je povadio boga oca iz dzepova

   diplomatsku iskaznicu, dipl pasos, SFOR ID... valjda da impresionira

   inspektora,policajce,cistacice,dzeparosa s lisicama u hodniku, mene ,

  sebe ...sve nas...velicina je on ...zasluzio je poseban tretman...halooooo...

   Radi jednu bitnu reformu ...koja ni evo nakon 5 godina nije makla

   ni milimetar...

  3 sata :ko , sta ,gdje, kako ,zbog cega, s kim , s cim, kuda ,boja, broj

   sasije, ogreban ,nije ogreban,  felge,gume,ratkape, sjedista,

  jel imo kisobran u gepeku ili nije, koliko trosi zimi, koliko ljeti, koliko

   ga je natjero najvise i jos niz "bitnih" pitanja...glava me zabolila...

  sreca pa inspektor pusi...i ja sam se pridruzivao tokom cjele operacije...

   Zavrsismo ...hvala bogu... daje on  inspektoru visitku ... na njoj

  pise prof,dr,mr,sci,dipl sef za to i to, nadzornik za ovo i ono,

  kralj magle i izmaglice... Jadni inspektor je usluzan, servilan do ljigavosti,

  i mene je stid koliko se covjek "uvlaci" ... zna  jadan kako se ostaje

  bez posla na mig stranih gubernatora...prekidam njegovu agoniju...

  govorim kako se hitno moram vratiti na posao... njemu drago ne mora

  se uvlacit vise... Sjedamo u auto... ovaj kret...pardon diplomata je

   sav utucen...hud...pokusavam suosjecati sa njim...ne ide mi pa bog...

  Na pola puta smo do njegove "kucice"...Glasan smjeh...pa jos

   glasniji...pogledam ga ...kontam eo poludio?!  Izraz neizmjerne srece

   na licu...sad sam uvjeren da je pobudalio...kontam da ga ne vozim

   kuci... vec pravo na "Nedo Zec"...progovara...ejjj ,sad sam se sjetio

   ja sam odvezao auto u praonicu jutros... i zaboravio sam otici po

  njega ?!?  Gledam ga ...bez rijeci... kaze mi : "super ,taman me odvezi

   do praonice please" ...A  NE... ne , ne i ne ...govorim mu uz nezaobilazni

   osmjeh...prvo cemo do inspektora da mu to sve kazete...Izraz srece

  mu nestade s lica ...kako sada da glupom i primitivnom bosancu

   objasni kako ON  uglednik,reformator,doktor nauka,diplomata

   nema veze s mozgom i kako je kompletan idiot...

   Mada se cjeli dogadjaj mogao i telefonski zavrsiti , opozvati  tjeralicu

   i sve ostalo  nisam mu to spomenuo...Zelio sam da svim tim jadnicima

   kojima je mlatarao dipl ovim i onim skruseno objasni i  vidi barem

   jednom u zivotu kako se oni osjecaju u svim ovim godinama "okupacije"

  :))))))

   Inspektor je slusao bez daha... nije hud imao hrabrosti da se smije

   u facu... zato ja brzo "prevedoh" sto je trebalo... i jos brze izadjoh...

   sa  uglednikom naravno... Nismo culi salve smjeha  jer smo

   skupim terencem vec jezdili ka Alemanji ....

    sta je BUGARSKI mangup?

    E haj vala da popijemo po kafu na slatkom  rece nam  ozbiljnim

    tonom. Obicno se kreveljio i zbijao sale na racun sviju (ponajvise sebe)

    te smo prekinuli setnju Ferhadijom i  bezglasno se uputili

   ka destinaciji... Nije mi mirisalo na dobro i vec su mi kroz glavu prolazili

    razni budalaluci koji su mu ovaj put mogli naumpasti...

   Bili smo generacija...bio je ters...bio je jalijas...bio je mahalac...

   jednog sadasnjeg mangupa koji se u doba iza rata tek "probijao"

   je pljuno u basti ispred ekonomije...hladno...ovaj nije nista smjeo...

  hm...bio je ranjen u ratu...tamo gdje ledja gube svoje casno ime...

  drzao je golubove...im'o je puno brace i sestara...i malu kucu od cerpicha

  nije bio ni lijep...nije "ljubio" pisanu rijec...ali je imao veeeliko srce...

  nikada kalkulisao sa prijateljima...kad je trebalo pomo'c...

  zivi sam svjedok tome...

  Duzu,sladju i casu vode ...rekosmo horski...recidiv iz rata... jedini

   "slatkis" bjese kad ti dobro posecere kafu... Danas : kracu , pola secera

   (smedjeg po mogucnosti) i malo mlijeko... Udarila sila u glavu ...

  Bjese nas par ...ON krenu... neodredjeno...prica kao svima ...i kao

   nikome...najprije ce biti da je on to sam sebi al mu trebala "publika"

  k'o ce ga znat??

  Kaze : "Nesto sam razmisljao ovih dana"... MI : ni rijeci... Ja ( u sebi : bogme nije to dobro dok on razmislja)

  Opet ce :" Ne znam cemu sve ovo vodi"?  Neko od nas:"Sta OVO"?

  Pa mislim ovo hodanje , po cjeli dan kafe , navece u Kinemu i tako...

  MI : " ???????????" ... Mislim nema to vise nikakvog smisla ...

  MI: "????????????" ... Vrijeme je da se smirim...

 MI :"????????????" ... Vala sam prozivio... ako je iko Ja sam... Jel tako?

  MI:" ama jasta nego si...

  Mislim da me ne bi shvatio da sam krenuo  s objasnjavanjem da je

   s 18g otisao u rat ...pa se 4 god patio ,i bio sjeban...pa sad par mjeseci

   iza rata u svojoj 22-oj  kada smo svi pokusavali ocajnicki nadoknaditi

   komad ukradene mladosti...uzaludno nazalost... odustao sam ...

   nisam imao volje da mu objasnjavam... 

  Ima jedan soj ljudi...rijetko razmisljaju...a'l kad nesto "razmisle"

  ne postoji nacin da ih odgovoris...e bjese on od soja tog...

   Zenim se slavodobitno je izustio...lagani smjesak  i  nase (nakon par trenutaka tisine) ooooo pa nek je sa srecom...cestitamo...itd...

   U maniru pravog bega je namignuo i rekao  e ove su kafe od mene

   ... nismo se bunili :))

  Koliko je "ozbiljnu vezu" imao svjedoci da  tu djevojku

  njegovu buducu suprugu jel , niko od nas nije nikad  upoznao ...

  jednom u prolazu smo ih sreli...doduse "hodali" su samo par mjeseci

   pa moze bit i nije bilo prilike...

  Svadba se odigrala u jednoj mjesnoj zajednici  u starom gradu

  kolorit dostojan kustinih filmova...nije "dao obraza" bilo je svega

   hastali su se doslovce prelamali ...vrhunski kafanski muzicari ...

   nekoliko godina kasnije cu na  tv-u prepoznati  zgodnog i simpaticnog

   "brku" kojem sklanjasmo ovale janjetine da se popne na sto i otplese

    sotu...koji je cjelu svadbu na noge dizao... i sjedio sa nama mladjima

   govoreci :"jebo ove stare ,hocu da se podmladim malo" ... E taj brko

   u vakat jednog maratonskog sudskog procesa postade ikona

   pravne drzave...zadnji bastion nade da ima zakona za sve...poredise

  ga sa Eliot Ness-om, zvase ga bosanskim Fallconne-om

   vratio je cijeloj naciji vjeru u sudstvo i zakone... nakratko nazalost...

   Jedina "privilegija" mu ostade da danas kada ide u ribu

    zajedno sa ocem od "mladozenje" ima pratnju policajaca

  iz jedinice za podrsku...

    Iz nekih razloga koje ne bih sada navodio  ne odoh mu na "babine"

    djetetu...kako su godine prolazile bilo mi je sve teze da odem...

    curica je vec 2 razred  sad vec nemam nikakav povod... i dalje mislim

    da je dobar covjek...vidjeh ga neki dan na ulici...uvjek se ispricamo

    srdacno nasmijemo, NIJE izvjestaceno... osjetim ... i dan danas jedan

    drugome kazemo naleti bolan , dodji da "sjednemo"...uvjek isti odgovori

    u obojice...ma ovih dana sam u frci ali cim imadnem slobodnog

     vremena  dogovorimo se i eto me...i godinama tako...imadoh ja svoje

    razloge sto ne odoh...ali  mozda nisam trebao biti tako tvrd?  Ne suditi

    preostro o prijatelju...da bogdo mogu vratiti vrijeme ... otisao bih

    na te babine...kupio barbiku od metar...stavio stoju pod jastuk curici...

    nazalost kasno je za to... sto sam stariji sve mi je teze priznati sebi

    da sam negdje pogrijesio... ON  ne cita blog...sumnjam i da zna sta je

    to?  Ja nikad ne nadjoh snage da mu ovo kazem... Mozda i njega ovako

   grize savjest  za glupost kojom me "izgubi" iz svog zivota... ko zna...

   jebiga zivot nije lilihip...

   Ps. znam da obecah da ce bit vesela i sjedoh s tom mislju

    za komp ali ruke same otipkase ovu...

  Nikad se nista nije zalio niti si mogao na njemu da primjetis

  bilo kakvo nezadovoljstvo cak sta vise u svemu je vidjeo

  neku ljepsu stranu ... Uzivao je u zivotu sto bi se ono reklo...

  Jos jedna hvale vrijedna osobina je bila da nije nista lagao

  sve je nazivao pravim imenom i  neke stvari  kojih bi se svako na

  dunjaluku stidio i krio k'o zmija noge on je djelio sa nama

  (na nasu radost)   :)))

   Sve njegove ljubavne podvige pratile su ruzne ,debele, babe

   etc... Vec smo stekli imunizaciju na razne gadosti  te nas

  (slusaoce) tesko da je vise od njega moglo sta iznenaditi  ...

  Doduse jedna mala pukotina u opstem zadovoljstvu zivotom

   koje je isijavalo iz njega je napravljena od strane kompleksa

  inferiornosti ...bjese situacija koja ga je zadesila u bolnici

  gdje su svi doktori imali po neku preuredjenu sobicu za hm...

  "vannastavne" aktivnosti :)))   narodski receno za pojest,popit i

  poklopit...  Posto on nije bio DR  nije imao ni  svoju "sobicu"

  Pragmatik u njemu nije puno lamentirao nad svojom

  nesretnom sudbinom vec je na efektan nacin sebi priskrbio

  prostor i svekolike sexualne akrobacije su mogle da pocnu...

  Jedino sto su se cistacice bunile jer je navedeni prostor bio

  spremiste za zogere , metle i dezinfekcijska sredstva al koga briga

   za to jel tako? :)))

  Svi smo se pretvorili u uho kad jednom rece : " ja sto sam neki dan

   klepio trebu" ...ma pravo lijepa ...andjeo...  Nikad od silnih zena

   koje su prosle kroz njegov zivot ni jedna nije dobila epitet  lijepa

    nikad... znaci da ne laze...jos uvjek nismo mogli da vjerujemo

   ali u jednom momentu pomislismo...pa ... ok.. i njemu se posrecilo

  zasto bi morala biti neka kvaka ? jel tako?

  Napravio je znacajnu pauzu i nastavio : eto juce je sretoh ... nabavila je

   onaj nastavak...Ama kakav nastavak?!? Pa onaj znas...sto se montira...

   ama sta se bolan montira?!?  Pa ono umjesto noge...?!?

   Mislim da smo posljednji put bili sokirani ... Zeludac se lagano

    savio u cvor ... Poneki kiseli osmjeh ... Ipak smo mi "normalni"...

    relativno....

  Mada se zenski dio populacije nece sloziti sa mnom, postoji i  stanoviti

  postotak muskaraca koji su prilicno zahtjevni, probirljivi

  drze do sebe ,ganjaju nivo... elem ukratko  da prevedem nece ga

  svugdje metnut :))  ( spolno opciti sa svakom koja se ponudi :)) 

  Eh moze se to tumaciti ovako i onako  jal sto im se moze ,jal sto

  su se rodili muhanati , jal sto ih je mati marisala dok su bili mali

  jal... Narodna poslovica za takve kaze :" hrdjavom k..cu i dlaka smeta"

  Eh ja necu pisati o takvima jer nisu plaho zanimljivi vec o ovima

  drugima sto ne probiru vec sve sto dodje na puskomet i kresnu:))

  Medicinski tehnicar po zanimanju , rumenih obraza , k'o od brda odvaljen

  sav dlakav (tapiserija k'o dzungla) i uvjek nasmijan ... Prototip

   bosanskog fuckera :)))

  Upoznah ga 1995 na Treskavici u sanitetu i odmah uocih potencijal...

  ...bolesne vojnike je docekivao u  gacama i vojnickim cizmama

   te majici bez rukava (jednokratnoj) u kojoj hirurzi operisu

   znate ona od svjetlo zelene pamucne gaze... Sta je bilo bas dojmljivo

   je to da je nosio crne kupace gace?!? Cak i u ratu na terenu je vecina

   ljudi imala barem 3-4 para gaca pa se barem jednom u hefti

   mogao ves promjenit.... on je tu nezahvalnu duznost (mjenjanje vesa)

   nosenjem kupacih (crnih) lagano eskivirao :))  posto ste stekli uvid

   u pojavu naseg lika  krece njegova ispovjest ...

   Radio sam ti ja jarane k'o spasilac na bazenu nekad dok sam bio

    mladji... I znas vec kako to hoda ,po citav u boga dan gledas

    u zenske sise,guzove ma da izludis... Pa jesil sta kad za sebe uhajrov'o

   pitamo mi njega ? Ama slabo veli on iskreno... ( nije bio od onih

    tipicnih muskih lazova) sto kad krenu da izmisljaju koliko su zena

   "prevrnuli" vise ne znaju sta su ti slagali pa se sami zapetljaju

    u vlastite lazi...

   Mada sjecam se jednom doslo par nekakvih bakica (starijih zena prim prev)  i haj naplatio im ulaz pokazao garderobu ... odem provrtim se par

   minuta ... vracam se ova jedna od njih nesto kuburi s vratima

   od ormarica... haj velim da joj pomognem pridjem... pitam sta je problem

   nista ona...ja opet : "mogu'l vam sta pomoc gospodjo?"  ona : nista

    ni slova ... haj malo je ja pogledam ... vidim nije losa ...malo pogledom

   "niz nju" pa opet  "uz nju" ... uhvati ona pogled ...bogme se nasmija...

   poce i ona mene mjerkat... U neka doba ja joj ocime zaisaretim ( govor

   tjela; mimika; jezik znakova; kako hocete) da dodje u prolaz iza gardarobe... nije je trebalo dva puta nagovarati... dodje baba u prolaz

   ja je malo "prifatim" za guzove , privucem je sebi ...bogme se ona primace poce se trljat od mene ... "jami" (uhvati rukom prim prev) me

   za chunu ...aaa tu smo velim sam sebi ...te ti je okrenem prema zidu

   ona ispruzi ruke ispred sebe , ja joj spustih gace i lagano ga gurnem...

   samo sam cuo ummmhhhghhhgggghh ... haj ja malo usporim ...

   haj sad da malo preskocim radi ovih malodobnih citatelja :)))

  Cjelo vrjeme (sexualnog china) svako malo bi baba ispustala

   cudne glasove... urggghhh, mmmmhhhhgggg, aaaauuuugghhhh,

  ja kontam ja sto dobro jebem , ja kako baba uziva...

   Elem zavrsih ja...nabrzinu navucem gace da ko ne bahne i ne vidi nas

   baba navuce kupache...ja podjoh nesto da joj kazem , makar eto

   hvala ili da se upoznamo ili bilo sta ?...Krenem pricati a ona ce ti meni

   rukama ?!? Stavila je prst na usta , pa kaziprstom prema meni

    pa glavom lijevo desno i na kraju slegnula ramenima... Skontah da

    je gluhonijema ?!? U jebo te velim sam sebi pa gdje ces gluhonijemu

    babu... tek mi se upalise lampice u vezi onih mrmljanja tokom sex-a...

   Al bogme je baba bila dobra tako da mi i nije bilo krivo ako ces iskreno...

   Mi smo slusali bez daha nevjerovatnu ispovjest "spasioca" ...onda smo se stali kreveljit ...

    nastavit ce se ...

     Jedno izuzetno "zanimljivo" mjesto za stanovanje koje je iznjedrilo

     mnoge likove koji su usli u lokalnu legendu...

   Zli jezici ce vam reci da je tamo uglavnom socijala , jalijasi

  i firauni mada ja licno znam djevojku koja je zavrsila medicinu a

  iz svrakinog je :)) tako da ne vjerujete u sve sto cujete o svrakinom:))

  Jedan moj prijatelj koji danas zivi obiteljski miran zivot  (povukao se sto bi

   se ono reklo) je potekao sa vrelog svrakinskog asfalta ( joj ova je

   metafora u maniru prekodrinskih novina kad glorificiraju beogradski

  kriminalni milje :))))) 

  Za razliku od vecine mahalskih jalijasa  uspjeo je nagurati

  p'o sobe pehara i medalja(nije u sahu naravno :)))    tako da je respekt u mahali oduvjek bio

  neupitan... a  oni koji  odrastase u takvom okruzenju znaju da je

  upravo to nekada bitnije od bilo cega...

    Ime nije trebao gradi't  tako da se  "posredovanje" u naplati stanovitih

    dugovanja , "rad" na vratima u opakim kafanama  i slicni poslovi koje je

   radio mogu posmatrati s aspekta zaradjivanja kruha nasusnog...

  Jedan fir...pardon ROM sa kojim je odrastao i proveo zivot u mahali

   mu dade "nemoralnu" ponudu :)))

   Radilo se o tome da je jedan drugi ROM zdusio u ratu  , bio u Italiji

    i vratio se sa kamarom para, kilama zlata, versace krpicama i

   mercedesom...zaradio co'ek :))

   Nije poenta u tome sto je on to sve donio vec sto je em bio kurcevit

   u tom "imanju" em nije djelio sve te blagodeti s rajom iz mahale

    a to je kao sto znate smrtni grijeh :)))

   Mada su bili udaljeni par kuca i nikad se nisu culi telefonom

   taj dan zvoni tel...glas je konspirativan...moramo se hitno nac...

  pa sta je ? ama hitno je imam jedan pos'o ...velike pare su u pitanju...

  Nas junak je tada radio u fancy disco clubu Labirint ...

 Pade dogovor da  firaun dodje u Labirint  navece pa da se prica

  o poslu...

  Tako i bi ...ispred  disca stotine ljudi ...haustorcad cupkaju al kaze on

   ja njega i jos jednog cigu uz kraljevske pocasti (jos je falio crveni sag)

  uvedem...  Njima srce ko mijadza jer tu cigan nije mogao uci ni pod razno :))

  Eh de mi sad reci kakav je pos'o u pitanju veli cigi...

  Cigo: "Bio sam u kuci kod  Saladina ( to je ovaj sto je dosao iz Italije op.a.)     vidjeo sam gdje drzi pare kad mu je zena donijela da nesto plati...

  Dobro i?  E pa mi cemo fino otici kod njega i reci mu da nam da

   te pare ?!?  Ne kontam?? Pa lijepo mu trazimo pare kako ne kontas?

   Aha i sta onda? Pa kad nam da pare mi uzmemo i fino odemo...

  Jos uvjek mu je upitnik od metar bi iznad glave...Naucio covjek da

  "zaradi" pare i nesto uradi zauzvrat  ,makar koga prebit za to :))

  Cigo nastavlja : picke smo ako mu ne uzmemo pare ...a zasto?

   pa on je pobjeg'o vani dok smo se mi borili za njega...hm... a ako nam ne

   da pare ti ga fino prebijes i otmes mu pare...i eto to je plan ?!?

   Cigo opet: ja necu nista od tih para nego ti sve uzmi sebi...Jos veci upitnik iznad glave ??

    Pa kako cu bolan uzet coe'ku pare nako ? Bez ikakvog razloga ...

   Ja bi njega i djaba prebio da je on tebi sta radio ili bilo kakav povod

   al stvarno ne mogu bolan tek tako :))

  Cigo ne vjeruje da ON odbija tako "primamljivu" poslovnu

  ponudu :)) Posto vidi da patriotska suplja nije upalila

  krece zadnji argument koji nema veze sa zdravim razumom ali

  ima korjen u staroj narodnoj " nek komsiji crkne krava":))) (daj da ga

  oglobimo taman ja nem'o nikakva hajra od tog) ...

  Pa bolan kako neces? TO SU TVOJE PARE !!!   :)))

  Nekoliko puta je to ponavljao ali nas junak je ostao neumoljiv :))

  Tako je propao "poslovni" dogovor u Labirintu ...

   Skoro je bio u starom komsiluku ...sreo je Cigu iz price...

    Cigo je zavrsio "na igli" ...nije imao snage da podnese nepravdu

    da druge Cige imaju mercedese i versace krpice... jos uvjek zali

    sto onda ne uzese pare Saladinu :)))

Netom iza rata kupih sebi auto...hm... nesto sto se zvalo autom ,mada u taj vakat je sve sem hodanja pjeske smatrano golemim uspjehom ... Bio je to yugo bjele boje sav iscvokan, istruho i sjeban ali je meni bio u rangu ferarija ...

ejjj prvo auto koje kupih ,zaradjen vlastorucno( kod stranog okupatora) naravno:)) Nikad vise ne osjetih taj osjecaj ushicenja mada poslije promjenih auta i boljih i brzih i sa klimama i kurcima palcima...ali bitnost ,nezavisnost nikad vise barem sto se kupovine auta tiche...

sam osjecaj da ne muntas tatu da ti da "krug" uz hejbet "mudrih" savjeta : nemoj ni slucajno da bi to to i to... jedino je disanje bilo dozvoljeno i to do 24:00... E pa toga vise nije bilo, mada su opservacije ne temu kakve sve budale voze na ulici i dalje bile moja realnost...na jedno uho bi udji a ne drugo izadji...

Moj prijatelj porijeklom iz istocne bosne me jednom pocasti izrazom koji me je dojmio kaze: danas me je mati UZHAJDEKALA da idemo negdje... Ja analizom logicnom dodjoh do zakljucka da taj neologizam ima korjen u visestrukom ponavljanju rjeci hajde,hajde...

E tog zimskog dana je i mene mati UZHAJDEKALA da obidjemo jednu od njenih mnogobrojnih sestara iliti mojih tetaka...obilazak se pretvorio u poludnevno obzderavanje jer tetka Zemka em voli ugostit,em voli pojest a umije kuhat ubitacna kombinacija...

U pauzi izmedju raznih dolmi i svega ostalog naslusah se raznih prica od moje malenkosti kad sam bio beba do komsiluka kojeg je pola vec na barama... Vec se bilo smracilo kad krenusmo kuci uz neizostavno :E vala ste mogli jos sjedit eto samo sto ste dosli(cc.a 5 sati) brat bratu:)) a vec odoste ...mada se mati k o dvoumila ubjedih je pricom da vani snijeg sipa a da su mi "celave"gume...

Dodjosmo haman do pred zgradu ,ukoliko se izuzme ulica( na moju zalost) poprilicno strma koja vodi do kafane SOS... Kao sto vec napomenuh bjese to preveliki poduhvat za "celavice" na mom bolidu... Ne mogu sad lagati da nisam pokusao ali... ipak su zakoni fizike bili protiv mene...

Ostavih ga u ulici pored (malo manje) strmoj negdje na p o puta do stana... Ponesoh mami cekere i u stan... Ne prodje puno upratih grtalicu da je prosla kroz komsiluk... e velim sam sebi sad bi mogao bolid i pred zgradu parkirati...

S tom nakanom jaknu na sebe i izadjoh vanka... Dolazim na mjesto ispred videoteke gdje parkirah bolid ... gledam...nigdje ga?!? Nista mi nije jasno?!?Ko ce ono ukrast... Pored silnog devera primjetih da je raskrsnica "puna" auta...i narodna milicija je tu ...2 auta s rotacijama...Ipak se javlja tracak nade... Fino cu pitati milconera:) on bi morao znati gdje mi je auto...posao mu je da zna...ne mogu ja obicni smrtnik znati kao predstavnik narodne vlasti...jel tako?

Snijeg i dalje pada...Idem prema jednom...Dobro vece gos n milconer... ne odgovara...sluzba ga je naucila da sumnja u sve...narocito slatkorjecive deckice :))) Da slucajno ne znate gdje je bijeli yugo? Maloprije je bio tu parkiran?!? Kasnije ce mi sinuti da je njegov neodredjeni izraz lica znacio olaksanje...Samo sam vidjeo kako prinosi motorolu ustima i govori "nasli smo ga" ..."jest ,vozaca yuge"..."aha evo ga tu je" "kako gdje tu? pa sa mnom"... Bio sam blago receno zbunjen... da ne kazem da sam se sjebo...ili ne do bog da kazem da sam se prep o ...

Cuo sam k o kroz daljinu sluzbeni ton... "Podjite za mnom gospodine"... shvatih da je upuceno meni... mehanicki krenuh za njim...ne pitah nista...nema raspravljanja sa narodnom vlascu jelte? Idemo prema ambasadi Saudijske Arabije...yugich je tamo zabijen u ulaz ambasade...tik do policijske kucice...na"putu do kucice kao"martinele" su mu posluzila 3 auta...na raskrsnici dakako...jedno od njih je i kombi hitne pomoci...vani je vozac...pusi cigar dok policija radi uvidjaj...znam coeka ...pozdravljamo se... kaze:" jarane ne mogu da vjerujem? Naka budala je ostavila otkoceno auto...odjednom vidim auto bez svjetala...ide na mene... u po raskrsnice... jedva pobjegoh...zakaci me u zadnji kraj...da mi je samo vidjet kretena? Skruseno priznah: Sudo jarane moje je auto...On: izvini jbg nisam znao da je tvoje...

Ruka na mom ramenu...okrecem se... policajac je doveo i druga...podjite za mnom veli taj drugi...podjem... Sat vremena "davanja" izjeve u njihovom autu... 1000 zasto 1000 zato...Pustise me...Ono sto je slijedilo je za rubriku vjerovali ili ne ? Sjedam u sirotog yugica... upali iz prve...takav izubijan...umal mi suze na oci nisu krenule...

Nema mu smrti bez prese:)) Preparkiram ga pred zgradu...sve ovo ispricam ukucanima...slusaju me bez daha...zanimljiva storija... Poziv na sud...

Sudinica neka fina zena... ali... KRIV SAM... sto sam dana tog i tog... bla bla bla...ostavio neobezbjedjeno auto... probah se izvaditi...ne mogu mi se zakljucati vozacka vrata...mozda je neko...mislim onako... od pasjaluka usao i spustio rucnu... Standardna "vozacka" suplja...kad sta useru vazda je neko drugi kriv...poznato jel da?

Tu saznah da je i to "prekrsaj" jer je otkljucano auto haman saucesnistvo s nekim k o moze uci u njega i izvrsiti krivicno djelo koristeci ga... Bio sam porazen... barem sam se pokusao vadit... Nije me puno kaznila...naravno da rekoh da sam nezaposleni student...povjerovala je...valjda mi je faca djelovala tako jadno...jos mi dade da platim iz 5 puta...

Krateni iz As novina objavise clanak "duhovi voze po Sarajevskim raskrsnicama" i moje ime...hm prezime bjese u inicijalima...i slika yugica...

E te novine izlaze i u dijaspori... Zove Amidza iz Svice...krepaje od shege...veli starom: "sta taj tvoj mali radi?" podnosim podjebavanja...stoicki... nakon nekog vremena prodje i to...i dan danas tata kad hoce bocnut kaze : "povuci rucnu" pravim se da ne cujem...

Ps. i dan danas bi se zakleo da sam povukao rucnu... makar jos jednu kaznu platio

  Mrak... Ja na titovoj...Cuje se zamor ljudi ... puno je ljudi ...

  Cekaju na titovoj ...ispred olomanke... u mracnom prolazu

  je kinema ... jedina kafana koja je cjeli rat radila za nas smrtnike...

  cujem svoje ime iz mraka...pa jos jednom...ne vjerujem svojim usima

  zove me neko jako blizak...znam taj glas u p'o noci...al taj glas je nestao

  na treskavici prije godinu...ne moze biti ...sigurno mi se pricinjava...

  jebeni rat...to jutro sam dosao sa treskavice...jedan od "krvavijih" terena...

  puno dobrih momaka je otislo da se nikad ne vrati...sigurno sam

  istraumiran...napola lud...pricinjavaju mi se glasovi...Taj dan je neki praznik ...kinema radi cjelu noc ...nema policijskog sata ... upravo

  to mi treba ...puno alkohola...blagodet obamrlosti...da ne mislim...

  Glas koji me je zvao iskoci pred mene...hejjj pa ja sam zar me ne prepoznajes? Ja se ukocih...ejjj ja sam bolan...uspjedoh progovoriti

  zar ti nisi... nisam stigao da zavrsim...ON zavrsi umjesto mene... nisam

  mrtav ...ziv sam ...razmjenili su me...bilo sinoc na televiziji... na mostu

  Bratstva i Jedinstva... rekoh: ja maloprije s Treskavice...kakva televizija

  gore bolan ne bio...

   Udjosmo u kinemu...stadosmo u neki cosak ...oko nas je sve vrilo

   od naroda...i oni valjda dosli da "zaborave"...Nekoliko minuta smo se

    sutke gledali...sretni...nije on kakve ljepote ali sam mu

   posmatrao lice bukvalno skenirajuci svaki detalj ...Otpio je veliki gutljaj

   laske ...uzdahnuo ... ispovjest krenu...

   Zadnji put sam ga vidjeo kad smo bili na terenu...godinu dana prije

   i kada je otisao  naoruzan sa desetak cuturica da naspe vode

   za raju iz rova...

    Idem ti ja buraz tako do ovog jednog izvora  blizu linije al mi se put

   nesto oduzio... kontam...sigurno sam se nesto preracunao  al haj znaj

  kad je cjela jebena treskavica ista ...i idem tako ...idem... i u neka doba skontam da ne znam gdje sam...haj velim sam sebi vratit cu se

   po sjecanju odakle sam krenuo...mislim nista lakse...nisam puno hodao kad cujem neke glasove... e super ...evo neke vojske pa ce mi taman reci

   kako da se vratim ...izbio sam tacno pred jedan rov...tamo njih trojica ...

   sjede ..zajebavaju se...na meni smb...zimska JNA jakna ...hejbet cutura

   povezanih kanapom preko ramena... : "kako je ljudi"? ooo dobro je kako si ti?  " De mi recite gdje je rov  veze treba mi induktorski"? Oni mrtvi hladni

   e haj ti dole jedno 200 metara s lijeve strane vidjet ces pise na balvanu

   iznad rova VEZA... e tu ti je... " E fala vam"... nema na cemu... i produzim ti ja ...   Dodjoh  ubrzo do rova i fino pise  BE3A... hm... nista cudno

   puno puta se linija pomjerala tako da bi cesto samo upali u

   NJIHOVE  rovove da se ne bi mucili i pravili nove... ne sluteci nista

   pokucam na vrata... cujem glas ...upadaj...upadoh...dvojica sjede ispred

     radio prijemnika...sta trebas?  Ama izgubio sam se pa de se javim svojima u bataljon da znaju gdje sam a i da mi objasnite kako cu nazad...

  I koja je ovo brigada ? Cija je zona odgovornosti ?  Pa  Zvornicka cija ce biti? Zacudjena faca u veziste?!?  A iz koje si ti brigade?  Iz 1 Slavne...

   U usima mi odzvanja ZVORNICKA ... mozak uporno odbija da prihvati

    opciju da MI nemamo tu brigadu...ipak mozda...mozda...odjednom

    je oko mene mrak...bol dolazi poslije...lezim na zemlji...otvaram oci...

    gledam u cjev ... kalesnjikova naravno...Evo balije majku mu jebem...

    cujem glas...i vojnicka cizma u mom trbuhu...Cujem jos glasova ...

   Ubij govno balijsko...Daj ga prerovi...To me je vjerovatno i spasilo...

    Haj kad vec moram i to da kazem  covjek je Srbin... od glave do pete...

    I imenom i prezimenom...

    I oni se zbunise... nista im nije jasno...nesto toplo mi curi niz potiljak...

    bio je to kundak od kalasha...Dolazi jos puno njih...jebu mi majku...jebu sta stignu... Sta radis u Alijinoj vojsci picka ti materina?

    Ali ne cujem vise  ubijte govno... bol ne osjecam svakako...

   Vode me kod oficira za bezbjednost... tri dana ...ispiranja mozga...udaraca... i bol je dosla...

    Krenem lagati...znam sta zele da cuju...znam da mi je to jedina sansa...

    da prezivim... U Sarajevu su mi majka i sestra ...morao sam...mene bi ubili svakako... a ko zna u kakvom bi bordelu one zavrsile... ne znate vi kako je nama Srbima u Sarajevu... Sta nam Balije rade...

    Ja sam jos dobro prosao ...ziv sam ...i majka i sestra su mi zive...

    MORAO sam...i danima tako ...hranio sam njihovu bolesnu sujetu

     o Balijskim zvjerstvima ...

  Preskocit cu pomjeranje iz logora u zatvor... na kraju u zatvor sa Srpskim vojnicima ... uopste me nisu smatrali ratnim zarobljenikom vec

   zabludjelom ovcicom koja se vratila svome stadu...kada saznase u zatvoru da sam bio u Alijinoj vojsci... odrase me od batina... jedan strazar me spasi...mislio sam da to necu prezivjeti...

   sreca nakon nekog vremena me registrovao crveni krst...

    to je bila neka nada...

   Ne prodje puno nadjoh se na mostu BRATSTVA I JEDINSTVA...

    televizija me snimala...al eto ti nisi gledao...

   Ma jebo to nek si ti dosao...velim ja ...ispred nas je ko zna koliko

    limenki laske... 3-4 ujutro...izlazimo iz kineme... zagrljeni...

     idemo ka Nemanjinoj ...zgrade su nam 50 metara udaljene...

    Covjek je u Zagrebu ...zivi tamo...dodje cesto...vidimo se ...

    nacugamo se... ima malca od 3-4 godine... kupio mu majicu i sal

   FK SARAJEVO... I na tekmu ga vodio...mali isti on... ma pljunuta njegova

    njuska...

    Upoznah ga nekad iza rata dok radismo u istoj" organizaciji" ...

     Neodredjenih godina , izgledao je kao oni vjecni djecaci

     kojima kao u Doriana G.  stari samo portret u ormaru...

    Bio je neprimjetan , naprosto tih kao sjena dok se provlacio

    kroz  nebrojene hodnike , nikada nije "zaboravljao" da se javi ,

   pozdravi ma kolika da je zurba ili kamara posla cekala na njega...

   Tek nakon par mjeseci poznanstva  razmjenismo po koju ...

    uz jutarnju kafu... kako to vec hoda medju ljudima koji se tek

    upoznaju  teme su bile neodredjene i poprilicno debilne ...

   Tako je sve krenulo...  Bio je neprirodno tih ...do neugodnosti

   sporo je izgovarao rjeci... imao onu cudnu notu glasa

    bez  varijacija u tonalitetu...bez ama bas ikakvih oscilacija

    nalik na hipnotizere koji ti kane oduzeti volju i uspavati te ...

   Upravo zbog toga morao si biti maximalno koncentrisan

    da bi izgurao i 5 minuta dijaloga sa njim... Vjerovatno to bjese

    razlog zasto ga vecina  povrsnih debila i mediokriteta

    iz " organizacije"  izbjegavala" ...

   Mene to nije smatalo... s vremenom sam stekao neki link

   sa njim pa smo tabirili bezbroj tema ... uzivao sam u kafama sa njim

   ... Raspravljali smo mi o svemu i svacemu cak mislim da sam jednom

    uspjeo (mada se ne bih mogao zakleti)  tokom  "bitne" rasprave

   o jednoj knjizi  postici da malo , malcice ,najmanje ... povisi ton...

   Imao je nevjerovatno tuzne oci... cisti koncentrat tuge u zjenicama...

   nikad nisam vidjeo nista ni nalik...Mislim da bi i najraspolozeniji covjek

   nakon par minuta gledanja u njegove oci  mogao komotno zaplakati...

   Cjelo vrijeme naseg poznavanja i "druzenja"  nikad ali bas nikad se

   nismo dohvatili privatnog zivota... osjetio sam intuitivno da  ON  jednostavno ne zeli da prica o tome ... postovao sam tu njegovu

  neizgovorenu zelju... ni ja se nisam pretrgao pominuci sta iz svog

   privatnog zivota da  ne bi covjek to pogresno protumacio kao 

  "obavezu" da i on meni sta isprica...

   Jednom kao usput spomenu da je bio s djecom na izletu...

   hm... vec sam bio "bogat" za tu do tada nepoznatu info...

  U narednim vidjanjima sam bio pocascen i jos pokojim

   detaljem iz njegovog zivota ali zenu ili djevojku ili ista

   zenskog roda nije spominjao...

   Vec sam pleo po glavi konstrukciju kako eto

  zene nema jer je na bog zna kakav tragican nacin skoncala

   pa su njemu ostala djeca , pa je on zato sjeban  a iz pijeteta

   i ljubavi prema njoj nece nista da "trazi"  barem dok rane ne zacjele ili djeca porastu...

   Nasa druzenja su i dalje trajala a ja  prestadoh dumati

   o svemu tome ... ako covjek nekada osjeti potrebu vec ce mi sam ispricati ...

   treba postovati tudju privatnost...

   Odjednom prestadoh ga vidjati ?!? Nakon par dana , nazovem

   odjel gdje je radio ali mi ljubazna  kurvica  pardon  asistentica za nesto

    rece kako je eto dobio otkaz uslijed  neke reorganizacije

   dok su sve male droce ukljucujuci i nju eto prijeko potrebne

   jer ako one odu Bosna ce se vratiti u kameno doba i sav progres

    ce pasti u vodu...

   Nakon par mjeseci dolazi mi jedan "dusebriznik"  i veli : ej znam ja da

    si se ti druzio sa  NJIM ..  Ja i ...??  E moj drug ne znas ti njegovu pricu

    i sta on nosi na ledjima ...  I krenu prica za koju bas  trebas imati zeluca

    da svaris... Zena mu je kurava strasna ... sve sto je godinama zaradjivao

   ona je uzimala ... trosila kako je stigla... vucarala se i cugala do jutra...

    dok bi on cuvao djecu... presvlacio pelene i brinuo se da nisu gladna...

   na more je odlazio sam sa djecom ... jer bi ona isla sa svalerom ili

   vise njih... on je placao naravno... Dolazio je pjeske na posao

   jer je automobil iskljucivo vozila ona...( pa gdje ce ga mahmurna i izjebana voziti ujutro na posao ? ) i vi svasta umisljate...

    Tek tada povezah da je cesto znao zatraziti cigaretu jer je eto

    svoje "ostavio" na desku... Nisam vise slusao ovog smrada

   koji mi je redao dogadjaje , jebace,(par iz iste firme mu je jahalo zenu)

    mjesta na kojima se doticna moze vidjeti... nisam imao zivaca

   nesto me je pocelo stezati u stomaku ... Sav taj gnjev  iskalih

   na  "informatora" ... rekoh sta tebe boli kurac sta ko radi? i otkud

    si tako siguran? ...

   Pola sata kasnije nakon 2-3 nabrzinu popusene cigarete

   sam shvatio da ovu pricu nisam zelio da cujem , nisam zelio da znam ...

  da  je puno bolje bilo dok razmisljah da je zena tragicno skoncala...

   Evo ponovo prozivljavam ovu pricu dok je pisem

   i dao bih  5 godina zivota da  je sretnem u kakvoj  mracnoj ulicici...

   iliti zasto je bolje nekom prst u oko gurnuti

   nego mu srusiti neku iluziju ...

   Postoji vise vrsta iluzija ali se sve one brizljivo uzgajaju

   godinama njeguju , zaljevaju , hrane...  ma imaju tretman k o

   male bebe...

   "Uzgajatelji " iluzija ili 110 % ljudskog roda   slijepo vjeruju u njih

    i ljubomorno ih cuvaju i stite od vanjskih uticaja , cinjenica

    i bilo chega sto bi i na momenat moglo da ih dovede u pitanje...

    Najtransparentnije i meni osobno (novogovor :)))  najdraze (za analizu naravno)

    su one o vlastitoj : bitnosti, ljepoti, inteligenciji, uspjesnosti,

    posebnosti, nezamjenjivosti,namazanosti, zabavnosti, duhovitosti,

   snalaznjivosti, kreativnosti, interesantnosti, zajebanosti , velikodusnosti

   dobroti i covjekoljublju, bogobojaznosti... etc

   Ima toga jos ali mislim da su najbitnije stvari nabrojane  jer ce svako da

   nadje nesto za sebe :))  

   Neko jednom rece da  covjek treba SNOVE  da bi  brodio

    kroz zivot i slozit cu se  no nikada nisam vidjeo ikakvu bitnost

   iluzija ?!?   Sem da u konacnici stvaraju nadobudne i prepotentne

    debile bez pokrica ili da nekome priskrbe  sazaljevanje ili ismijavanje

   okoline kada do te mjere (upravo zbog pothranjivanja iluzija) izgubi

   dodir s realnoscu  koja obicno nije tako "ruzicasta" i cak sta vise

   pocesto surova...

    Koliko ste samo puta culi od drugih a vjerovatno i sami nekada rekli

    "jao kako sam ruzno ispala-o na ovoj slici ? "  :)))   Jer zaboga svi ste mnoooooooooogo ljepsi nego sto jedna neistinita , subjektivna  i lazljiva

   kamera ili fotoaparat  zabiljeze :))))))))))

  Zbog takvih iluzija su ublehasi izmislili izraz fotogenicnost

    jer je nekom lakse reci da eto nije fotogenican nego mu rec

    da je garib ...

   Koliko je samo ljudi na blogu ubjedjeno da je dostojevski

   za njih kurac od ovce i da ce oni jednog dana objaviti strasne knjige

   od silnih ,vlastitih izdrkavanja na blogu koja nisu ni za jebenog smeca...

   Koliko ste se samo puta nasli u neprilici da svojoj poprilicno ruznjikavoj

  prijateljici objasnite da onaj "pravo doooobar frajer " u kafani

   nije cak ni registrovao da ona postoji mada vas je cjelu noc cimala

   tvrdeci kako se bas u nju isti zaljubio na prvi pogled :)))))

  Ili ista situacija sa jaranom koji puca na trebu koja dabogda

   da bi mu i zdravo rekla sem ako bi bio zadnji muskarac na planeti:)))

  Tesko je nekome reci da  hm... bas i nije tako lijep i zanimljiv kao sto misli :))))

   Ehh  nekad 50-60 tih godina u doba strasne bjede i neimastine

     se u mesarama pojavise enormne kolicine  "konjetine" (konjskog mesa

     prim prev.)  Boga ti pitaj otkud ?!? Mozda iz bratske rusije koja se htjede rjesit isluzenih raga koje crvena armija svojevremeno ne pojede

    ili smo se  rage dobili iz vlastitih resursa (samo ih partizani poslije onih

   silnih ofanziva) ne pojedose  ko ce ga znati ...   Elem bjese to jedino

    meso tada te se podrazumijevalo da samo cekas u redu i kazes

     1-2  ili kolko vec kila zelis? 

    E pa  moja tetka ne znajuci tada da se u iluzije ne dira

    ni za zivu glavu dodje na red u mesari ... i  jasno i glasno rece : "molim vas dvije kile konjetine"

    Cjela mesara se okrenula i pogledala je s mrznjom....

    Otkud joj pravo ?!? Otkud?  Ona ce doc i glasno reci konjetina ....

    Sram je bilo ... A taman su sami sebe zavarali da su bitni, bogati

    da u cjeloj postratnoj bjedi eto upravo oni dobro zive ... da se neko drugi

   pati i zivotari... ali oni ... ma neee... ejjjj oni su gospoda ... oni kupuju

   meso ...   otkud ova budala naidje... da ih potsjeti ...  sta kupuju...

   da su jad...

    Skontala je ona da je rekla sto nije smjela ... al kasno bilo ...

   jbg...

    Stga ja uvjek  dooooobro razmislim prije  napada iskrenosti

    ljudi ipak vole svoje iluzije :)))))

   Zadnjih par godina se po novinama cesto "povlacilo"

    hejbet stvari vezanih za tu zgradu i razne sudske procese

   ko je koga tu i ko ga je kome ,cija jeste,cija je bila  uglavnom suma sumarum  nakon nekoliko godina jedino sto se postiglo

    silnim procesima,tuzakanjima i "iscerivanjem" pravde je da se

     ne zna ciji je u cijoj i ko ga je kome zabio ...

   Bilo kako bilo zgrade vise nema a vecina starih Sarajlija

    ce vam sa sjetom u glasu kako bi onom stranom ulice

   eto puno ljepse bilo proci da je ona jos uvjek  tu...

   E  ta zgrada stvarno ima nesto jer ja ne upamtih da

  se tolika halabuka i toliko sudovanje desilo u Sarajevu oko i jedne zgrade...

   Ta zgrada ima dusu... Prica dalje kaze da je tu  u istoimenoj slasticarni

   oduvjek dolazila specificna klijentela haman se moze reci "krema"

    tada jos nismo amerikanizirali nas jezik  i govorili jet set 

    kao danas ...

    Jedna od osobenosti  znamenite poslasticarnice bjese

     da je jos u taj vakat  60-70-tih dok su cak i u americkim avionima

    dozvoljavali duhanit tu bilo zabranjeno pusenje...

    Ali bilo je in tu piti kafu tako da je svojevremeno  Mirza Tanovic

   u dzepu nosio pepeljaru  te stajao ispred Olomana  kod ulaznih vrata

  i staklenog izloga  u jednoj ruci pepeljara u drugoj cigareta

   pusio i otresao pepeo... s vremena na vrijeme bi samo promolio glavu

   i ruku u prostor objekta da uzme srk kafe...Narod se naravno ibretio

   ali Mirza nije posustao u svom razbijanju  stereotipa kako  se pije kafa...

   Naravno najveca "zvjezda" i plagijator sa podrucja ex-yuge  Brega

    je takodjer  bio redovan gost i visio u olomanu ... sve se ovo odigravalo u neka  sretnija i ljepsa  vremena kada sam ja bio klinac

   i  nisam mogao svemu tome nazochiti :)) ( malo novogovora nije zgoreg)

   Ali doslo je i mojih 55 minuta kada se rat zavrsio i  ja u moru

    papanskih kafica koji su poceli da nicu nadjem svoj kutak za meditaciju

    u neuglednoj kafani koja vise ni na koji nacin nije odavala da je u nju usao iko bitniji od kakvog mjesnog portira ili nekog sa vise obrazovanja

   od osmoljetke... ali imala je naku caroliju u cjelom tom enterijeru koji se nije mjenjao 20-30 godina... tu je vrjeme stajalo...znao bih sjediti u izlogu satima ,posmatrati ljude kako prolaze i u neka doba se trznut  jer bi

   mi crjeva pocela zavijat od gladi nakon 5-6 kafe  i po kutije cigara

   ( da ,nakon rata se u olomanu moglo zapalit )  a jebes takav oloman...

   Bas zbog otsutnosti mesinga i raznih sarenih dzidza  papci su

    obilazili oloman u sirokom luku... srecom im niko nije rekao

   sta je ta kafana bila u nekom od proslih zivota... time sam ja a i rjetki posjetioci imali svoj rahatluk... bilo je tu gostiju svakojakih

    i "umjetnika raznih domena" sto bi reko Elvis.j.Kurtovich

    ja se nakon mjeseci sprijateljih kao najmladji sa vecinom

    gostiju sem par  onih bas dobro starih namcora koji ni sami sebe nisu voljeli a kamoli da im je bilo do price i cakulanja sa bilo kim...

    Sljedeci po mladosti u kavani (novogovor naravski)  bjese jedan muzicar

    poznat po pjesmi " uzmi papka u tramvaju"...

    koji taman tada iza rata ganja diplomski na pravu ... (sad je vec renomirani pravnik ) ne znam jel advokaturu zavrsio al helem   

   imadosmo mi pravo kvalitetnu zajebanciju ... sadrzajne kafe ...

    U taj vakat cu vec poceti raditi za mrskog okupatora  ne znajuci da ce se

    moji snovi o diplomi doktora  medicine rasplinuti kao mjehur od sapunice...

     E tada sam ja bio u nakim imovinsko pravnim zavrzlamama

     da ne elaboriram nasiroko i ne davim stovane citatelje  elem svako hefta dana dodje poziv na raspravu , pa rociste pa je ova jedna advokatica

    isti predmet razdvojila na tri odvojene stvari i po svakoj od njih me peglala ... potrazivala ,iskala... a ja prav zdrav naravno :))))

     Nakon sto mi je sve to dopizdilo ja odlucim da "zloupotrjebim"

      privatno poznanstvo i zajednicke kafe  te da zatrazim  strucni savjet...

     Podjem na kafu i ponesem podeblju fasciklu sa sobom...

     sjednem u izlog , ne prodje malo eto ti  muzicara pardon pravnika ...

  vozdra sta ima? ooo vozdra i bite... rekoh pomagaj ...bez puno uvoda

    i obilazenja... tutnem mu onu kamaru papira pod nos , razmaknemo

     kafe i pepeljaru da ima gdje spustit ... i krenu on tabirit moje muke...

    U pauzi bi gledali za kakvim guzovima na ulici ... sutke bez komentara

     (samo tiho uhhh) pa srka kafe , pa cigar...

    Nakon nekog vremena  procita on sve to pa ce ti meni : vidi ja sam ovo dobro proucio, jesi siguran da je to sve od papira ? Da nema jos sta drugo? Velim ja sve je tu ... Gledam u njega cekajuci strucno misljenje

    On povuce dim i rece : "koliko ja vidim mogu te povu c za kurac jarane"

    Slagao bih kad bi rekao da su mi suze radosnice potekle al da sam bio

    sretan bome jesam...  Naravno u konacnici je on bio u pravu , ja se presto sekirat, vise nisam ni odlazio na pozive , i sve to se nekako

    i zavrsilo iznenada kao sto je i pocelo...

    Ono sto ON nije znao tada a ni ja do skora (dok ne upisah pravni vanredno) je da  upravo savrsena jednostavnost , expertiza glede mog

    slucaja  i nacin na koji je to rekao odredise moj odabir fax-a kad skontah da se nesto mora zavrsi t i da ce stranci oti c a da ce mene seljak s diplomom gazat...

    Ne mogu re c da sam briljantan student al jos malo pa cu i ja akobogda

     nekom klincu moci dat strucni savjet (besplatan of skroz) i punih usta

     re c   :    MOGU TE ZA KURAC POVUC JARANE ...

      s

  naslov nema nikakve veze  cisto mi proletilo kroz glavu

   mada cu pisati o sto bi poete rekle "uplovljavanju" u mirnu luku...

  Hejbet neke raje mi se u zadnje vrijeme pozeni  ,nekoliko njih

   ono sto bi zlobnici rekli " pod moranje" jelte u prevodu

  "zaglavili " su ... mada su to bile ozbiljne veze  pa je i bilo pitanje dana ...

   e sad jel cjeli tok stvari malo "ubrzan" od strane "naivnih" im dugogodisnjih djevojaka ili je eto sve "bozije davanje" ko ce ga znat ?

 :)))))))

   Helem nadjoh se tako u kovitlacu  "parade pijanstva i kicha"

   sto bi balas rek o ...    Uglavnom bih bio obavjesten u par dana

    pred ceremoniju frka trka...Nigdje onog cuvenog

  bosanskog tabijata ( sporoce,sistematicnog pristupa prim.prev)

   iznenadjujuca expeditivnost (eeee moze bosanac i to:)))))))

   Helem standardica... sredi se , napucano odjelce , moderna kravatica

   pa se ode kod mladozenje , pa se tu koja popije ... pa te nutkaju

   svim i svacim  ...pa ti to lagano pocne ic na jetra jer je obicno sabahile

   (9-10 ujutro) nit ti se jede nit ti se pije... al moras ... ako si i pomislio da je to gnjavaza pricekaj dok se krene "ukrast" mlada :)))

   e kod nje ( a ona obavezno stanuje ne drugom kraju grada od

     vrlog mladozenje :)))      fakat u dugoj istoriji "kradenja" mladih

   nikad se ne desi da se ijedan jaran ozeni sa nekom u radijusu

    od 5 km ?? :)))   jbg  ali onda bi svi mi ostali uskraceni za blamaze

      kreveljenja ,trubljenja i slican kolorit  koji redovno (svake subote) priredimo sebi i dragim sugradjanima :)))

    Eh gdje stadoh ... aha glede "nutkanja"  icem i picem kod mladozenje...

     e ovi kod mlade (amidzici,dajdzici,tecici,rodjaci i rodice i do 7 koljena unazad) su brat bratu  10 puta agresivniji u nudjenju i maltretiranju

   a taj bi se "presing" na mladozenjin tabor (i mene u njemu)

    obavezno progresivno pojacavao kako bi se blizio momenat kad cemo

   jel "UKRAST" mladu...  Taj fenomen me je zaintrigirao  te skoro ne jednoj

     "manifestaciji" dobih odgovor da se to radi namjerno da se nakon sto

     se ode s mladom iz kuce niko al ama bas niko ne moze "pozalit", "jezikat" "ispirat usta" kako je otiso iz mladine kuce a da je sta falilo...

    Onda dolazi na red najbitnija stvar sem "kradje" mlade ...

   hm... "deranje" koze s ledja ili ti u prevodu uzimanje para

    ( to sto si pojeo i popio ces platit ko da si u sheratonu bio :)))))

     Impresivne su metode i razni povodi koji sluze samo toj svrsi

     te na kicenje,te na sherbe, te na tacnu , mladinu kahvu i slatko,

     te u jabuku (vidjoh kod sandjaklija)... te za komsijinu macu i macice

     Posto sejtan uzima ljudske oblike kad je u "akciji" obicno te deru

     zenske osobe (18-23 god) sredjene ,napucane ,naivno nasmijane

   trepcu okicama dok vadis novcanik ... ma milina :)))

   Dok se smjeskaju "skeniraju" ti lisnicu , kakva ti je cuka, kakvo laodje

    imas li vjencani prsten ako si solo dosao ...nepogrjesivo potrefe tvoje

     auto u moru koje je zakrcilo ulicu... Ti malo uzvratis pogled, dok pretabiris diskretno jer em si zauzet (ozenjen, u ozbillnoj vezi ili sta god vec) em su to sve familija tako cak i da si slobodan samo "ozbiljne" namjere dolaze u obzir... mati joj je tik iza tvojih ledja i vec te je "skenirala"

    a  gospodin otac joj vec u sebi ima litar mehke kruske i  tetejac

     za pasom pa ti vidi majcin sine :)))

    Eh onda standardna suplja kad izadje mlada , lafo njima zao... te je ne daju ... te se pocnu mati il kakve tetke  "nesvjestit" od tuge :)))))

    Ama pozavidjeli bi im glumci na brodveju kako to sve uspiju

    izvesti :)))) E onda mi muski iz tabora mladozenje

     potegnemo utoke da   stavimo tacku na cjelu predstavu  a i da vidi komsiluk kako mladozenja ima "fine" drugove :))))

   Obicno sam "zapazeniji" od ostalih jer imam 16 metaka u sarzeru

    pa nikad zavrsit:))) ... E nakon toga ( majka i zenski dio populacije )

     zaduzen za "obmanu"  se u medjuvremenu osvjestio... taman da pusti

     jos koju suzu gledajuci dok mi mrtvi hladni u po bjela dana

    "KRADEMO"   kcerkicu ...

    Sad cu da preskocim odlaske do opstine kreveljenja, dreku,

    trubljenje , formiranje kolone , prolazenje kroz crvena ....

    pa opstina (neko u dzamiju prije opstine  neko ne )  obicno sacekam u dzamijskom dvoristu jer sam vec koju popio , abdesta nigdje

   povrh svega naoruzan ama 3 smrtna grjeha vise nad glavom ko

    domoklov mac :)))  skoro ucinih dobro djelo jer je  haver koji je trebao

    biti serijatski kum posao u dzamiju s mladencima ... dzentlmentski sam

    ga podsjetio da se ne ulazi u dzamiju naoruzan  i onako drugarski

     pricuvah mu utoku do kraja ceremonije :)))  fin sam znam znam :)))

      a joj umorih se a tek djelic impresija prenesoh na papir ...

    E tek  nakon svega (umal zaboravih) bacanje bider majera

    i armija "starih" cura kako ocajnicki pokusavaju uhvatiti isti

    nadajuci se da ce razbiti zle chini i konacno sresti muskarca svog zivota

   mada je bidermajer vezan za gorenavedeno kao ja i kibernetika

   al helem ko bi na dunjaluku imao srca stati pred naudatu armadu

    i kazati sve ovo ?!?  Toliko okrutan nisam :)))

    E tek onda nastupa rock and roll ... odlazi se u kakav, hotel, motel ,restoran, kafanu,mahanu ,bircuz... livadu i satore ....

    ovisi od finansijskog stanja kao i genetskih predispozicija :)))

     Onda , zderi,cugaj, opet zderi, pa lochi pa malo pucaj

    pa pjevaj, pa peglaj muziku da ti otpjeva naku tvoju,

    pa sve u krug... dok te lake noge i mladost ne izdaju...:)))

    Povratak u realnost (srecom nazocih i tome samo 2-3 puta)

   je "sramocenje" preko mikrofona kolko je ko dao  u keshu

    vec si ga mazno i zaboli te sto su te oderali  vadi se krupnija novcanica

    tek da cujes kako ti ime zvuci preko mikrofona :)))) a nije ni obraz stao u stoju jele? :))

      Nemam vise snage sve me je zabolilo od tipkanja al epilog

     je de ja vu ... 2 dana se odboluje ... sam sebi se kunes da ces prestat cugat il u najmanju ruku prepolovit ...

  do sljedeceg puta naravno :)))

     Nikad nisam imao neko fino misljenje o politicarima

     niti ih pretjerano cjenio ... ( bolje da ovako pocnem post nego

    da kazem da su mi vazda isli na jaja i da im jebem komplet familiju )

   jer sam ja ipak jedno fino i kulturno celjade.  E  ipak jedan mali tracak  nade

   mi se javio prije par godina kada sam popio kafu sa jednim

   covjekom ( policajcem )  koji mi isprica dirljivu pricu

    kako mu je u zivotu "valjo"  politicar koji mi je do tad bio u Top 5

   najmrzih faca  iz njihove fele ... Taj politicar  ima nick name "profesor"

    jer ga tako naime vecina ljudi oslovljava...

   Nas policiajac je jedan pravo fin covo , postenjacina, ma k'o hljeb

   covjek je sa sela ... al ne krije to...nema mimikrije... kao kod 90%

    lafo "Sarajlija" ... cjenim ga zbog toga... zivot ga nije mazio...

    nema on ni kuceta ni maceta... podstanar ... al nikad ga nisi mogao cu't da se sta zali... da kuka... ponosan je k'o sto samo fukara moze biti...

   Nekad poslije rata ga sretoh , reko :kako zivis sta ima kod tebe ?

   Veli : ma eto dobro je ned'o bog gore ... Zaradis li sta?

    Pa eto uzme se nesto na  MAKASE ... Tako je naime on izgovarao

   makaze... mislim da ne moram napominjati da veze nije imao sa frizerima sem sto je u ratu "sisao" vojsku pa se malo izbiriko...

   Ne znas ko je bio jadniji  u cjeloj prici On koji je na vojnicima u ratu

   ispeko "zanat" ili oni koji su iz mahale dolazili kod njega  jer je

   vjerovatno "frizirao" raju za  1-2 marke...  Nekako je on

   upao u policiju k'o kursista i njegovoj sreci nije bilo kraja ...

  Nakon nekog vremena , i strasnih "reorganizacija" dodje vakat

   da ostanu samo "pravi" policajci (oni sa srednjom skolom)...

  U prevodu ,njemu je noga s posla...  Taman kad mu se ispunio san

   o drzavnoj sluzbi ... kad je stao na zelenu granu... al ne da se usranom do potoka ...

    U taj vakat je radio ispred kuce gorepomenutog politicara

     i ostalo mu je jos par dana ...

 Ne mogu ni da zamislim kakvu je sliku "odavao"  jer to jutro

   izlazi "profesor" i veli mu : Pa  zasto si  tuzan? Sta se desava?

   Veli on : eeeee dragi moj profesore , nikad ja na zelenu granu

    necu stati ...i isprica mu svoju tegobu...  cisto da podjeli s nekim

   to sto ga je" jelo" iznutra... ne sluteci kakav ce obrat da se desi

   bolji nego u ljubavnim romanima.... A profesor ce ti njemu :

   e pa neces biti tuzan dok je mene...  Uzima se mobitel i zove

  .... ej... jesi ti? Sta se radi ? aha... ama pricam ti to kad se vidimo

    nego imam ovdje jednog malog .... ama policajca bolan... kako sta je s njm?  Pa tuzan mi je ...  cuj zasto? pa ostaje covjek bez posla

   jer je kursista ... zavrsi mi to za njega , necu da mi bude tuzan...

   e hvala ti....

  Tu se razgovor zavrsio , a nas  junak ce tek naknadno saznati da

   je njegov dobrocinitelj razgovarao sa ministrom MUP-a...

   U roku pola sata , na radno mjesto je dosla patrola da ga zamjeni

     jer je morao da ode u kadrovsko i potipse ugovor o stalnom zaposlenju...

     Nije mogao da vjeruje ...  njegov zivot je od nicega ponovo

   poceo da poprima konture svekolike srece...

   Cim je usao , ugovor o radu je vec bio spreman ... sekretarica ljubazna

    nudila ga sokom, kafom, osmjehom... ne dolazi tu svak...

   nije ni nas nesudjeni "frizer" repa bez korjena...

   Skoro ga sretoh ... radi covjek u policiji... kupio stan na kredit...

   ozenio se...sredio si zivot ...sretan je ...

   zahvaljujuci jednom politicaru ... bog mu zdravlje dao ...

   i od mene mu sve najbolje ide ... promjenio je tok

  necije sudbine...

   Nisu ni svi politicari govna... 

    I

    Sretnici koji su na vakat skontali da  je  ratovanje za fukaru

    i da neko na svemu tome ubire milione  su u samim pocetcima

   marljivo radili na "ispaljivanju" iz grada, sto im je u konacnici

   nakon stanovitog vremena i uspjevalo...

  Medjutim postojala je i velika vecina glupana koji

  su popusili pricu o lafo "patriotizmu" , uzvisenom cinu

 odbrane svog : identiteta, ognjista, naroda i cega sve ne...

  E ja sam spadao u tu grupu ... Mada je 1995 cak i kod najglupljih

 razbila sve iluzije tako da je tada svako ali ama bas svako

  gledao kako da pobjegne, ispali se ili ako nista

  da bude na dugotrajnom bolovanju  kako ne bi isao na liniju

  na terene  itd...

  Ovo je prica o glupanima koji 95 odlucise da nesto ucine

  za sebe ...

  Posto se jedan gospodin iz raje vec godinu prije ispalio

  za pariz :) njegov svjetli primjer je ponukao jos jednog naseg

  druga da pokusa isto... Nekim cudnim kombinatorikama

  je dosao do hrvatskog pasosa ( dajdzinca od bakine teticne se

  prij 400 god izjasnila negdje kao hrvatica) i to je u konzulatu bilo dovoljno

  da on postane hrvat mada je sa njima imao veze kao i s aboridjanima...

   Znaci pasos je tu i nas "novopeceni" latin je vec sredio nekog covjeka

  koji ce ga "preuzeti" u kiseljaku te odvesti u civilizaciju... ali avaj ...

  taj covjek ce tek za nekih mjesec dana biti operativan ...

  a njega za nekih sedam dana trebaju poslati na teren

  negdje u p.m. na nisicku visoravan tako da ce fuliti termin  kod  "cike"

  u kiseljaku... Teren se morao izbjeci po svaku cjenu  ...

  Moralo se raditi brzo :))  U taj vakat  upisah medicinu

   (zajedno sa ovim sto se ispalio u pariz :))) 

  sto ce reci  respektabilno znanje iz anatomije :)))

  Odluka je pala ...   Drug je odlucio da mu ja slomim nogu...

  cekicem dakako ... ja se slozih... noc prije proucih  anatomiju

  kosti stopala i potkoljenice ... hipokrat bi bio ponosan na mene ...

  upotreba medicine za bolje sutra ...  ortoped koji je cucao u meni

  "procjeni" da bi bilo bolje da mu slomim palac i jos koji prst

   jer je efekat isti (dobit ce bolovanje) a steta manja... on se slozio :))

  uvazio je exspertsko misljenje :)))

   Sutradan odosmo do zgrada koje su u neposrednoj blizini ortopedije

   da bi ga lakse donijeli do iste nakon sto  obavim taj delikatni zadatak...

   Sa nama su isla i jos dva jarana koji su imali funkciju  pomagaca

   stovanog ortopeda (moje malenkosti naravno :)))  

   Prethodno sam pacijenta umirio sa konjskim dozama

  dijazepama , melerila i svega sto mi je bilo pri ruci ...  elem krdo slonova

  bi palo na koljena ... ali pacijent je sve podnio stoicki .... doduse bio je malo usporen i jedva je govorio ali ...moja procjena je govorila da to nije nista strasno :)))

   Usli smo u prvi haustor tik iznad ortopedske klinike...  Pacijent je sjeo

   na stepenice... skinuo je tenu ... rekoh mu da fino "centrira" nogu na sami rub stepenice kako bi kosti lakse pukle ...

   uvazio je moju sugestiju ... Ali imali smo problem ... Dozvolio sam pacijentu da sam odabere sredstvo za izvrsenje operativnog

   zahvata  ( cekic naravno) i to je bila greska ...  U momentu kada zatrazih

   "instrument" on izvadi  obucarski cekic ispod jakne ?!?    ( to je onaj cekic sto ima okruglu povrsinu za udaranje s jedne strane a sa druge

  jako tanku udarnu povrs  a pride  nema nikakve tezine za tako zahtjevan

  posao )  Velim ja njemu pa jesil ti normalan?  Pacijent:  jebiga nisam nasao drugi..:((

   Mada sam mu rekao da "instrument" nije pogodan za izvodjenje

   zahvata  na njegovo insistiranje pristupili smo operaciji ...

   Taman je namjestio nogu , ja zamahnuo cekicem kad naka zena

   izadje iz stana u doticnom haustoru... uspjedoh sakri't cekic iza ledja

   al ostade njegova bosa noga na bridu od stepenice ... gleda nas zena nista joj nije jasno?!? Ja pokusavam biti ozbiljan

  a ovi se koce od shege ... Slagasmo da lafo cekamo nekog druga

  gospodja naravno ne povjerova ali nas ne pita nista dalje...

  Izvadih cekic ... nanisanih... "pacijent" je stisnuo zube ... ceka...

  ja nisanim pazljivo... da ne udaram dva puta... njemu je cekanje neizdrzivo...  poce da vice : "hajde masinice" ... HAJDE MASINICE !!!!!

  kontam evo ga pomahnito... ali tek onda mi "dolazi" odakle mu to

  HAJDE MASINICE!!!!   To je iz onog crtanog kad onaj super brko

  treba da pokrene avion pa se nakon nekoliko bezuspjesnih pokusaja

  popne  na elisu i sa ogromnim cekicem je pocne udarati

  govoreci : HAJDE MASINICE !!!!!   :)))))

  Udarac sjevnu... hirurski precizan... HAJDE MA.... presjeceno

  neartikulisanim krikom pacijenta... Gledam stopalo... ogromni hematom

 (krvni podljev) ali  strucno oko ne vidi prelom...   znao sam da velika udarna povrsina ne moze  slomiti kosti  ali moze nanijeti strahovitu bol i nagnjecenje... fino sam mu govorio... u pauzi izmedju njegovih urlika  mu saopstavam tuznu vjest  da operacija nije uspjela...

   Ipak ga vodimo ortopedu... doktor samo ovlas baci pogled

  kaze nije to nista ... samo kontuzija ... hladan oblog ...kontrola za 2 dana...

  :((((   "Pacijent" je toliko omamljen da ne uspjeva biti ni tuzan...

   Uzimam stvar u svoje ruke ... Odluka pada

   Sutra ... isti haustor... ista operacija ... isti pacijent... ali moj

    instrument ovaj put... 

  Sutra je svanulo... ponovo smo na istom mjestu... povecao sam

   mu "dozu"  da bude jos smireniji... ipak ima traumu od juce...

   Stavio je nogu na stepenicu... ponovo ponavlja  HAJDE MASINICE ,

   HAJDE MASINICE...  zatvorio je oci... nije vidjeo veliki  UNIOR cekic

   od kilu (1 kg) kad se brzinom svjetlosti spustio na  palac i prst do njega...

   zvuk pucanja kostiju ... tek za njim dolazi  urlik... pa jos jedan... pa jos jedan...

    Nadrealna scena ... govorim mu da je" uspjelo" ... on gleda u

    "otvoreni" prelom ... suze mu na oci idu... al se smije covjek .... fakat se

    smije ?!?   Govori  YES, YES, YES ...  grli me , grlim i ja njega...

    Previjam mu stopalo, da se ne inficira do  ortopedije...

    Ruke preko nasih ramena  i na jednoj nozi ... lagano ... skakuce...

   sreca pa je ortopedija blizu...Drugi doktor radi na prijemnoj...

   konstatuje  prelom ... rentgen... previjenje... langeta...

   i  MJESEC  bolovanja ... najmanje...

   Izlazimo sretni... nije daleko do nasih kuca ... nemanjina (sada je cekalusa) ...

   Ponosan sam na sebe... Pacijent je predoziran ...

   spava do sutra navece... sve je u redu nakon budjenja...

   zasluzio je bio malo sna...  ispalio se on naravno... cak mi i navrati na blog...

   pozdravljam te ovim putem ... Jedva cekam da dodjes u Sa

   da se nacugamo k'o sovjeti ...

   ovima koji nesto odlaze ,penzionisu se, dobrovoljno ne pisu

   i  tako dalje... Posto ne volim patetiku i slicna naprdjivanja

   samo cu vam kratko reci da sam dobio novi ugovor i posao

   te dok ne ukalkulisem vrijeme koje sam ostavljao na blogu

  nece me biti neko vrijeme...

   Vama koji ostajete na braniku bloggerske (sub)kulture zelim

   vjetar u ledja i minimum svakodnevnih sranja koja

  zagorcavaju zivot ...

    bona fortuna  bloggeri

  Negdje u ljeto 93 mislim da je oko bajrama

 ali nisam siguran je kila secera u Sarajevu kostala

 150 maraka...Zatvoreni su naglo "plavi" putevi  i zavladala je nestasica

  i glad  al koga sad briga za to ? Znaci to je potpuno nebitna stvar

  ali bitno je zbog toga sto je sukladno tome i flasa

  konjaka zvecevo (u narodu poznatijeg kao zvekan)  kostala

  identican iznos markica...

  Neko bi pomislio da je zbog cjene kupovina istog bila limitirana

  e tu bi se taj neko zajebo jer se zvekan nikad nije

  bolje prodav'o... Vazda bi se odnekud nasle pare

 a u nedostatku bi se i naturalna privreda aktivirala 

  te bi se i konzerve hrane mjenjale za cugu... Logika to ne moze

  objasniti al sta je u cjelom ratu ikada i bilo logicno?!?

  Mahalski mislioc bi mozda  to vidjeo na nacin da si od konzerve

  bio sit i svjestan sranja oko sebe a od zvekana gladan ali bar

  na kratko  u nekom ljepsem svjetu ...

   E Omer ,Fudo i Zijo su odlucili da tu noc budu gladni

   i u nekom ljepsem svjetu...

   Utalili su se po  petobanku i  pravac pijaca ciglane

    nakon sto je misija uspjesno zavrsena  zvekan je stavljen u ruksak

   i k'o "abuzenze" cuvan da se ne d'o bog ne razbije ili sta slicno

    do veceri...

  Tu noc se islo na smjenu (nocnu) na liniju  ... Navedeni dogadjaj

   ce uzeti mjesto u "pripremi"  ispod brda Zuc gdje je  bila zona

   koju je "drzala" nasa brigada...

  "priprema" : obicno smo tako nazivali neku kucu srusenu do

  temelja u kojoj bi se podrum preuredio odnosno zastitio vrecama

  zemlje ,pjeska  gdje bi se dolazilo otspavati,igra't karti kad nisi

  na liniji.

   Posto su nasi ljuti borci bezbjedno transportovali zvekana

   i sebe do pripreme  sjelo je moglo zapoceti...Fudo je volio za

   flasu pica koje god vrste bilo rec "kila" tako da je bilo : kila kruske,

  kila sljive, kila travarice ,kila konjaka   uglavnom hejbet nekakvih

  kila...

   Svi su bili nekih 40-tak i kusur , znaci  naivni ni najmanje 

  a "prodat" nekom foru u tim godinama je vec majstorluk...

   "Kila" se otvorila ... nasulo se u neke improvizovane case

   i krenulo s "mudrim" razgovorima ... Kad ce se rat zavrsit, kad ce

   Nato intervenisat, hocel bosna bit do Tokija i ostale mudrolije

   cisto da se malo "otkravi" diskusija...  Poslije ce svak doc na red da koju

   "lovacku" plasira ...Medjutim ovaj put   Omer je imao druge planove ...

     Vec nakon par minuta veli on Fudi : "vala Fudo nesto te gledam...

     ma dva oka da te se nagledaju... pravi si meraklija , sto bi se ono reklo.

   Fudi  ego naraste k'o ajfelov toranj... Seretski se smjeska ...

   A kako to mislis? Veli on...

  Ama ne mislim vec vidim... Kako samo drzis casu , pa kako ti to s

  ceifom prinosis ustima , pa kako polako uzivas dok otpijas ,

  i u sve to ubacis pokoju , otpuhnes dim cigare i opet u krug...

  Vidi se da je to jedna aksamlijska sto bi se reklo  kultura

   ponasanja ...Godine  kafanskog staza,  ...

   Fudin ego vec doseze neslucene visine... Nema on sta ni doda't na ovo

   samo se smjeska ... seretski naravno... pun sebe ...

   Malo je to sve Omeru vec ode i korak dalje... Ama nije to vise

   stvar samo godina i iskustva ima tu bolan i genetike ...

   To ti se ono iz kuce ponese od  oca ,dede ?!? Nevjerovatan hvalospjev

   genealoskom stablu doticnog "aksamlije" :)))

   Garant ti je i babo bio jedan aksamlija ,nisi ti to mogao tek tako

  nauciti ... mislim nauka je to... dok to govori Omer u pauzama

 podmazuje grlo gutljajima zveke...

  Fudo je vec gotov...ne zna gdje od silnog osjecaja vlastite bitnosti...

  pa jos upgrade... bitan je i njegov otac... bitan je i dedo... i dedin dedo...

  kakve su to samo aksamlije bile...

  Sad on duplo sporije pije... samozadovoljno se smjeska ...

  njusi smrdljivi konjak kao da je ne znam ti kakvo skupocjeno vino...

  Ipak je on aksamlija ...sad mu je covjek fino objasnio... argumentovano

   nije sala...valja sad tu titulu opravdati... kretnje su mu izvjestacene ...

  neprirodno spore ... aksamluk to zahtjeva... kao neka nadnaravna

   introspekcija...dozivljava covjek sebe ...kao nikada do tad...

  sjelo odmice...

  dobar je to osjecaj... mozak se napreze... vade se neke slike

  dernecenja i cuganja iz proslosti...nije to spontano ... to se od mozga

   ultimativno zahtjeva...

  sjelo jos vise odmice...Ova dvojica pustaju "aksamliju"

   da luta po sjecanju... ne zele mu kvariti samozadovoljni tren

   trijumfa... zaljevaju se gutljajima zvekana...

    sjelo je poodmaklo...usporeni "aksamlija" se vec moze mjeriti

     sa kornjacom kojoj se prispavalo...

   Osjecaj trazi jos alkohola da bi se pojacao... pruza ruku prema flasi...

   Sok?!? Nevjerica?!?  Ne vjeruje sebi?!? Slavodobitni osjecaj

    se rasprsi kao sjeme maslacka na vjetru... Do mozga polako ali

    sigurno dolazi jedan drugi osjecaj ...  nimalo ugodan... "izrade"

    pocinju rasti magarece usi... U flasi su samo 2 prsta konjaka...

    Ova dvojica su sve popili...Iskoristili su momenat njegove slabosti

    ...ne moze covjek ni da se malo osjeca bitan a da ga sta ne

     izrade... sram ih bilo :))

    Ps.  neke skole se placaju i u kasnim40-tima...

   hocu da se ubijem zbog nje ,zbog nje

  zbog nje ,zbog nje...

  Sta cu s ove ruke dve ? kad sam samo demobilisani

  i prevareni branioc BiH  koji ne zna sta ga je snaslo?!?

 Naime podjoh postira't jutros  a ono nece pa nece

 nakon nekog (x-tog) pokusaja prodje post al

 vidjoste'l da mi nakav razmak se napravi pa mi prst utrne

 dok se spustim do sljedece price?!?

  Jedna drugarica blogger-ka rece da joj je treb'o taxi da dodje do komentara... i u pravu je :))

  Draga braco i sestre , hakeri moji dragi ...o vi koji znate cudesni svjet

  tehnologije prek'sutrasnjice... vi cije ime sapce prerija...pobjedite nagon

   za radovanjem tudjem neznanju i muci... pruzite ruku prijateljstva...

  dajte neki savjet... ljubite bliznjeg svog... maloprije uzeh orbit....

   eto...

  sincerely your

  Sjedim jucer na slatkom (slatko cose op.a) i pijem kasnu popodnevnu

   kafu...Iskljucen gledam "kroz" raju ...kad ... Evo ti jednog druga i

  cuvenog bloggera (sve u jednoj osobi spojeno dakako) ... Coe'k je u

  obiteljskoj setnjici, supruga i kcerkica...Oooo  sta ima, sta nema?

 Evo malo pijem kaficu... Evo i ja malo sa porodicom , setnjica i tako...

 Supruga i kcerkica odose ...Nisu bile bas raspolozene za instant

 suplju (navedenog  gospodina i moje malenkosti) Kako pos'o? Dobro.

 Kako tvoj? Dobro . Hajte vas dvije stici cu vas ja ...Veli on za njima ...

 Ja: "Haj mi nesto reci ? On: "Bujrum ,pitaj.

 Ja: Znas da sam ja "stovatelj" tvog lika i djela ... narocito djela...

 On: zacudjena faca.. ja i ?!?

 Ja: Pratim ti nesto ove zadnje postove...

On: Ne kontam te?!?

Ja: Pa bolan , nista ni's cim.. nigdje veze... sta se desava?

On: ( smjeh...)  aa too? ma nista stari to su samo

 Moje dnevne paranoje...(smjeh)    ponovo...

 Ja: aha ... haj dobro je ja se zabrin'o pa eto cisto da pitam...

  (smjeh)  obojica ovaj put...

 On: imam vec par napisanih prica, trebam ih samo postira't

 govori dok odlazi...vidimo se...vozdra...

Ja: vozdra i tebi...

  Ostadoh sjediti ...Gledati  "kroz" raju... Narucih jos jednu kafu...

 Ovaj njegov "odgovor " me vrati u neka prijasnja vremena... podjoh

 lagano pjevusit pjesmu od p.valjka(mooooje dnevne paranooooje)

 imam tu plocu ali gramofon je odavno krepo  ...u eri cd-izacije

 nemadoh neke prijeke potrebe da ga popravljam ... ili ne d'o bog

 kupim novi...tako da cu pokusati napisati pjesmu onako...

 po sjecanju...sta sam je puta otpjevao ...uz gitaru "ukletog holandjanina"

 i "kuma"... evo ide...

 Ne slusam radio, ne pratim stampu...

 Ni do cega mi nije...

 Sjedim ,lezim,buljim u prazno ...

 Sam od sebe se krijem...

 Ti mi kazes da sam cudan

 U posljednje vrjeme

 Kazes mi da nisam nalik na sebe

 Pitas da'l je to zbog tebe ?

 Nema veze to sa tobom, nema duso vjeruj mi...

 To je samo neko prolazno stanje ...

 To su samo ...

 Moje dnevne paranoje (X 2)

 Nema vise Petra Pana ,ni on vise nije djete...

 Ogledalo pokazuje sto ne zelim

 Sve je bilo bajka ...

 Kao stranac u vlastitoj glavi

 I slika na zidu...

 Ti zelis da si njezna prema meni

 ali pusti me na miru ...

 Nema veze to sa tobom ...

 Nema duso ,vjeruj mi

 To je samo neko  prolazno stanje , to su samo

 Moje dnevne paranoje (x 3)

 la la la la ... la la la la

 Solaza na gitari...

 kraj ...

 Ps. dobro jutro blggeri ...

   Svi ljudi imaju kamaru familije i rodbine , e kada oni govore

   o svojoj familiji to su sve sami : nobelovci,profesori,doktori,

   advokati, arhitekte ,dipl ing-ovi,direktori,predsjednici,ministri

  milioneri,glumci ,reziseri,dobitnici 6 aprilske nagrade,

 ekonomisti,menadzeri,sudije,imaoci uspjesnih firmi,

 posjednici nekretnina ,vlasnici hotela i kafana,pisci,

  atomski fizicari, filantropi svjetskog kalibra  a ako sam koga izostavio

  (mislim od svjetlih primjera ) vec cu se sjetiti pa dopisati u komentarima

  :))   

  Buni me samo jedna stvar .Gdje li nestadose  oni obicni "mali"

  ljudi ,krvavi ispod koze sa svim svojim  vrlinama i manama ?!? Imal iko nekoga takvog u porodici?!?   ...   Ne smijem ni da govorim  o

   ( gubitnicima,kokuzima , kuravama, lopovima ,budalama,pederima,

   prevarantima,skrticama  i svakojakoj  ljudskoj ljigi ) ako sam sta izostavio   (mislim od "svjetlih" primjera ) vec cu se sjetiti pa dopisati ...

  E  pa moja tetka je obicna zena ... Meni izuzetno draga i bitna ...

  Strasno sam vezan za nju , kao jako mali  bio sam kod nje (mama se bila nesto razbolila) i mazila me pazila i tetosila kao svoje djete...

  Tetka bi se povrsnim posmatranjem mogla nazvati ters

  zenom... medjutim obzirom da je "prozivjela" teske momente u zivotu

  a i tetak (rahmet mu dusi) je bio pravo zajeban  nije joj uzeti za zlo...

  Mada stoji to da je ostra i na reakcijama i bez dlake na jeziku...

 Posto ste otprilike stekli makar kakav utisak o njoj  jer nisam mogao

  odmah "s neba pa u rebra"   ide prva prica...

   Obzirom da je tetak bio em partizan em "nosilac spomenice"

   em narodni poslanik em svasta nesto  partija ga je redovno slala

  u raznorazne misije po cjeloj yugi... Tetka je imala "ulogu" da se brine

  o kuci ,djeci ,da je popeglano ,skuhano i slicne duznosti...

 Tako su se nekih sezdesetih godina obreli u Skoplju...Divan veeeliki stan

  fini komsiluk, para vise nego sto treba ... djeca upisana u skolu  ma idila

  jednom rjecju...ali tetka je imala problem... za njene duznosti domacice

  jednostavno ogroman ... o cemu se radilo?  Svaki dan bi slala djecu do

  obliznje pekare po hljeb i uvjek isti scenario ... hljeb tvrd k'o cigla

  mozes glavu sa njim razbit... Nije joj to odmah palo u oci

  bilo je precih stvari ali nakon sto je iscrpila sve moguce argumente

 te svjez se razgrabio,te ima samo taj, te zakasnili ,te... odlucila je da

  poduzme ozbiljne korake glede navedenog "problema" ...

  Djecu preda se i dedukcijskom ili je mozda bila indukcijska metoda ?!?

  krenu sa ispitivanjem ...Te sta ovo ,te kako ono, te da se niste slucajno

   zamjerili s pekarom (malim ,debelim i brkatim makedoncem ) 

  Djeca vrte glavama lijevo desno ...znaci jok to... djeca su naravno

   bila "pod prisegom"  nije ba ruka na bibliji vec kais u tetkinoj ruci

  tako da laganje nije dolazilo u obzir :)

 Vec je pomisljala da odustane jer su svi  razumni argumenti

  i pitanja ispucani kad joj je sinulo...  A sta kazete kad udjete u pekaru

  jel pozdravite (brkatog) ciku?   Djeca : naravno , kad god udjemo

  kazemo  dobar dan ,molim vas svjez hljeb... Tetka( vec je izgubila svaku nadu) ... hm... razmislja ... hm... cek cek ... A sta kazu mali makedonci ?

 Pa ...oni kazu :  Taze li je lebac cicko? odgovor: Taze, taze  sinko.

 Eureka ... "problem" je bio rijesen :))   preskocit cu da je od silne srece

   opsovala djeci CACHU i rekla da i oni pocnu tako da traze :)

   Suvisno je da napominjem da su narednih dana djeca puhala

  "u ruke" kada bi dolazila iz pekare ... a vjerujem i tetak je bio zadovoljan :)

    Mali vrabac je stajao na telefonskoj zici ...

    vani je bilo   -7000 C ...

    danima nije nista okusio ...

    vec je izgubio svaku nadu...

   osjecao je da su "vjecna lovista " blizu ...

  haman "za vratom"

  Nije vise imao snage da se bori ...

  nogice su ga izdale...

 pao je na tvrdu zaledjenu zemlju...

 uputio je jos jedan pogled ka nebu...

 sklopio je oci...

 odjednom na njega se srucila kamara govana...

 bila je to krava koja je slucajno naisla ...

  prst sudbine je odredio da se "istovari " po malom vrapcicu...

 (u hrvatskom novogovoru kad se hoce srat kaze se : SILA MI JE )

   e kravi je bila SILA...

  srecom po njega ...

  toplota ga je otkravila i vrapcic je zivnuo...

  bio je sretan ...

  iznimno sretan...

 poceo je da se glasa dziv dziv dziv ( dziv= cvrkut  op.a.)

 dziv dziv dziv

  dziv dziv dziv

  dziv dziv dziv

  to njegovo dziv dziv je cula macka koja je bila

  negdje iza tarabe...

  sreca i radost zivota su bili kobni za vrapcica :((

 macka je dosla do govneta (i vrapcica u njemu)

 to je bio kraj ...

 zivot je surov...

  poenta 1: Nisu svi koji seru po tebi tvoji neprijatelji !

  poenta 2: Nisu svi koji te vade iz govana tvoji prijatelji !

 eto...

  Skoro sam se sreo sa nekadasnjim komsijom, saborcem iz rata , nerealizovanim sportistom ukratko jedan jako interesantan lik...

  Cjelo vrijeme kontam kako da zaobidjem cinjenicu gdje i kako

 smo se sreli ali ne ide mi...zato cu mimo "umjetnicke slobode" koja dopusta da se izmisli sta god i sve to uljepsa ipak reci da smo se

  slucajno sreli na dzenazi jednoj staroj komsinici (rahmet joj dusi)

  makar rizikovao da ljudi pomisle kako sam jedan morbidan i mracan tip i da se pola moje pisanije moze povezati sa dzenazama...:)))

  Bas sam bio zacudjen jer je covjek cim poslije rata  ako ne i

  u ratu ali pred sami kraj otisao u Englesku i tamo zivi sa porodicom

  snasao se i kako to vec biva sa nasom rajom vani  obolio od "nostalgicus" sindroma...

  Mada se uspostavilo da mu  je ta stara komsinica  cak i naka familija

  prije ce biti da se on slucajno potrefio  u Sa pa da se usput i pojavio...

  Oduvijek je bio na svoju ruku i pun nekog sarkazma i ironije

  jos kao mali (on je bio starija raja) pamtim neke njegove upadice

  i komentare na tekmama jal kad se lopte igralo jal kose  u  sjebanom

  skolskom dvoristu... Dosta njih nisam shvatao dok nisam malo

   porastao i tako mi je on bio oduvijek"interesantniji" jer se imalo

   sta cu't od njega...

   Bio je strasan ters a bogme i brz na sakama tako da su njegovi komentari obicno bili zadnji rjetko bi se ko odlucio ulaziti u diskusiju

  s njim...

   U Sarajevu je kruzila prica da se u p'o rata na prvoj liniji odigrala utakmica izmedju njih i nasih ... E pa to je istina jer se desilo u zoni odgovornosti moje brigade na liniji lijevo od poljina tacno kod nikad izgradjenog medicinskog centra- betanija...

  Pogodite ko je bio kapiten nase momcadi? :))  Ne treba dva puta ...

  Naravno ON  ... nije ni bitno ko je pobjedio, ko je im'o muda prvi se pomolit iz rova (jer je udaljenost 15-20 metara izmedju) , i ko je sve to dogovorio ... bitno je samo da je covjek razabijao stereotipe , a gore navedeni dogadjaj granici sa  H.K.Anderssonom i njegovim opusom... 

  Nije bitno ni da je komandant brigade (E.Sehovic rahmet mu dusi)

   kad je to saznao bukvalno popizdio i svima im onako jaranski  odrez'o

   po mjesec vojnog zatvora ...

   Sve se to izdura ali sta zelim reci ? Da covjek ni u jeku ratnog stradavanja

   nije izgubio tu ironicno-sarkasticnu notu ... ostao je vjeran sebi... a kad se njegov buraz ispalio vani u p'o rata  pa dosla raja nakon nekog vremena da raskopavaju ... te gdje je, te sta je , te kako mu ide ...

  Veli lik :

pa vidite znate da je moj  Neso uvjek bio dobar s kompjuterima?

  Nevjerica jer ga svi upamtise godinama kako je od malih nogu radio kod jednog automehanicara i uvjek bio u plavom kombinezonu... sav crn i mastan do laktova od masinskog ulja... tako je i rat docekao...

  Raja ga gleda i ne vjeruje svojim usima ?!?  Prathodno su vec svi saznali da je dobacio do svedske ...Haj vide raja da se uozbiljio te

  prihvatise igru ko ce se s budalom zajebavat jos da shtoc popijes bezze

  i znaci Neso gore radi sa racunarima ? Eto fino... bas nam je drago...

  Veli on s racunarima nego sta ? ... pritisne ENTER a vreca na ledja...

   Sto ti je nauka :))))

  Prije nego napisem ovu pricu zahvalio bih se mom drugu

  koji je bio jedan od ucesnika i dao mi "autorizaciju" za istu...

  "A" je tek bio dosao iz vojske a u "raji" je svakako njegov

  autoritet bio neupitan  sto ce se pokazati jako bitnim u nastavku

 price...Ljetno je doba , dan prelijep... sjedeljka ispred lokalnog granapa

  se "seli" preko bistrika na carsiju...broj ucesnika 4... jedan od njih je i "S"

 "S" ima djevojku , studenticu iz provincije...zajedno su haman 2 godine...

 ona je pravo fina...tiha ...samozatajna...studira sa namjerom da zavrsi

  fakultet ...a ne kao vecina slicnih njoj koje su dosle u Sa...mimo svega toga  lijepa je... helem  za pozeli't... ima ona i cimericu... zive negdje kod vjecnice u malom iznajmljenom stancicu...

 Taj dan su joj roditelji poslali nesto para...kasnije ce se uspostaviti

 da je to bio krucijalni momenat ...ona ce se naci u krivo vrijeme na krivom mjestu...sve zbog kletih para...

  Da se vratimo na nasa 4 aktera...Znaci vec su dosli na carsiju...

  destinacija kafic zvucnog naziva "mango" ... vrijeme dogadjanja

 nekad iza podne ...vec su se zagrijali... krece se s vodkom...

 "A"  uzima rjec :  veli... vidi "S"    jesi li jos sa onom djevojkom?  Veli njemu "S"  jasta sam i bas mi je sto bi se ono reklo fino...

"A" : ama ne kazem nista plaha je i cestita sto jest jest... nego gledam te nesto... bogme te ona "UZIMA POD SVOJE" ...

"S" : blago zacudjena faca... fakat te ne kontam ,kako to mislis?

"A" : ma popustljiv si mi nekako, nema tu neke cvrstine ...ono da se vidi da si ti tu GLAVNI kontas me sta ti hocu reci? Mislim vec ste vi dugo zajedno

 (aludirajuci na nesto ozbiljnije od veze) sad je jako bitno da ne "padnes"

 da uspostavis "pravila igre" ne "pada" se nakon 10-15 god vec na pocetku

 dzaba ti kasnije sve ako to sad izmakne kontroli...mislim ... ma razumijes

 sta ti hocu re'c?

"S" : jos uvjek blago zacudjena faca... ama da ti pravo kazem nisam do sad ni im'o neke potrebe za tim , cura je bas "na mjestu"...

"A" :  ama ne kazem da nije al...eto svaki vikend ide kod "svojih"

 al ama bas svaki ...(neizgovorena aluzija sto li bas svaki vikend mora

 kuci)  mislim razumijem ja da ona pozeli familiju al... ma ne znam...

 mislim pita'l tebe ikad mogu'l ja? sta ti mislis o tome ? ma razumijes vec...

  eto cisto sam ti to htjeo jaranski re'c ... nemoj misliti da ja nesto sad

 tebe ucim pameti ili boze sacuvaj da se nesto mjesam izmedju vas

 ti opet najbolje znas sta ces i kako ces...

"S" :  ne rece nista ...

Sjedeljka se nastavi... promjeni se tema...krenuse "mudre"  opservacije

 o svemu i svacemu... red opservacije pa red vodke... i tako u krug...vec je 4-5 popodne ...vakat da se ide kucama... krece se preko "carevog mosta"

 pa preko bistrika ...pa na mahmutovac...Kad se predje preko mosta

 ima jedna mala ulicica... ona "izbija" na "inat kucu"  e tamo je "zelena"

 pijaca... (sad je tu parking)... kakve veze ima sad pijaca sa cjelom pricom? E pa ima jer kao sto sam vec rekao taj dan su roditelji nasoj studentici poslali nesto para... i ona je kao sto je i red ,pravo otisla na pijacu da se "podmiri" ... cestito celjade... u obje ruke puni cekeri... svega...(da ne zaboravim bila je tu i mlijecna pijaca)...Nasa 4 druga izbise tacno pred njih dvije ...(i cimerica je bila sa njom) ...Ona sva ozarena sto ga vidi ... grleni smjeh... kako ste (pozdravlja i jarane , zna ih sviju ) sta ima kod vas? Gdje ste to hodali?   "S"  je hladan k'o spricer ... veli joj:  gdje si to bila?  Ona jos uvjek nasmijana ...ne sluti nista... pa vidis mi cekere u rukama ? Na pijaci bolan ne bio...jos uvjek  je nasmijana...spusta cekere da ga zagrli... da zagrli svog "S" ...voli ona njega ... i postuje ga...dugo su vec zajedno...mozda ce mu  djecu roditi... mozda ce stariti zajedno...  "Koga si pitala da izadjes" ?!? odjeknu prijeteci glas... glas njenog"S" ... jos uvjek joj osmjeh na licu... misli da je sve neka losa sala... poznaje ona njega ...njen "S" je divan i pazljiv momak...(koliko puta je samo tjesio kada bi pala na ispitu ili kad bi joj se nesto skupilo)  kolk'o li je samo puta dosao s ruzom (koju je ukro negdje iz tudje basce rizikujuci gnjev lokalne nane) u njenu sobicu... Pa sta cu te pitati bolan da odem do pijace? ... jos uvjek nasmijana...

  Samar odjeknu kao pucanj... zatim jos jedan... nije pustila ni glas...

 samo ga je netremice gledala...nije vjerovala da se to njoj dogadja...ubrzo ce je probuditi lupkanje kamencica u prozor ...to  je "S" budi da piju prvu jutarnju kafu nakon sto je probdjela noc ... uceci neki tezak ispit...

 To se ne desi... samo joj suza kliznu niz obraz... tiho ...necujno...

 suza teska k'o breme koje je ponijela iz malog mjesta kad je odlucila

 doci u veliki grad...suza teska kao svaki dinar koji su njeni od usta odvajali da je otskoluju...suza teska kao usud... 

 Cimerica je zurnim korakom odmakla ... par prolaznika je komentarisalo

  ali vise za sebe... niko da stane... nije fino mjesati se ... (tipicno za nas)

  Povijena pod tezinom cekera krenula je niz ulicu... njen svjet se rusio

 nicim izazvan...

 I nih cetvorica su sutke nastavili... nakon nekog vremena... "A" : svaka ti cast "S" ... uradio si pravu stvar...pokaz'o si joj k'o pravi muskarac...nemas pojma kolk'o je ovo bitno? Za buducnost vas dvoje...ne moras brinuti...shvatila je ona...

 "S" suti... ne govori nista ... tesko mu je...voli je... isao je protiv sebe...

 Dodjose u mahalu... svi su haman kuca do kuce... njegova je prva u nizu...

 zove mater ...Djula(majka op.a) izadje na prozor... jel me ko slucajno zvao na telefon? Nije sine... dobro ako me ko bude zvao evo nas pod kucom u basci (kod ovog treceg jarana) pa nek ti ne bude zahmetli(mrsko,tesko za obavit...prim. prev) da me zovnes... hocu sine...

  Sjede sutradan u basci kod "S" ... on mutan ... ne progovara...pojede ga

  ono od juce... vidi to "A"  ... osjeti da se "S" lomi... veli mu: " ovo ti je sad sto bi se reklo igra zivaca... nemoj da bi popustio i nazv'o ni slucajno... onda ti je dzaba sve sto si uradio ... taman si sve postavio kako treba ... ne zovi prvi ...javit ce se ona garant ...ne sekiraj se...

  "S"  ne rece nista ...sjeban je on dovoljno... nije mu do njega samog...

 ali dosao je do tacke s koje nema nazad...nada se on da ce sve biti dobro...

  Naredna 4 dana ne odmice od kuce... sjedi u basci ...da je blize telefonu...raja sjede sa njim ... ne progovara ... ni "A"  ne govori nista...

 neugodna je tisina u zraku... moze se rezati nozem... ni klipaca (velika sarajevska piva prim.prev) ne "lijeze" na sparnom sarajevskom popodnevu... svako malo zove majku... Djula odgovara : "nije te niko zvao sine"... nije mu dobro...nikako...ko zna koja po redu "klipaca" ne donosi olaksanje ... odlazi u krevet...nece san na oci...sto mi je to trebalo?...jebo me "A" i kud ga poslusa...koji sam ja hajvan... nakratko utonu u san...

Dodje jutro...cim je oci otvorio...otrca u hodnik... ufati za telefon...

 halo ...ja sam...htjeo sam ti reci da ja ...tu tu ... tu tu..  Mati iz kuhinje zove : "hos cimbur il jaje na oko da ti "ubijem"?   Nisam gladan mati... ("ubijen")sam dovoljno... rece onako sebi u bradu... vrati se u sobu... gleda kroz prozor... vidi se cjeli seher... ta ljepota ga je uvjek smirivala... sad je samo gleda... prodje sat ... pa jos sat... mahala ozivi... cuje se graja na cesti...

 Dosli mu i jarani pod prozor... zovu ga vani... gleda ih... sav prazan...

 napokon progovori... Slusaj "A"   JEBO TI JA MATER ZA ONAJ SAVJET !!!

  "A" nije rekao nista ...cak je i pogled oborio u stranu...

PS.  cuvajte se savjeta ...pogotovo ljudima koji se vole...

Karl Marx i Sandokan... Ljuto kazu diz se oko

OTPOR STOKO !!! OTPOR STOKO!!!

Razmisli jos jednom udahni duboko

 OTPOR STOKO!!! OTPOR STOKO!!!

 Jucerasnji dogadjaj ispred predsjednistva me je

 potakao da napisem nesto... Bilo sta... Dozivjeo sam

  sve to vise nego emotivno... bukvalno kao kilu olova

 na zelucu...Znam da bi me trebao bolit k..ac za to...

 ali nije tako...

 Necu pisati o nesposobnosti policije, znaju svi da su u SVIM  ali bas SVIM

 drzavnim institucijama ostali "podobni" ... sposobni su otjerani ...davno

 samo rodjaci,zamljaci,dajdzici,amidzici,tecici i do 5-tog koljena unazad

 bocno ,horizontalno u svim pravcima... Debelguzi ,glavati i nesposobni policajac nije tema ... Znam ... Nije sebe u stanju zastititi ... kako ce mene ,vas ...ikoga...

 Nije tema ni "brutalnost" policije... zasto je "zemo" povukao utoku

  na nenaoruzanog frajera... opet se vracamo na ovo gore

  jer je nesposoban da frajeru zavrne ruku...elem povuc utoku

  ispade jedina reakcija ?!!?  Pa gdje bi dosle sve zapadne zemlje gdje

  se ovakve situacije dogadjaju svaki ali bas svaki dan da  se policajci

  odmah topuza lacaju?!?  

  Jebo to ... sta me je zabolilo? Zasto se osjecam k'o zadnji jad ?

  Zasto me je stid sto sam Sarajlija ... Zasto mi se zgadila ubleha o sarajevskom "duhu"? 1000 nekih zasto?

  U gradu od cca 600 000 stanovnika, lafo "sarajevski duh" , lafo

  "slobodarski duh", lafo "glavni grad" lafo...

 Dolaze 3 momka i 2 djevojke da nam pokazu sta treba i kako treba sa

 govnarima u vlasti... Sa ljudima koji nas jebu 15 godina... sa ljudima koji nam sistematski sisu krv  na slamku... sa ljudima koji nas 15 godina lazu... sa ljudima koji nam nista dobro nisu donijeli ... niti imaju ikakvu namjeru...sa ljudskim otpadom koji je zasjeo i zajaho i trosi nase pare...

  Ubija svaku nadu za boljitak cak i nasim unucima ...

 E dolaze ljudi iz malog gradica , palanke... MI sarajlije ih volimo

 etiketirat kao "papci"...Mi se usudjujemo ikome ista reci... mi jadovi

  sa 'gandijevskim" metodama lafo setnja ,lafo protest, lafo mi nesto...

  dodjose ljudi da nam pokazu sta su MUDA , sta je STAV, kako treba

  sa kretenima u vlasti? A mi ... zar postojimo mi kada se

 prica o mudima , o stavu , o otporu gazenju svakog dostojanstva...

  600 000 picki ...600 000 beskicmenjaka...600 000 ublehasa...nafuranih pricom o slobodarskom duhu, o urbanom , o mangupluku...gdje ja zivim?

 I ja sam kao i oni... nazalost...i meni trebaju ljudi iz kaknja doci i pokazati

 kako treba ... neka ... hvala bogu pa imamo jos dosta takvih "malih"

 mjesta sa VELIKIM LJUDIMA... gdje jos ima mrvica ljudskog dostojanstva... Takvo sto u Sarajevu nedostaje...jebiga rodni grade

 ne mogu te lagati ... a ni sebe...

 HVALA  Kakanjcima sto dodjose  da pokazu  pickicama  kako treba ? Mozda jos ima neki tracak nade za NAS... Nada ipak umire zadnja...

  ps.  izrevoltirani sarajlija 

Bjese to jos jedna u nizu "briljantno smisljenih" akcija
deblokade rodnog mi grada... Skupilo se 10-tak brigada
na potezu igman-treskavica doslo je tu i ljudi iz krajine
helem ne zna se ciji je u cijoj ...sve vrvi od vojske ...

Znaju svi kako su se sve te "deblokade " zavrsile tako
da bih taj gorak okus ovoga puta preskocio...
mada nikad ne znas mozda smognem snage i takve
teme da obradim
jer koliko vidim po najposjecenijim blogovima
narod to voli citati...

helem u toj sveopstoj gunguli i sharadi svakakve vojske
jedan se "uklapao" k'o trn u oku... izmedju 40-50 godina
na njemu brat bratu jedno kila zlata (lanaca,narukvica i prstenja) od silnih tetovaza prosto nisi znao koju da
pogledas ( zumra 72, sevala i srce probodeno strelicom,
bruce lee ,sirena sa velikim dudama ) ma lik k'o slikovnica...


I dan danas ga mogu materijalizovati ono cas posla...
Nas par sjedi i supljira eto ti njega da koju progovori
vozdra raja ... vozdra i tebi...Iz koje si brigade ? Iz Puskine
(imala je ta brigada i zvanicno ime jal mehanizovana jal
tako nekako) al svi su je zvali puskina zbog famoznog
(Sakib Puskar op .a.) komandanta...


Njihova zona odgovornosti je bila negdje drugdje
ali hm..."deblokade" su bile ozbiljan posao jelte? Tako
je i nas lik dosao da pomogne ali prije ce biti da se pojebo
s nekim bitnim u brigadi pa su mu ga "zabili" jer koliko ja
skontah nikad nije bio na terenu a vec je bila 1995...
Ja vec imadoh 5-6 "putesestvija" iz sebe ...


Iz ogromnog ruksaka vadi par piva valjda da bolje
usmjeri diskusiju helem u neka doba skonta Kemo
da se on i njegov burazer (koji je drzao radnju za ostrenje
nozeva ) pravo znaju ... haj ono standardno sta on radi? gdje?
puno ga pozdravi itd... ide neka suplja do bola ... veseli su
tonovi, ja uzivam slusajuci ga kako frflja... ne uzimam rjec naravno... meni cvancika a "ozbiljni" ljudi pricaju sta imam ja tu nesto? jel tako? :)))


Dzaka je doselio u Sa nekad pred rat...odnekud... veze nemam
otkud... nije los co'ek... ali ima 40-tak god... valjda zato
"umislio" da je i on "ozbiljan" k'o ovi gore navedeni...
ne zna on hud sta bi rek'o, a da mu se ukljucit u razgovor...
smislja nekakav "upad" ... haman p'o sata... konacno...
ona najjaca seljacka ... znam te ja odnekud?!? ...cuj????
Gleda ga lik sa kamarom zlata ,povlaci dim ... a otkud ?
Veli dzaka : DA TI PRIJE RATA NISI RADIO U ZICI? Muk...
Lik ne moze sebi da dodje, gleda ga zabezeknuto... nakon
stanke procjedi : " JARANE JEL TI JA IZGLEDAM K'O DA SAM
IKAD IGDJE RADIO" ?

Zamisli uvrede njemu s kilama "zutog" i kozom k'o u
gustera rec da je radio... ccc... :))))

Lik se kune "SLOBODE MI" a ti njemu jes radio tu i tu? ...

Naravno ja se pocnem kreveljit nisam vise izdrzao , nisu
ni ovi "ozbiljni"... Dzaka satro ode da nesto vidi...
suplja se nastavi ...i ja se ufatih noge... malo kasnije...
nakim poslom...dosta je provala za taj dan...
ne treba bogohulit :))...

Poslije sam dumao nesto... poslije sam zapalio cigar ...
poslije sam bio gladan... poslije sam pojeo veliku konzervu...
mesine... sam... poslije sam dobio proljev... nisam ga se kutariso danima... eto...


ps. "ZICA" i nije losa fabrika ... moj tetak proveo radni vjek
i penziju zaradio tamo... jos je trosi...

Postoje situacije u zivotu kada moras biti ozbiljan...
ali ono bas najozbiljnije ozbiljan...
obicno ti tada svakakve gluposti padaju na
pamet i napadnu te neki flash-evi iz ko zna kakvih razloga
a sve s ciljem da ti svu "ozbiljnost" razbiju u paramparcad...



Jedna od najmorbidnijih situacija te vrste je
kad te to spopadne na djenazi ... grozno ...jos kao mali
sam isao ne djenaze komsijama,rodjacima nekim ljudima
koji su to zavrjedili jer ima onaj adet da eto sto je vise ljudi
doslo taj neko je bio bolji covjek...


eh sad relativno je to i nije na nama da sudimo
ko je bolji ili losiji covjek relativno je to a moze se i
dobro ogrjesiti...

Eh obicno bi ja i stari na svakoj djenazi stali negdje u kraj
proucili sto je red i tiho sapatom komentarisali
jal prisutne ,jal ko zna kakvu situaciju ali sve u nekom
saljivom tonu te bi se u neka doba jedva suzdrzavali da ne prasnemo od smjeha... morbidno i uzasno ali tako ...
kada bih se vratili kuci (ali ne pravo poslije djenaze ) jer vele da to ne valja... adet(obicaj prim.prev) je da se negdje
sjedne na kafu pa tek onda kuci...


Eh ja bi mami obavezno podnosio izvjestaj ko je bio,sta smo ja
i tata radili i sve sto bih smatrao zanimljivim...
Mati bi se zgrazavala , govorila tati cemu bolan djete ucis
kako mozes ? i slicno , a on bi uvjek odgovarao (hvala bogu
ziv ,zdravlje ko beton i pun provala i dan danas) e da se vrnem nazad znaci odgovor uvjek isti : " i ja kad umrem
neka se ljudi od srca nasmiju i po dobru me spomenu ne treba
niko da place"... tu bi se diskusija na tu temu i zavrsila.


Jedina djenaza na kojoj se moj tata nije smijao
je bila kada je umrla nana... njegova majka...
rahmet joj dusi...

Eh jedna od djenaza gdje smo ja i tata uhvaceni
"in flagranti" glede smijanja i zajebancije je bila
kada je od moje amidzince umro otac ... stari hadzija
kojeg je bolest bukvalno unistila i svela na puko vegetiranje
cak je i slijep ostao...baska sto je imao haman 90 godina
tako da nas narod u takvoj situaciji ima obicaj reci
: rodio se.


Sakupilo se familije ,naroda (covjek je bio bas ilum)
ilum=covjek svjetlo posvecen vjeri prim.prev
Ja i stari po obicaju negdje u prikrajku...
u neka doba pored mezara lociramo 5-6 hafiza
hodza jedan medju njima ako nije vrsnjak s rahmetlijom
onda je stariji garant...u neka doba uci se djenaza
hafizi u transu, i ovaj najstariji medju nijima naravno
izdade ga statika... podje covjek upasti u mezar...
jedan hodza nastavlja ostali fataju ovog koji je vec dopola
unutra ,vade ga vani...



E to je vec i za nas bilo previse... odvalismo se smijati
onda brzo ruke na usta jedva se zaustavismo...

I ostatak obreda je protekao u prikrivanju smjeha
helem zavrsi se to ... halalismo rahmetliji...
Odosmo negdje na kafu... dodjosmo kuci...
Od kako sam odrastao mami ne pricam pojedinosti
mada ona pretpostavlja sta ja i tata radimo...


Ne sluteci nista odlazimo amidzinci na zalost
nakon 2-3 dana ... Nismo znali da ima neko jos morbidniji od nas ...neko ko je to sve ovjekovjecio kamerom ... i nas naravno...
s posebnom "reziserskom" strascu... (nikad mi to nije bilo jasno
da se ispracaj dragih ljudi i jako bolni gubitak snima kamerom?!? K'o da je svadba ?!? Pa kad dodju gosti valjda da
ih pocastis : e haj vala da djenazu odgledamo?!? nevjerovatno)

Helem ulazimo mi u kucu ... kao sto je red ... amidzinci prvo
ali... nesto ne stima... uz standardni pogled "kroz" koji imaju
svi koji izgube nekog ima tu i huje ... bas HUJE... (LJUTNJE prim.prev) nista nam nije jasno... nakon kafe i serbeta
veli amidzinca : "eto ima i video kaseta sa dzenaze a imate i vas dvojica snimljeni" ... Drugi dio recenice izgovori naglaseno...
Nama bi vise nego jasno... Napravismo skrusene face...
Brzo se isparismo iz kuce...


Cim smo izasli ponovo salve smjeha... Nekih navika se tesko
kutarisat :)))


ps. malo vremena je trebalo da sva familija sazna
nismo se bas ponosili ali iz ove koze se ne moze...

trebao postirati hm...lascivne slike
mubarek su dani... ali imam neodoljivu potrebu
valjda mi se nece u zlo upisati ? :))

Ova prica je jos "osjetljivija" jer je pisem o osobi
sa kojom sam jos uvjek u kontaktu ali srecom ne cita
(ne zna ni da pisem) blog ... hm barem se nadam :)))


Osoba je muskog spola , gradska raja ... ultra trendy
uvjek obucen po posljednjoj modi ... svaki detalj na svom
mjestu skoro na granici s picajzlukom :)))


Eh obicno kad se vidimo baci se suplja bez granica
i milion svakakvih tema ali bi on obicno
izmedju nekih kreativnih pauza uzgred "spomenuo"
"cija" je kosulja na njemu ili hlace ili sako ili ...
e jakih je tu imena te fergamo,te ferre,boss,givenchy,
paciotti,prada helem da te glava zaboli dok samo
nabrojis :))


Ne mogu reci da mi je to islo na zivce ni pod razno
jer je lik pravo pozitiva i bas se obradujem vidjenju sa njim
i te nase kafe iznimno cjenim ali... nije mi djavo dao
mira :)) cisto sam htjeo da provjerim da li slucajno
postoje "rupe" u obrazovanju :))



Tako smo se jednog dana nasli na kafi a ja spreman k'o
zapeta puska ... pricamo mi o svemu i svacemu i ja samo cekam... naravno cekam da spomene bilo sta na temu krpica...
a on k'o zainad jok... (ili je to sto sam maksuz cekao
ili se stvarno oduzilo ko ce ga znat?)

ali ko ceka taj i doceka :))) krenu on sa nekom temom kako je
vidjeo praaaavo dobre cipele od tog i tog... ja naravno
kao jaguar na izvoru kad antilopica dodje zedna :)))


eh zaboravih napomenuti da sam dugo smisljao kako da
nazovem tog nekog apstraktnog kreatora ta nakon nekoliko
opcija ti ja njega "prekrstim" u MARSEL ZORANO :))

Zasto bas tako ? E pa to Marsel mi zvucalo bas ono francuski
a Zorano mi "vuklo" na italijane ... Zasto francuzi i Italijani?
E jebiga puno pitate ali kad vec moram... jer su najjaci
u modnoj industriji ...


Da se vratim na temu, helem on ti spomenu cipele
a ja cu ti njemu ali onako konspirativnim
tonom s pola glasa : a vidis li ovu kosulju na meni ? E to ti je
MARSEL ZORANO ... BTW ( na meni je bila obicna bjela kosulja
koju sam dobio na poklon od familije iz njemacke) e posto sam to tako izgovorio skoro pa zavjerenicki jer se podrazumijeva
da ON kao modni guru MORA poznavati sve modne marke
pod nebeskim svodom nije izdrzao... nije smogao snage
da jednostavno, najjednostavnije napravi zacudjenu facu
i samo kaze da eto od svih silnih zvucnih imena ovo cuje
prvi put...



Sujeta je jos jednom upisala bodove ... krenuo je da fali MARSELA na sav glas ... da daje komentare ... cak i da je
na nekom satelitskom programu vidjeo i djelic njegove revije ?!? Ostao sam ozbiljan ... nakon nekog vremena bi mi neugodno... nije fino igrati se dragim ljudima... jednostavno
nisam odolio... kao ni mnogo puta prije... a ni poslije...


Predjoh lagano na neku drugu temu...osjetih nevidjeno olaksanje :))) pa i nisam toliki sadist (tjesim sam sebe :)))
kafa se zavrsi ... bogu hvala ... obicno poslije takvih stvari
insan se sit ismije (kad ostane sam naravno) ali ovaj put
nigdje tog slavodobitnog osjecaja ... cak me bilo stid ...
jebiga... da sam znao ne bih ...Helem vec se neko vrijeme
kanim da mu to ispricam... imamo super link nas dvojica ...
shvatit ce me... samo sam se salio... benigna zajebancija...


ali ima i onaj djelic straha da se neka fina nit naseg odnosa
ne pokida ... nikad ne znas ... jebiga jos jednom... to ja onako za sebe... obicno ti svaka ispovjest donese olaksanje
makar i na blogu... ali trenutno jok... isti osjecaj k'o kad
sam tek sjeo da je napisem... odoh sad ... haj zdravo...

Jazzeri, dobro jutro majstori
dal ce da vas probudi
ovaj bip bap jutarnji
ovaj bip bap jutarnji...

Sjetite se jazzeri ... kad su bili ameri
kad su crnci svirali
da li su folirali
sjetite se jazzeri...


ps. prva jutarnja uz armstronga i sivo
tmurno jutro ...

nije zgoreg sto bi se reklo...Mada postoje situacije kada se sve
dodatno zakomplikuje jer nije "pasjaluk" ako te taj
neko odmah "provali" a kasnije ti nezgodno covjeku reci da si ti
jal mozak operacije jal sudionik ...uglavnom takve stvari
ako se same ne otkriju se odnesu sa sobom u grob...

Ili mozda u nekom napadu iskrenosti (usljed strasnog
pijanstva) nakon sto prodje nekoliko godina sto ne znaci
da ce se taj neko ko je bio" objekat" osjecati manje ponizeno...


prica prva ...

Nikada nisam bio okruzen velikim brojem ljudi
skoro uvjek u raznim fazama zivota tu je bilo par jako bliskih
a ove manje bliske bih nazvao: "pridruzeni clanovi" ...

Jedan od tih "pridruzenih" je bio prilicno ok momak (zvati cemo ga "K" )
sem sto je kad god bi ga vidjeli, slucajno se sreli, ama cak i na minutu u prolazu uz standardno vozdra sta ima ? redovno
odgovarao :joj kako sam se napusio ... i tako danima ... mjesecima... valjda je on mislio da je to cool i da ce "narasti"
u nasim ocima... Tako je "K" poceo da nam ide na j...
a to je vec blizu "sankcionisanja" :))


Jedan dan sjedimo nas par u dvoristu pored garaze
i neko rece : opet sam danas vidjeo "K" i fakat mi ga je preko glave s tim njegovim : jo kako sam se napusio...


Utom ti se "M" ustade ode do poveceg busjena trave
i fino ga iscupa ... nije dalje morao nista reci ... vec smo se samo sutke pogledali i operacija je mogla da pocne...


Taj busjencic je isitnjen na komadice , prostrt na novinu
i ostavljen malo na simsu(prozorskom) ljetno je doba
dan -dva ... Zamka za "K" je bila spremljena ...
nakon pazljivog sitnjenja i sjeckanja se u busjencic dodalo
i malo caja od mente (narodski od nane ) i smjesa je bila
tip top...


Zovnut je i "K" ... "A" mu je rekao da je nabavio strasne
domace trave te da on kao "expert" treba da dodje da proba...
Dosao je brzinom munje i vec s vrata poceo srat kako je vec
napusen ali da nece skodit jos malo ...
Najteze od svega je bilo ostati ozbiljan i ne poceti se smijati
jer bi sav trud bio uzaludan... Druga najteza stvar je bila
sto smo i mi nakon sto je "A" spremio sve za hm... upotrebu
morali povuci po koji dim znajuci da je busjen (ispod garaze)
da ovaj ne bi posumnjao ... Nakon par dimova i napadnog
kasljanja podjosmo kukati kako je "prejaka" ... "K" samo
rece kako mi veze nemamo sta valja ...



Srecom ostadosmo ozbiljni ... boba je falila da svi prasnemo u smjeh... helem dade mu se i taj ostatak smjese jer mi smo zaboga laici i neznalice te ce njemu svakako bolje posluziti :))))


Otisao je sretan ... i mi smo ostali takodjer bili sretni ...
sto bi se reklo dupla sreca :)))


Pricala je raja narednih par dana kada bi nas srela
jal zajedno jal pojedinacno sta bolan uradiste covjeku ?
Fali vas na sav glas kako ste ga "pocastili" kako sebi ne moze da dodje... kako nije odavno bio ovako "dobar" mi naravno nismo nikome rekli (ipak smo imali obzira) :))) cisto nam je bila
dovoljna vlastita satisfakcija :))) nije citav grad morao znati
:)) samo mi ...


Nakon nekog vremena niko nije htjeo da uzme na sebe tu
nezahvalnu duznost da mu kaze "surovu" istinu :)))
jednostavno nismo imali srca :))))



Ps. i dan danas ga vidjam... izuzetno urban lik... redovan
ne nekim klupskim svirkama , koncertima, pozoristu ...
uvjek mi to naumpadne ... proslo je 12-13 godina ...
i naravno... ne pada mi na pamet da mu kazem :)))))

meni i par bloggera sto sam razgovarao sa njima ili
ima jos ljudi koji osjecaju "cudi" omiljene mi stranice
pa malo malo neke postove mozes otvoriti a neke ne ?!?

nije do konekcije niti do komp-a (provjereno)...

da nema veze sa ovim skorasnjim mjenjanjem
servera i slicnih cudesa ??

haj ako vas ima vise da sta poduzmemo tipa: peglamo
administratore (ako ko s njima kontaktira?)

ili k'o sto smo i naucili da sacekamo pa sta bog da :)))

Nekada su u Sarajevu egzistirali pravi ali bas pravi mangupi
pri tome ne mislim na polupismene i primitivne
likove koji se iznjedrise pred rat, pa u ratu... A ovo vrjeme iza
ne bih ni spominjao...

Bio je to svojevrstan mix mahalasa,urbanog, nerijetko
i pravih jalijasa kada bi zatrebalo... u jednom momentu
bi nekoj curici recitovali Lorku ili Jesenjina da je impresioniraju a u drugom bi papka navukli na glavu
u punoj kafani...

Zahvaljujuci Titinoj "sari" moglo se i putovati ,vidje't svjeta
neko zbog "strasti" prema putovanjima , neko zbog koka,
neko zbog shane :)) tako da je svaka usporedba
sa likovima koji su dosli iz p.materne ,nisu dvije knjige procitali,mumlaju dok pricaju i dobacili su do pazarica (ali imaju jeftinu utoku i slove za "mangupe") apsolutno bespredmetna...

Znaci govorim o pravim Sarajevskim mangupima kojih
vise nema... sem mozda par koji su jos zivi
i pored kojih prodjes na ulici ili parku dok igraju saha a nemas
pojma da su prozivjeli 5 necijih zivota...


Smatram se sretnikom jer sam upoznao i radio a bogme i
pio kafe sa jednim...(hvala bogu jos je ziv a i zdravlje ga dobro sluzi) e covjek je ziva enciklopedija putovanja, kafanskih dogadjaja , treba ...tako da bih se sav pretvorio u uho
kada bi me pocastio kakvom pricom iz nekih 60-70-tih
ono u njegov vakat :)))

Prica kaze da je nekada tih godina u Opatiji upoznao
a bogme i svasta nesta jos :)) jednu britanku te ubrzo nakon toga dobio poziv da je posjeti... Receno , ucinjeno te ti se on obreo u Engleskoj... Haj prvih par dana landaranja, pokazivala ti je ona njemu sve sto ga je interesovalo, navece cuganja
"borba u spavacoj " i sve sto ide u paketu... bila vise nego dobra domacica ...


Eh posto je bila iz hadzijskih muda imala ti je (pardon njeni su imali) i ljetnikovac (hm... ogromnu vilu) u grofoviji mislim da je Sasex ali nemojte me drzat za rjec... ona ti maksuzije organizuje party u tom ljetnikovcu , pozove svoju "raju"
da eto upoznaju tog zgodnog yugoslovena (veli da je tad imao
kosu i frizuru k'o beatlesi ... moda covjece :))


Prava perverzija , to konobari u livrejama, leptir masne
svedski stolovi sve tip top...sve ide k'o u zahide :)) , malo se cakula, malo smije ,klopa , cuga ,muzika sve vrhunsko...
dok par nadobudnih engleza jarana ili sta drugo?? od doticne
domacice nije pocelo podjebavati naseg glavnog junaka
... Jesu li oni bili izrevoltirani sto im nakav tamo yugos
kara zemljakinju ili su cisto onako ne znajuci kakve
su konsekvence podjebavanja u zemlji iz koje "junak" dolazi
ko ce ga znati ??


Helem kako je party odmicao a bogme se i dobro popilo
veli ovaj jedan njemu : " I KAKO SE OSJECAS U CIVILIZACIJI "? aludirajuci na zemlju porijekla ,komunizam
i sve ostalo... e to je bila greska ... strasna greska ...
Upravo tada je prolazio livrejisani konobar i nosio
pladanj s picem... prvo je sjevnula noga u pladanj (odozdo naravno) tako da je svo pice odletjelo metar u zrak pa na zemlju... onda je radoznali pitac uhvacen s obje ruke za ramena i "navucen" na glavu ...2 njegova jarana koji podjose pomoci
su nashtocani u maniru bruce lee-a ...


Cika , vriska , razjebavanje derneka , policija...
nakon informativnog razgovora mocni tatica (od domacice naravno) je sve izgladio i zataskao...

Veli ona njemu nakon svega kada su ostali sami : " pa zasto si to uradio? zasto se ponasas kao primitivac, i zasto si me obrukao pred cjelim drustvom ? " Nije znala da se ne moze "na obraz"
nekaznjeno... barem kod nas... znao je i on da ona ne zna...
samo joj je rekao :" ne bih me shvatila kada bih ti rekao" ...
Ona nije dalje pitala , on nije ni pokusao da se pravda ...
Sutradan ili prekosutra on je vec bio na stanici ... ona ga je pratila... nije mu mahala, nije ni plakala cisto ga je dopratila...

Nije mu cak ni rekla da se javi kad stigne da ne brine... cak ni ostat cemo u kontaktu ... nista... samo bye...
Nisu se culi nikada vise , ni razglednica... mozda je cak prestala i ici na odmor u zemlju primitivaca ko zna?


PS. Mada se ni ON nije pretrgo razmisljajuci o NJOJ i cjelom dogadjaju... bilo je i precih stvari za razmisljanje :))))

U vakat poslije drugog svjetskog rata vecina porodica
je brojala puno vise clanova nego danas
eh sad da li je to bio trend ili su nase dede bili pravi pastuvi
ili manjak prosvjecenosti (sexualne mislim) , ili sto durex
nije bio zastupljen na nasim prostorima ili... ko ce ga znat :)

Helem broj djece se kretao od 6,7, pa nadalje
ni moje nane rahmet im dusi nisu plaho odstupale
pa danas tetki,amidza i dajidza nije falilo:))
sta zelim reci je da su velike i mnogobrojne porodice
bile nesto sasma normalno a ove danasnje (reducirane
surovim kapitalizmom i strahom za golu egzistenciju)
necemo sad o zenskim pravima i cudima kontracepcije
su bile rjetkost haman ne nivou incidenta...



Mada je i tada bilo slucajeva gdje se nasao neko
ko bi "pretjerivao" ( sto me nimalo ne cudi) jer je ta osobina
jako imanentna ovom podneblju...

Dedo S. je imao 17 (zive djece) doslovce shvatajuci
i primjenjujuci sentencu : "svako djete ima svoju nafaku"
covjek je prionuo na posao :))) u neka doba vele da je znao
sresti neko djete na ulici i pitati ga ciji si? A djete bi odgovorilo
:"pa tvoj babo" :)))


Nije se tada zivjelo "plaho" kao danas u demokratiji
ali niko od djece nije bio gladan , socijalna davanja su bila
taman kol'ko treba ... a baska sto se djaba lijecilo
skolovalo ,islo na more preko sindikata i da ne nabrajam
dalje...


Decko koji je bio moj vrsnjak je u 7ili 8 razredu i bio unuk
gore navedenog (nestasnog) dede je imao tetku (sestru od oca)
koja je polazila u prvi osnovne?!? Helem on je vodio tetku
za ruku preko ceste do skole a zlobna djeca (ukljucujuci i mene) su crkavala od shege...



Nafaka vecine dedine djece je bila da pozavrsavaju
visoke skole i fakultete (isla im je knjiga od ruke) i postanu
punopravni akademski obrazovani clanovi zajednice...
Bilo je tu , profesora, inzinjera, pravnika ali nejinteresantniji
detalj je vezan za jednog od sinova koji je postao ljekar...
Mada je tesko tvrditi da je dedo bio cak i pismen
stroga regula patrijarhalne porodice je bila itekako
prisutna...Dzaba fakulteti, obrazovanje i sve trice
babi se islo po savjet, ukazivao mu se reshpekt , donosila plata i sve sto ide u paketu...


Tako kaze prica da je ovaj nakon sto je diplomirao
na medicini dosao do babe da sa njim podjeli radosnu vjest
i uzme smjernice za dalje ... Tako on rece : "eto babo ja zavrsih
medicinski fakultet pa sta ti mislis sta bih ja trebao dalje
da li imas ti mozda neku zelju da ti ucinim na volju?"


Ako , sine ako ... mashallah ... Nakon toga se duboko zamislio
i nakon kraceg razmisljanja mu odgovorio : "mislim da bi ti sad najpametnije bilo da upises TRGOVACKU " ....



Sin je iz postovanja reko :"hocu babo" i nije ni pomislio
da babin autoritet dovede u pitanje :))))


Danas kada se djeca roditeljima uglavnom obracaju
kada im treba para i demonstrativno lupaju vratima
jer im je u 13-oj izlaz samo do 24:00 a oni bi po mogucnosti
do sabaha ... kada vise niko staroj komsinici ne nosi ceker
s pijace i kada postovanje ne stanuje vise ovdje ova prica
zvuci kao science fiction...


ps. mada ta vremena i nisu bila tako davno...
u zdravlje :))))))))))

solncence sija ...
e ovi "stariji" ce se vjerovatno sjetiti
kako smo nekad u miloj nam nasoj
(nije ba croatia :)) vec yuga
ucili pjesmice iz svih tadasnjih republika


Jedina slovenacka koju upamtih i do dan danas
je gore navedena...


Nego nije nostalgija tema danasnje emisije
vec moje impresije jucerasnjim danom
pa nocenjem pa jutrosnjom kafom
(sinocnje oblokavanje cu da preskocim :))
i sve to na 2000 metara ...a zrak uhhh
ma reze oca'm ... pa izlazak sunca i protezanje na balkoncicu
(minijaturnom... drvenom )
ali... ne potraja dugo :(((


povratak u Sa ... valja kruh nasusni zaradi't :)))
helem plaho mi je bilo...
eto...

ponekad ali samo ponekad :)) pun kurac ljudi
koji nemaju svoje zivote pa "zive" tudje? :)))


Jest da takvih ima i previse i da se
covjek navikne s vremenom na njih
i da ne dozvoljavas sebi da ti ONI poremete
neku unutrasnju ravnotezu ali ... ima trenutaka
kada nehotice spustis stit ... a ONI... e ONI strpljivo cekaju
:)))


e onda opet zauzmi gard , i sve tako u krug
pa jebite se ljudi zivite svoje zivote
man'te se tudjih ...



eto...

ps. jope sam dobar :))))))
k'o kad coe'k ode u halu :)))

oni koji nisu to dozivjeli ne znaju kako
je neugodna i ruzna scena kada muskarac place ...
sve njegove frustracije ,sve one sitnice koje zivot znace
a ON ih nije sebi mogao priustiti , sve je to provalilo iz njega
i plakao je i plakao ... a mi? Mi smo bili sjebani...


izmedju tog plakanja je ponavljao kao mantru : " Mene je zivot
pregazio" ?!? ... kada to izgovori neko sa 17 god onda
ti se to bas ureze u pamcenje... meni jeste i zato je ovaj post
i napisan...


Prica dalje kaze da je i pored ove hajmo je nazvati
svojevrsne katarze ON i dalje izbjegavao da se vidi sa nama
te da je u neka doba svaki kontakt sveden na puko vidjanje
na ulici i par minuta razgovora...

Dok smo mi (ostatak ekipe) izlazili po slozi,bb-u,posti, teatru
i ostalim sminkerskim mjestima njega su vidjali
po carsiji i blago receno papanskim "kaficima" tipa altamire,
oskara, kolobare sa nekim novim "drustvom" ... Ne znam da li je bio sretan ali ocito mu je ponos bio prevelika prepreka ...


Po zavrsetku rata u nekim rjetkim sretanjima
i par zajednickih kafa ponovo je kao mantru ponavljao
: " ja moram otici odavde necu da umrem KOKUZ"
ubrzo je bog uslisio njegove molbe te je upoznao
malu koja je dosla iz Svedske na odmor u Sa
(zlobnici su rekli da nije kakve ljepote) ja je ne vidjoh pa
necu ni suditi... nakon 2-3 hefte zabavljanja
postade to "ozbiljna" veza , dobi on "ponudu"
da ide tamo ... ostalo je vec bila tehnicka izvedba...
taj rubikon je on vec pregazio u vlastitoj glavi...



Krenulo ga je tamo ,nakon par godina pokrenuo
i vlastiti biznis ... cujem dobio i drugo djete
dodje ponekad o ovamo... nikome se ne javi ...
valjda tako treba... nadam se da je sretan
mada samo ON zna koliku je cjenu morao platiti
da ne umre KOKUZ ...


Puno je ovakvih zivotnih prica , i previse ... nekada pomislim
da je ponos koliko dobar toliko i los... ali u vakat kad
se svi prodaju za cenera i 2-3 pica u kafani
kada je sponzoriranje dovedeno na nivo opste privatljivog ponasanja ova prica je svojevrstan hommage svima koji su
se stidjeli vlastite bjede i kojima je ponos bio jako bitna stvar u zivotu...

Umoran sam od kafana...
umorno je srce moje ,umornooooo
jer na njemu lezi rana dugo veeeeeec...
stare rane iz mladosti ,sto su ostale...


T.Zdravkovic...

Jok ja ,jos se nisam umorio (a bogme nikakvih ni naznaka )
da kucnem u drvo :)) vec mi ova pjesma dodje
k'o idealan forspil za pricu o drugu sa kojim zavrsih
osnovnu pa se to druzenje nastavi kroz srednju
pa se u ratu prekide ( ne nije nigdje zdusio ) cisto zavrsismo u razlicitim jedinicama pa se pravo rjetko vidjasmo...


Odlican djak, primjereno vladanje, sportista
kad bi razrednica htjela dati neki super-pozitivan primjer
obavezno bi podcrtala njegov lik i djelo...
ma sve naj naj uglavnom decko za uzor...


Bila su to druga vremena kad se nismo gledali
koliko ko ima mada se i tada znalo ko je hadzijsko
djete a ko kokuz ... on je spadao u( barem na prvu)
neku sradnju varijantu (vecinsku u taj vakat)
imao je taman koliko mu treba...

E nase ce se druzenje nastaviti i kroz srednju skolu
a tu su ona djeca iz osnovne vec malo porasla
a bogme i njihovi prohtjevi ta razlike pocese izbijati na vidjelo
... mada nikada ali bas nikada nije se brojalo koliko je ko
popio i koliko dao para ... barem nas nekoliko sto se druzilo
ko je imao vise davao je vise i tako je to sljakalo
haman kao neki precutni nikad glasno izgovoreni deal...


Pamtim i prvi odlazak na more kad je prvi medju nama
polozio vozacki i stari mu dao auto ... za 5 dana smo spiskali sve pare a kod (NJEGA) ostavili lovu za benzin
da se imamo cim vratiti ... a on u napadu depresije
htjede zadnju noc da popije te pare pa smo ga fatali
po plazi da ga sprjecimo u tim nakanama ... uspjesmo na kraju
... vratismo se kuci ...


Da se vratim na temu , vec prosjecan roditeljski
budzet nije mogao podnijeti
kupovinu (tada je to bilo sminkerski) mont jakni, prvih varteksovih levi's 501, helem citav sijaset malo skupljih
krpica... pa plus "nocni zivot"... i pored svega toga
je "nas sistem" da kolko ko ima funkcionisao...

Sve dok nam nije palo u oci da ON
sve cesce ima neke "razloge "zbog kojih ne moze izaci...
brzo smo sabrali dva i dva izasli jednu noc maksuz
da to onako prijateljski rijesimo...

Pokusao se nevjesto pravdati kako nema vremena
kako mu nesto izleti ali ga je Paja presjek'o : "ne seri
izbjegavas nas jer si kokuz" ... mi ostali k'o da smo cekali
pocesmo u isti glas te koji ti je kurac , te kad smo to mi
jedni drugima brojali , te drugovi to ne rade , taj tvoj stav
nas vrijedja ...


A ( ON) je samo imao "obraza" i ponosa i stida
kao sto to samo imaju raja iz MOG rodnog grada ...



nastavit ce se...